Volim knjige koje govore o umjetnicima/umjetnicama u prijelazu iz faze imaginarnoga u simboličko, kako bi to kazao Lacan. To je ono razdoblje u životu kad se već sve naslućuje o singularnome događaju života u osobi koja preuzima svoju „sudbinu“ tako što izgovara apologiju kultu slobode odrješitim NE masi ili institucijama građanskoga društva i političke države. […]
Iskustvo Drugoga temeljni je problem filozofije i književnosti 20. stoljeća. Od Husserlove potrage za intersubjektivnošću, Derridaine tvorbe razlike/razluke s kojom se nastoji pronaći uporište za razumijevanje onog što ne pripada svijetu samstvenoga Ja kao stvaratelja vrijednosti i prosuditelja ranga bića, pa do Levinasove ontologije Drugoga vodi se prijepor oko pitanja slobode i povijesti, morala i […]
Američki jug odiše mirisom rasističkoga bijesa, kuhanim kukuruzima s prijesnim graškom i ocvalim trešnjama. Svi veliki filmovi o tome poput onih braće Cohen kamerom ulaze u ždrijelo močvare pokazujući dva svijeta u ozračju represivne tolerancije liberalne demokracije, što bi rekao Herbert Marcuse. Jedan je svijet onaj s bjelačkim upravnim središtem grada i aristokratskim ljetnikovcima s […]
„Stvarne ruševine Europe njezini su velikani.“Balthazar, Druga knjiga AK-a, str. 185 1. Gravitacijsko polje Konačno je došlo vrijeme da se vratim svojoj najvećoj književno-filozofijskoj „ljubavi“ i „opsesiji“, onome što smatram poslije Proustova Traganja za izgubljenim vremenom totalnim romanom-kao-refleksijom vremena koja struji iz veličanstvenoga stila ovog pisca o gradu od ruševina vremena, ljubavi i melankolije. Lawrence […]
1. Uvijek je pitanje kad se to počinje zbivati, kad se slika koja je krasila lijepu iluziju postojanja u doba aristokratskoga društva mirne reprezentacije jednog metafizičkoga svijeta raspada u krhotine i umjesto svjetla počinje vladavina razdoblja tame. Modernost je zapravo pitanje o tom ontologijskome rezu između svjetova. Kad dolazi ono „novo“ taj čas apokaliptičke obuzetosti […]
Ako postoji idealna topologija snova u mojim izmišljanjima, onda su to u tom savršenome prostoru oslikovljenosti kojim se nitko i ništa ne kreće stara španjolsko-indijanska crkvica u Novome Meksiku na ranču u klancu Chimayo i duboko zelenilo ‘banja’ u Skradinu kojim klizi barka na bijelo jedro i ne dospijeva do svojeg uklesana pristaništa. Do Chimaya […]
Identitet? Metafizika je od iskona u znaku dvojstva. Parmenid bitak shvaća postojanošću i vječnošću, jer ono što jest nije drugo negoli ono isto koje omogućuje svaku razliku i drugost bića. Heraklit misli bivanje kao promjenu bića u postojanosti promjene, Ono što je promjenljivo nije isto kao isto, već isto kao jednako. Otuda ponavljanje proizlazi iz […]
Ne možemo nikad ostati nedodirljivi veličinom jezika mišljenja i pjevanja, pa čak i kad nas slijepa himera mržnje i oholosti vlastita sebeljublja progoni kroz život poput najgorega demona. Uvijek, na kraju, filozofija i pjesništvo u svojem autentičnome događaju suzvučja i susreta sklapaju savez sa istinom smisla bitka. Na ovim prostorima u 20. stoljeću to se […]
Ako za suvremenost izraz „usmena književnost“ može imati smisla samo u duhu radikalnoga cinizma, primjerice kad oslijepjeli Homer u invalidskim kolicima diktira gluhom mu zapisivaču nove nastavke spjeva Odiseja jedne druge Ilijade bez bogova i heroja, ali zato još napetija i okrutnija od lažnoga izvornika, onda izraz „usmena filozofija“ nije toliko promašen, jer znamo da […]
U teorijama književnosti 20. stoljeća postoje mnogi nespretni, nepromišljeni i krajnje neprimjereni pojmovi. Skovani su da bi naizgled precizno pokazali epohalnu novost nekog književnog smjera, odredili rez s prethodnim književnim modelima ili jednostavno znamenovali neku novu vrstu unutar roda, primjerice, romana. Zaboravit ćemo metodički nelagodu s određenjem postmodernizma u ovom slučaju i vratiti se na […]
Bruno Latour, francuski suvremeni filozof, antropolog i sociolog autor je brojnih knjiga koji tematiziraju probleme tehnoznanosti, društva i ljudskoga položaja u globalnoj civilizaciji. Posebno je utjecajan na području tzv. studija o znanostima, tehnologijskih studija i promišljanja o krizi modernoga projekta. Uz Petera Sloterdijka mnogi ga smatraju jednim od najiventivniji suvremenih mislilalca koji na hibridan način […]
Knjiga predavanja Michela Foucaulta O VLADANJU ŽIVIMA: Predavanja na Collège de France 1979-1980., Mizantrop, Zagreb, 2019. S francuskoga prevela Maja Vukušić Zorica predstavljaju iznimno važnu poveznicu između dva naizgled heterogena i ambivalentna sklopa moći-znanja i strukture mišljenja. Prvi je dio posvećen analizi Sofoklovog Kralja Edipa, a drugi, duži posvećen trima velikim praksama oko kojih se […]
U monografskoj knjizi posvećenoj Nives Kavurić-Kurtović, NSK, Zagreb, 1986. autor teksta Tonko Maroević pred kraj svojih poticajnih i nedvojbeno precizno strukturiranih uvida u slikaričin dotadašnji cjelokupni opus dolazi do onog ključnog uopće za razumijevanje ne samo zagonetke njezine opsjednutosti slikarstvom kao događajem umjetničkoga života, već i nastojanja prelaska postojećih granica između slikovnih „žanrova“, uključujući […]
1. Uvod Alcheringa je aboriđinski izraz za ono što Hesiod u Teogoniji naziva zlatnim dobom. Heidegger je analizom grčkoga pojma arché dospio do tzv. prvoga početka bez kojeg ne bi mogao kazati da nakon metafizike kao nihilizma slijedi spasonosni ‘drugi početak’ (andere Anfang). (Heidegger, 2005) Što nam sve to govori negoli da i u mitskoj […]
1. Može li još zgoditi se istinsko iskrsavanje onog jedinstvenoga događaja koji se pojavio u mišljenju otvorenosti bitka iskonskim Grcima ili je ireverzibilnost povijesti fatalna sudbina kozmosa, prirode i čovjeka? Kad danas nemisaoni pozitivisti u ruhu kozmologije tvrde da je svemir nastao Velikim praskom i da će nestati vlastitim urušavanjem ili entropijom, pa je čovjeku […]
Čitao sam dosad tekstove Gershoma Scholema, židovsko-njemačkoga teologa, povjesničara i jednog od najznačajnijih cionističkih intelektualaca 20. stoljeća uglavnom u svjetlu njegova pisanja o drugima koji su oblikovali temeljne ideje suvremenosti, poput Franza Kafke, Hanne Arendt, Waltera Benjamina. Kada sam napisao pogovor za knjigu izabranih eseja Waltera Benjamina, Novi Anđeo, Izdanja Antibabarus, Zagreb, 2008., prijevod s […]
Najutjecajniji književni esejist s filozofijskom, religijskom i književno-znanstvenom učenošću blizak kulturnome pesimizmu kao duhovnom a ne ideologijskome smjeru promišljanja kraja 20. stoljeća neprijeporno je Georg Steiner. Tko je čitao njegove eseje i komentare u „Times Literary Supplementu“ posljednjih godina, mogao je uživati u profinjenome osjećaju za „apokalipsu“. Od svih bučnih i stilski ogrubjelih izljeva uvjerenja […]
Pitanje o promijenjenom statusu slike u suvremenoj umjetnosti i vizualnoj kulturi XX. stoljeća najradikalnije je postavio filozof i povjesničar umjetnosti Gottfried Boehm u znamenitome eseju Povratak slika objavljenom u zborniku Što je slika? koji je istodobno Boehm i sam priredio (W. Fink, München, 1994). Važnost spomenutog zbornika za suvremeno razumijevanje slike i povijesti umjetnosti nakon […]
Dođe tako trenutak kad misao dotakne vlastito šuplje vrijeme, a u njemu nema ništa što bi se moglo još „opisati“ i čemu bi se onaj koji piše a da nije Pismoznanac ili autopoietički stroj za pravljenje magle mogao posvetiti bez pada u traumu posve obične letargije. Naravno, pada Vam odmah na pamet onaj savršeni lik […]
Kad sam 2017. godine predstavljao na pulskome Sajmu knjiga svoju studiju Doba oligarhije: od informacijske ekonomije do politike događaja, Litteris, Zagreb, 2017., publika je iskaz da je temeljni problem našeg kaotičnoga vremena u ravnodušnosti spram Drugoga dočekala iznimno afirmativnom reakcijom, najblaže rečeno. Nije potrebno iznova dokazivati da to nije nikakvo ‘moraliziranje’ niti ‘propovijed’ na tragu […]
Gershom Scholem kazuje da je njegov prijatelj Walter Benjamin svoje zapise o slici Paula Kleea, Angelus Novus pisao na Ibizi u stanju posvemašnje bijede. Štoviše, kako nastavlja Scholem, mogao je upravo u takvim nesretnim prilikama svođenja na elementarne potrebe uzdići se iznad gliba svakodnevice i koncentrirati se na misaoni rad. Samu riječ koncentracija Benjamin je […]
U ljeto 2022. godine u izdanju Mizantropa objavio sam knjigu naslovljenu Mišljenje kao događaj: Kako čitati Deleuzea. Iako je riječ o sintetičkome pristupu transverzalnome mišljenju jednog univerzalnoga sinkretika koji spaja i Spinozu i Nietzschea, i Bergsona i Simondona u svojim konceptualnim sklopovima koji se prelijevaju iz jedne sfere mišljenja u drugu, uočljivo je da ipak […]
Reći ću ovo apodiktički: Krist je umro na križu u mističnome slikarstvu talijanskoga i španjolskoga baroka. Sve što se zbivalo nakon toga u pokušaju oponašanja ovog razdoblja vladavine prekomjernosti i pretjeranosti, nabora i rastjelovljenja, ekstatičnoga užitka u slici natopljenoj suzama, krvlju i znojem ljudske patnje, bilo je samo nastavak ovog religiozno-estetskoga događaja drugim, i to […]
U ʺProtoku satiʺ Alvaro de Campos, avangardni heteronim Fernanda Pessoe, pjeva ovako. Ćutim u svojoj glavi brzinu vrtnje zemlje, i sve zemlje i sve osobe vrte se u meni, centrifugalna žudnja, srdžba da se uzdusima popnem sve do zvijezda,tuče pojačanim udarima u nutrini moje lubanje…(…)Moje rastezljivo biće, pruživost, igla, titranje…(22. V. 1915.) (Fernando Pessoa, Poezija, […]
U 52. fragmentu Heraklit kaže da je vrijeme dijete koje se igra kamenčićima ‒ kraljevstvo djeteta. Vrijeme je ovdje grčki aion, a ne chrónos, koje ima značenje objektivno izmjerenoga vremena kao trajanja trenutaka. Kaže Agamben u tekstu ‘Razmišljanja o povijesti i igri’ da je pritom ono mjesto iz Platonova Timeja od odlučujućega značenja za ovu […]
U zborniku koji sam uredio The Technosphere as a New Aesthetic, Cambridge Scholars Publishing, Newcastle upon Tyne, 2022. nalazi se kao zaključni prilog studija u kojoj se osim Stelarcom bavim i pokušajem analize stvaralaštva američkoga suvremenog vizualnog umjetnika Kena Rinalda. Tekst je naslovljen Synaesthetic without Sensitivity? The body as a technological construction i može […]
Što je to ‒ konceptualno mišljenje? To je očito svojevrsna ‘igra staklenim perlama’, kako glasi naslov romana nekoć iznimno cijenjenoga književnika Hermanna Hessea. Pritom pojam igre ne znači anarhoidnu moć zamišljanja onog nezamislivoga, već složeni sklop u kojem logika, vizualizacija i mašta dovode do kraja igre kao njezina ishoda koji je ujedno telos i kaos. […]
U jednom fragmentu Friedricha Schlegela iz 1797. godine, tvrdi se da u onome što označava pojam filozofije umjetnosti uobičajeno nedostaje jedno od dvojeg, ili filozofija ili umjetnost. Ako je jednog možda previše, a drugog premalo, stvar bi još nekako mogla biti popravljena. Ali, što ako ovaj Schlegelov fragment i njegova kritička aforističnost zapravo nije više […]
Vraćamo se u djetinjstvo kao starci i kao islužene stvari koje se ne bacaju na smetlište, već u muzeje odsluženih ready-made tvorevina. Tehnološka singularnost pretpostavlja ideju o „seljenju duša“ iz organsko-biološke raznolikosti ljudske vrste u virtualne avatare. No, kako je to Borges već u svojem Besmrtniku pronicljivo najavio postoje dva modusa ovog učitavanja vlastite osobnosti […]
Ubrzavanje je vremena njegovo posvemašnje sagorijevanje poput onog što pripada motoru. Pojam brzine bez koje Einstein ne bi mogao doći do svojeg epohalnoga otkrića teorije relativnosti, C, nije ono apsolutno. Brzina se pojavljuje samo u odnosu spram nečega drugoga, u ovom slučaju energije. Isto vrijedi i za njezinu suprotnost u sporosti. Sve je strukturirano u […]
Bezvremene riječi: Korona vremena U zahvalnome govoru u prigodi dobivanja književne nagrade Slobodnog hanzeatskog grada Bremena 1958. godine Paul Celan izrekao je i ove riječi: „Mišljenje [Denken] i zahvala [Danken] u njemačkome su jeziku riječi istoga podrijetla. Onaj tko slijedi njihov smisao upućuje se u značenje riječi gedenken [spominjati se], eingedenksein [ne zaboravljati], Andenken [spomen], […]
U čemu je razlika između živog i mrtvoga vremena? Grci su potrebu za umjetnošću nastojali svesti na službi božanskome u oba svijeta, onom svetome i ovom svjetovnome. Kad danas čitamo u različitim historijskim prikazima tzv. drevne grčke religije kako je ova pobožnost bila gotovo samorazumljivo rasprostranjena sveudilj Helade i njezinih kolonija na Siciliji, Cipru, Maloj […]
Paul Valéry u znamenitome ogledu ‘Kriza duha’ iz 1919. godine govori o problemu koji je inače u svojim filozofijskim promišljanjima od 1930ih do smrti 1976. godine najvjerodostojnije tumačio Martin Heidegger. RIječ je, naime, o kvantifikaciji i pragmatizaciji mišljenja koje postaje svjetsko-povijesnom sudbinom kraja metafizike u kibernetici. No, Valéry je pjesnik i filozofijski esejist, pa njegove […]
Adornov izraz fiziognomikaiz njegove knjige o Gustavu Mahleru možda bi valjalo shvatiti kao moć mitopoetske ‘re-inkarnacije’ čovjeka, ne, dakako, u budističkome smislu. Mi opažamo Drugoga ponajprije polazeći od njegove singularne tjelesnosti i to kao prikazivost lica s očima, čelom, ustima, nosom, ušima, vratom, potom rukama i nogama, trupom, stražnjicom. Tijelo uistinu ima ono što su […]
U iskušenju stvaranja bilo kakvog moralnoga kodeksa koji bi možda imao nekog smisla u ovoj mračnoj suvremenosti mnogi .zagovornici povratka tzv. univerzalnim moralnim vrijednostima kao da zaboravljaju ono što je na pregnantni način uspostavio u svojem mišljenju francuski filozof i kompozitor, autor sjajnih studija o Bergsonu i jedine ‘ontologijske’ knjige o smrti u 20. stoljeću, […]
Pisac bez moćno uzvišenih likova jest kao drevno grčko vino bez mirisa amfore. Pamtimo samo zamišljena lica i njihov sjaj u tami iz romana koji su uvijek iznad svake moguće zbilje, istodobno iz onog odavno izvrtjeloga vremena i onog koji će tek doći i proći. Ali, likovi zauvijek ostaju u duhovnome životu više od bilo […]
Kad sam svojoj urednici izdavačke kuće Palgrave Macmillan Lauriane Piette iz Londona dao zadnje korekcije knjige White Holes and the Visualization of the Body, objavljene 2019. godine u e-book i tiskanoj verziji, napisala mi je u pismu da postoji jedan ‘duboki’ problem s naslovom. Iako joj se neizmjerno sviđao, rekla je da će problem biti […]
Ima li gore uvrede za pisca koji sebe drži modernim, suvremenim, dakle, piscem u suglasju s duhom vremena, ako mu se osim blagog prijekora kaže da su njegove teme uzvišene, ali u izvedbi patetične, i što je poražavajuće iskustvo za njegovu samouvjerenost – da od njegova djela preostaje tek osjećaj puke dosade? Zar nije bitna […]
Vrijeme, događaji, akcije, ispunjenost neke praznine što prožima stvari i ljude dosadom i tromošću, sve to nisu tek isprazne riječi za usputne razgovore u vlaku i autobusu, koje tek rijetki uspiju prevladati bez potrebe za Drugim. Nužnost komunikacije kao interaktivne pobude za gibanjem proizlazi u suvremenim društvima iz apsolutne samotnosti čovjeka. Arhitektura tomu nije više […]
Pikanterije ili ljubavni eksces tzv. nevjere kad je riječ o životima velikih mislioca i umjetnika kao što je to bio austrijski kompozitor Gustav Mahler, nisu ništa izvanjsko za stvar glazbe, već čini se da je katkad gotovo nemoguće ovu tjelesnu fiziognomiku izbjeći u pokušaju razumijevanja umjetničkoga djela. Tako je i s nedovršenom 10. Simfonijom. Autor […]
S nastankom tehnosfere završeno je doba obrata u biti metafizike. Mislilac ‘okreta’ i ‘zaokreta’, ‘preokreta’ i ‘obrata’, bio je posljednji veliki filozof Zapada, čovjek iz mračnih šuma Todtnauberga, Martin Heidegger. I nije nikakva pretencioznost i svojevrsni duhovni narcizam da je svoje mišljenje uspoređivao s onim Aristotela i Hegela kao začetnika i dovršitelja zapadnjačke metafizike, […]
Je li ključ za odnos između posthumanoga tijela i ljudske-suviše-ljudske onto-patologije s patnjom i čitavim repertoarom ekstatičke osjetilnosti histerije kao u slici Francisa Bacona Study after Velázquez’s Portrait of Pope Inocent X iz 1953. godine u pojmu autopoietičke interakcije mišljenja kao vizije i programa? Kad čitamo različite filozofijske i teologijske analize o ljudskome tijelu poput […]
Tumačiti svijet znači vjerovati u njegov smisao. To je poslanstvo Hegelove dijalektike i Gadamerove hermeneutike. Ako svijet ima smisla, onda ga tumačenje uzdiže do pojma ili, pak, nastoji razumjeti kao ono već uvijek prisutno u tekstovima velikih mislioca i umjetnika. Za dijalektiku je filozof stoga razotkrivatelj novoga u ruži u križu, ne tek onaj koji […]
Najinventivnije i najzanimljivije u tekstu analitičkog američkoga neurofilozofa Daniela Denetta, Kognitivni kotači: problem okvira AI, objavljenog u časopisu Europski glasnik, br. 28/2023. jest njegov naslov i u njemu vodeća sintagma-pojam. Kako to plastični um ili samosvijest čovjeka postupa ako ga se nastoji slikovno povezati s kotačima? Kotači se okreću. Njihovi okretaji uvijek se zbivaju u […]
Na početku svoje knjige naslovljene Mistično oko: Vizija i slikarstvo u Španjolskoj zlatnoga doba o tom iznimnome događaju u slikovnoj umjetnosti Španjolske 16. i 17. stoljeća s veličajnim djelima i El Grecom kao paradigmatskim slikarom, povjesničar umjetnosti Victor I. Stoichita poseže u „Uvodu“ za objašnjenjem pojma/riječi visio u sv. Tome Akvinskoga. Prema njegovu razumijevanju dva […]
‒ … teorija kaosa ulazi u mnogo područja matematike, a usmjerava se na tzv. determinističke zakone dinamičkih sustava. Pojam koji stoji u središtu ove teorije nije nužnost, nego slučaj u smislu narušavanja reda kao odstupanja od uobičajenog tijeka uzroka i posljedica. ‒ …kaotični sustavi složenosti, engl. complexity zasnivaju se na međuovisnostima i na kibernetičkom […]
1. Otklon od povijesti Tko je uistinu ─ Henri Bosco? Ima li njegova književna poetika mogućnost da u nadolazeće doba uopće opstane važnim putokazom u ono što je Antonin Artaud u jednom pismu Mariei Dubuc 8. kolovoza 1937. godine iz psihijatrijske klinike Rhodez imenovao kao stvar „koja stiže iz krajnje daleke prošlosti“, ali „njezina je […]
Najučestalija riječ-pojam u suvremenoj teoriji znanosti nesumnjivo je paradigma. Upotrijebio ju je američki teoretičar Thomas Kuhn u svojoj znamenitoj knjizi Struktura znanstvenih revolucija. No, do dan-danas pojam je unatoč posvemašnjoj diskurzivnoj zasićenosti ostao nejasan ili bolje mnogoznačan i stoga uglavnom nedostatno precizan. Kuhn u drugome izdanju ove knjige 1970. godine u Post-scriptu iz 1969. godine […]
Postoje samo dvije bitne definicije čovjeka u povijesti filozofije kao metafizike koje su uistinu na najvišoj razini spekulativnosti. Prva je Aristotelova da je riječ o zoon logon echonu, odnosno živome biću koje ima govor. Skolastička teologija kršćanstva to će na latinskome preinačiti u pojam animal rationale. Značenje se ipak bitno ne mijenja, jer logos i […]
Dragi Giorgio Agamben, Prošlo je trinaest godina otkako smo se vidjeli i imali prigodu nakon Vašeg predavanja naslovljenoga What Is a Command? razmijeniti argumente o problemu Aristotelova razumijevanja razlike između apofantičkoga i ne-apofantičkoga logosa, što je za Vaše postavke o smislu zapovjednoga govora bilo od odlučujuće važnosti. Čitajući nedavno iznova ovo Vaše predavanje u […]
Miloš Đurđević, vrstan pjesnik, antologičar, prevoditelj s engleskoga jezika, objavio je dosad i nekoliko iznimno kvalitetnih esejističkih knjiga (Podnevni pljusak, književne kritike i eseji (Pop & Pop: Zagreb, 2003., i Sjene na vodi – ogledi i kritike o poeziji, eseji i književne kritike (Antibarbarus: Zagreb, 2009) u kojima na hermeneutički suveren način uglavnom analizira poetsku […]
Moje intenzivno bavljenje problemom, recimo to tako uvjetno, mogućnostima Ideje suvremene umjetnosti polazeći od pojma slike u doba tehnosfere, često je bilo i dijalog i kritičko razračunanje s nekim iznimno važnim misaonim potvatima iz područja estetike i teorije suvremene umjetnosti. Među njima tri su nadasve navlastita uvida u stanje i konstelacije odnosa između umjetnosti, politike […]
Edgar Morin, francuski je filozof i sociolog, antropolog i teoretičar kulture, autor je preko 60 knjiga u kojima je otvorio mogućnost da se „složena misao“ (pensée complexe) uspostavi kao projekt stvaranja novih medijskih, kulturalnih, vizualnih i filmskih studija. Neka od njegovih najcjenjenijih djela su L’Esprit du temps. Essai sur la culture de masse (1962.), La Méthode (6 svezaka, 1977. […]
Što je to ‒ komunikacija? Očigledno, riječ se odnosi na odnos između ljudi u nekom već unaprijed određenome načinu oblikovanja zajednice. Namjerno ovdje ne koristim pojam društva jer je ono vezano uz kapitalističku organizaciju i poizvodnju života s pomoću posredovanja tržišnih odnosa i države kao političke instancije vladavine kao upravljanja različitim sustavima u kojima se […]
Za početak ovog razmatranja ću uzeti dva stava iz Wittgensteinova Tractatusa logico-philosophicusa koja su naizgled bez unutarnje sveze, jer prvi kazuje o biti slike, a drugi o nemogućnosti znanja o budućnosti na temelju sadašnjega stanja. No, krenimo redom. U stavku 2.12 kaže se kako je slika model stvarnosti, a u stavku 5. 1361 da […]
Uvod Franz Neumann (1900-1954), bio je njemačko-židovski politički teoretičar, jedan od utemeljitelja Studentskog socijalističkoga udruženja u Frankfurtu. U Wrocławu, Leipzigu, Rostocku i Frankfurtu studirao je pravo, a tijekom Weimarske Republike bio je angažiran kao pravni savjetnik Socijaldemokratske stranke. Bio je zacijelo jedan od prvih istaknutih intelektualaca u Njemačkoj kojeg su nacisti utamničili u travnju 1933. godine. […]
Tko je ikad imao u ruci bjelinu savršene knjige hrvatskog pjesnika Danijela Dragojevića naslovljene Prirodopis sjetit će se da između mnoštva začudno sklopljenih riječi u snopovima i sklopovima pojava smislom bremeniti iskaz označava korak u neiskazivo. Stih, naime, glasi – O Bože, koji jesi jezik. I doista, kako vrijeme neumitno odmiče u ovoj furioznoj banalnosti […]
Među brojnim knjigama o tzv. umjetnoj inteligenciji i njezinim posljedicama na život u informacijskome društvu današnjice svakako vrijedi izdvojiti knjigu razgovora jednog od najznačajnijih suvremenih matematičara, nobelovca Rogera Penrosea s pokojnim vrhunskim talijanskim filozofom Emanuelom Severinom, Artificial Intelligence vs. Natural Intelligence, Springer, Cham, 2022. Knjigu je priredio Fabio Scardigli. Ono što je ovdje zanimljivo nedvojbeno […]
Iznimno cijenim tehnoznanstvenike i izumitelje. Njihov je život nalik strasti suvremenih konceptualno-performativnih umjetnika da od ničega naprave nešto i da to nešto ponovno alkemijskom vještinom pretvore u ništa. Samo što tehnoznanstvenike vodi misao o praktičnome oživotvorenju prelaska miša u onkomiša ili transformacije čovjeka u čistu strukturu kristalizacije neke već metafizičke otopine drastično nižih kemijskih […]
1. U posljednje vrijeme, a osobito je to u svezi s razumijevanjem filozofijskoga shvaćanja pojma oprosta krivnje za počinjeni genocid nad židovskim narodom u doba Šoe/Holokausta, kao i općenito u univerzalnome smislu prevladavanja sukoba između naroda, religija, kultura u globalnome svijetu razlika, u središte interesa dolaze dvije Jankélévitcheve knjige. Obje pripadaju etičkoj perspektivi mišljenja. Na […]
Prikazujući povijest otkrića u fizici od Galileja i Newtona do teorije relativnosti Albert Einstein i Leopold Infeld govore o tome kako nastaju novi pojmovi u fizici. „Fizikalni pojmovi su slobodne kreacije ljudskoga uma, a nisu, koliko god se to činilo samorazumljivim, nipošto određeni izvanjskim svijetom. U našem nastojanju razumijevanja zbilje ponekad se ponašamo poput čovjeka […]
U „Predgovoru“ svojeg temeljnoga djela Fenomenologija percepcije (Phénoménologie de la perception) iz 1945. godine Merleau-Ponty izriče nešto krajnje smiono o naravi Husserlova programa istraživanja biti polazeći od čistoće fenomena. Uz pojmove tijela i slike ovaj treći pojam, koji se eksplicitno tematizira u čitavom misaonome traganju Merleau-Pontyja, pokazuje se uvjetom mogućnosti svake daljnje analize razlike pra-Zemlje […]
Paul Ricoeur, suvremeni je francuski filozof, pripadnik egzistencijalne hermeneutike. Autor je važnih djela: Karl Jaspers i filozofija egzistencije (Karl Jaspers et la philosophie de l’existence, 1947), Filozofija voljnoga (Philosophie de la volonté, I–III, 1950–60), O tumačenju: ogled o Freudu (De l’interprétation: essai sur Freud, 1965), Od teksta do djelovanja (Du texte à l’action, 1986), Sebstvo kao Drugo (Soi-même comme un autre, 1990), Biblijska hermeneutika (L’Herméneutique biblique, 2001). Uvod u deset studija knjige […]
Diogen Laertije, bio je Grk koji je živio na prijelazu iz drugog u treće stoljeće nove ere. Napisao je Pammetros, knjigu epigrama o poznatim ljudima svoga doba. Kao doksograf, onaj koji je prepričavao tuđe misli i ideje, ostat će vezan uz povijest filozofije i povijest književnosti po svojem znamenitome djelu Životi i misli istaknutih filozofa. […]
U fragmentu naslovljenom Na ljupkoj plaveti.. (Im lieblicher Bläue…) Hölderlin kazuje. ʺJe li Bog nepoznat? Je li očit kao nebo? Prije vjerujem u ovo. On je mjera ljudska. Pun zasluga, al pjesnički obitava čovjek ovu zemlju. Nije ipak čistija sjena noći sa zvijezdama, ako tako mogu reći, od čovjeka koji se zove slika božanstva.Ima li […]
1. Eutanazija, kloniranje, korištenje ljudskih organa u medicinske svrhe, nova definicija smrti, suosjećanje s patnjama životinja, nadziranje ekološke ravnoteže Zemlje, briga za demografski rast u granicama održivoga razvitka – sve su to „aktualna“ pitanja odnosa tehnoznanosti i etike. Filozof Hans Jonas doveo ih je do bitnih pitanja suvremenosti.Njegova knjiga Princip odgovornost: Pokušaj jedne etike za […]
Sjeti se, bilo je sutonski hladno te zime na uzvisinama ispresijecanim bakljama… Grmjeli su topovi u daljini, mrtvi dozivali žive sjene predaka, a nad gradom se spuštala večer blažena poput suze u oku s Tizianove alegorije o ljepoti i smrti. Uronjeni u iverje zaborava, prepušteni titraju vremena što patnje i intimu svodi na isti žrvanj, […]
1. 20. stoljeće bilo je u znaku suprotstavljanja liberalne demokracije i totalitarnih političkih poredaka u svijetu. Tzv. Hladni rat ideologijski se vodio, Hayekovim riječima, između ideja ‘slobode’ i ‘ropstva’. Naravno, ovaj maniheizam je konstrukcija za potrebe jedne linearne dijalektike povijesti kakva je, uostalom, bila ona koju je izveo Fukuyama 1992. godine u knjizi The End […]
U prepisci s Alexandrom Kojèveom 1950-ih Carl Schmitt je iznio tvrdnju da je s Hegelovom filozofijom povijesti, politike i prava završena veličajna zapadnjačka metafizika. Tada je već napisao posljednju veliku knjigu iz onog što bismo nazvali područjem geopolitike naslovljenu Nomos Zemlje. Kojève je tih godina odustao definitivno od filozofije, ali ne i od vlastita angažmana […]
Sve su ljudske prispodobe određene položajem u prostoru. Sve su istinske riječi iskrsle iz vremena kao iskonskoga bezdana svjetla i tmine. Početak mišljenja, onaj treperavi trenutak kad u bljesku svijeta kao misterija nastaje suodnos riječi i stvari, već je uvijek obilježen svjetlosnim učinkom da «ima» tako nečeg kao što je govor, objelodanjivanje, pokazivanje fenomena u […]
Tri sveska Sfera Petera Sloterdijka u prijevodu Kirila Miladinova objavljena su na hrvatskome u izdanju Mizantropa iz Zagreba 2018-2019. Moje petoknjižje Tehnosfera objavljeno je također istih godina i kod istog izdavača. Razlike u pristupu su očigledne i objašnjavao sam ih već nekoliko puta. Najkraće, tehnosfera je postmetafizičko mišljenje-djelovanje umjetne inteligencije s kojom se autopoietički stvara […]
Kako opisati značenje arhetipa za umjetnost? Možda baš ovako kako je to uspjelo Bruni Schulzu u intervjuu s poljskim avangardistom Stanislawom Ignacyjem Witkiewiczem objavljenim u časopisu Tygodnik Ilustrowany, br. 17/1935. godine, kojeg je Schulz sam napisao, a potom je Witkiewicz dopisao Uvod. Ljepota ovog uvida književno priziva slike iz ranoga djetinjstva jer se u njima, […]
Grci, „ta Republika genijalnih“, kako je još Arthur Schopenhauer zadivljujućim riječima uzvisivao smisao helenskoga događaja stvaranja duhovne povijesti Zapada, kao da su odavno iščezli iz suvremenoga svijeta i nastanili se u sjaju olimpskih bogova poput onih sjena iz Platonove špilje koje ljudsko mišljenje i pjevanje uistinu rijetko više doseže. Bilo je, doduše, veličajnih pokušaja produhovljenja […]
Između filozofije i pjesništva uvijek je posrijedi ljubavni odnos, rekao bi neizbježni Heidegger. Suvremeni poklič sa zidova upućuje da je samo pitanje tko je u tom odnosu aktivni a tko pasivni ljubavnik. Za poslijeratni naraštaj hrvatskih ljepoduha, osobito za krugove okupljene oko časopisa Razlog a kasnije Teke, moglo bi se kazati da su oblikovani ili […]
Einstein je shvatio boga u tradiciji novovjekovne fizike, matematike i filozofije kao racionalnoga tvorca svijeta. Usto, shvatio je ga iz modalne kategorije nužnosti, a ne kao namjesnika slučaja. Logično i svrhovito jest bit metafizike kao ontologije. Dostatni razlog pretpostavlja prvi uzrok i posljednju svrhu. Ako bismo htjeli biti cinični, rekli bismo da je teorija relativnosti […]
U ‘Uvodu’ moje knjige Izgledi nadolazeće filozofije – Metafizika, kibernetika, transhumanizam, Mizantrop, Zagreb, 2023. godine, koja po intenciji petoknjižje Tehnosfera preobražava u nužno šestoknjižje, a broj šest u numeričkome značenju pripada Saturnu, šestom planetu Sunčeva sustava i zaštitniku melankoličnih umjetnika i prokletih mislilaca poput Nietzschea, primjerice, tako da simbolički označava i sklad i propast, i […]
Kritika platonskoga shvaćanja umjetnosti, kao kritika mimezisa, predstavlja jedan od tzv. sinestetičkih vrhunaca Deleuzova mišljenja. Iako je taj pojam kao zaštitni znak metafizike kojim se umjetnost misli kao oponašanje bitka u njegovoj bitosti te u slijedu vremena povezuje antiku, srednjovjekovlje i formalno rečeno novovjekovlje do kraja modernizma sa Cézanneom, čini se da ga je nemoguće […]
U suvremenoj teoriji znanosti kao da je nemoguće uskladiti genetski determinizam koji zagovara Richard Dawkins s teorijama kontingencije Stephena Jay Goulda. Gould pritom tvrdi kako „evolucija ne iskazuje nikakav koherentni pravac, niti su bilo koji od njezinih proizvoda ─ poput Homo sapiensa ─ u bilo kojem smislu neizbježni; odvrtite ‘vrpcu života’ i ovaj posebni majmun […]
Sjedili smo tog hladnog i sunčanog dana s početka veljače 2007, Albert Goldstein i ja, u njegovu uredu izdavačke kuće Antibarbarus na mansardi ponad restorana Balthazar, i razgovarali o knjigama koje će uskoro izaći poput onih Norberta Eliasa, Waltera Benjamina, Petera Sloterdijka. Berti je spomenuo da bi uskoro mogao prispjeti Nikica Petrak, prevoditelj Hermanna Brocha, […]
Ljerki Mifki, u spomen „Napisala sam pripovijest o jednom imperatoru i istodobno opisala veliku pojedinačnu sudbinu, to je sve. Uvijek je ugodno biću koje je nekoć živjelo dati malo stanište u vremenu“ – rekla je Marguerite Yourcenar u razgovoru s Matthieom Galeyom. (Mathieu Galey, Otvorenih očiju: Razgovori s Marguerite Yourcenar, Irida, Zagreb, 1997.) Melankolična povijest […]
Mi u doba koje nema ni dubinu, ni težinu, već jedino preklapajuće površine stvari u prožimanju virtualnosti i analogne stvarnosti više nemamo genije. Ono što imamo su ‘genijalne’ geste i grimase likova iz filmova i s reklamnih fotografija. Ne budimo ipak cinični. Imamo nakon Tesle i Einsteina put spram singularnosti apsolutne tehnosfere koja računa, planira […]
Kad se suvremeni svijet otvara u svojem aritmičnome pulsiranju zemlje i vibracijama neljudske tehno-sfere u svemu što još pripada klasičnome određenju čovjeka i njegove biti, tada se ponajprije sluti nadolazak nečeg uzvišeno neizrecivoga i strahotno mračnoga. To je ono što se prikriva iza koprene aktualnosti koja samu sebe proždire. (Giorgio Agamben, „Was ist Zeitgenossenschaft?“, u: […]
1. Jean-Luc Godard u svojem video-eseju Pripovijest(i) o filmu ustvrdio je da je Alfred Hitchcock uspostavio ‘kontrolu nad svijetom’. Neću ovdje tumačiti smisao ovog iskaza u kontekstu Godardove postavke da je film kao vizualna paradigma mišljenja 20. stoljeća dospio do svojeg kraja. Dostatno je samo kazati da izraz ‘kontrola nad svijetom’ pretpostavlja neku vrstu […]
Jedno od najparadoksalnijih mjesta o odnosu filozofa i filozofije u spisu Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija Što je filozofija? Sandorf i Mizantrop, Zagreb, 2017. S francuskoga preveo Marko Gregorić, glasi kako su filozofi stranci, a filozofija je grčka. (str. 69) I Heraklit i Aristotel nisu Atenjani, isto tako ni Anaksimandar niti Empedoklo. Atena je polis […]
Pred jednu Novu godinu u lutanjima nubijskom pustinjom D.M. je u nekoj napuštenoj kolibi ležao na podu u visokoj temperaturi. Negdje u prostranstvima tisuću prugasto-poprečnih površina Tuarezi pale devin izmet da bi se zagrijali pod hladnim pustinjskim nebom. Timbuktu je ovdje, u snovima i […]
Franz Kafka je paradigmatski pisac naše suvremenosti. Razlog valja vidjeti u tome što je bit pisanja shvaćao kao proboj mreže onog neljudskoga koji se preobražava u mnoštvo novih oblika i likova i od jezika stvara bezdušnu mašineriju procesa nestajanja osmišljavanja svijeta. Jezik je, dakle, istodobno alkemija slobode stvaranja novoga i alat posvemašnjega raščovječenja u svođenju […]
Ovako izgleda teologijski smjerno slavljenje zlatnoga doba, samo što je posrijedi srednjovjekovno kršćanstvo i njegova ideja o umjetnosti, a ne iskonsko grčko u kojem mit ima primat nad religioznim otajstvom života. Iako je Jacques Maritain ugledni francuski filozof neotomističkoga smjera, autor brojnih djela iz područja Bergsonove filozofije, analiza Descartesa i neovitalizma i darvinizma, u njegovoj […]
Denis de Rougemont u eseju ‘Europa na gubitku’ pokazuje elegantnim kazivanjem njemu svojstvenim da je u razlici spram dva imperija, Amerike i Rusije, ono što čini bit Europe dvostruko i dvoznačno. Ona je, naime domovina pamćenja i invencije. (Denis de Rougemont, ‘Europa na gubitku’, Europski glasnik, br. 23/2018., str. 401-416., s francuskoga prevela Ita Kovač) […]
Javni su intelektualci u Europi, SAD-u i svijetu u 21. stoljeću postali zombi-kategorijom u korporativnome privatiziranju svih područja društva i kulture, od sveučilišta do medija. Marketing i spektakl u potpunosti je zavladao proizvodnjom informacija, a slika je zamijenila govor, jezik i tekst. Tzv. Think tank-instituti potisnuli su u zaleđe ulogu profesora-intelektualca, jer je za njegovo […]
U knjizi Karla Löwitha, Von Hegel zu Nietzsche, Kohlhammer, Stuttgart, 1958. autor jedne od najboljih studija o Nietzscheovu mišljenju, naslovljene Nietzsches Philosophie der ewigen Wiederkehr des Gleichen, Kohlhammer, Stuttgart, 1956., govoreći o pokušaju prevladavanja nihilizma pokazuje da kada se tvrdi kako je Nietzsche filozof ‘našeg vremena’, tada valja postaviti pitanje ʺšto je vrijeme za samoga […]
Kad sam pisao esej ʺPessoa – metafizičko ludilo epoheʺ, objavljen u knjizi Neiskazivost – o mišljenju kao pisanju, Litteris, Zagreb, 2019. godine, a od svih interpretativnih tekstova oni suvremenog francuskoga filozofa Alaina Badioua pripadaju najvišoj razini posebno mi je bitna bila knjiga Judith Balso, Pessoa, The Metaphysical Courier, Atropos Press, New York-Dresden, 2011. Baveći se […]
U grčkoj mitologiji Deimos, sin boga rata Aresa i Afrodite, božice ljubavi i ljepote, označava stravu i užas. Naslijedio je jarosnu narav svojega oca i kao utjelovljenje užasa sudjelovao sa svojim bratom Fobom, utjelovljenjem straha, u svim bitkama i ratovima (zajedno s ocem Aresom). Uvijek je bio vjeran očev pratilac. Astronomi su po njemu nazvali […]
U knjizi Kairos i apokalipsa – Odbrojavanje mišljenja, koja možda izađe 2025. godine, u studiji o različitim aspektima suvremene politike u transparentnome medijskome društvu spektakla, populizam sam označio pojmom performativne transgresije. Nedavno je umro Silvio Berlusconi, najznačajniji populistički političar uz Donalda Trumpa. Talijanski žigolo, harlekin, televizijski i nogometni magnat, mafijaški ortak, celebrity, menager i ljubitelj […]
Bilo je pet povijesnih vizija i realizacije ideje sveučilišta od Grka do tehnosfere. 1. Platonova akademija, 2. Skolastički samostani, 3. Renesansni humanitas, 4. Humboldtova reforma modernoga univerziteta, 5. Bolonjska ideja interdisciplinarnog obrazovanja. Pogledajmo kako to izgleda u pregledu temeljnih pojmova metafizike. Platon i Grci shvaćaju svijet kao postojanost bitka u promjenama, a znanje je […]
Kaosmos je ključan ‘pojam’ ne samo kasnoga Deleuzea, već i čitave suvremene filozofije i kozmologije. Iako ga je sam Deleuze prisvojio od Joycea, Gombrowicza i Borgesa i dao mu novo značenje, njegovo je pravo ‘ontologijsko’ podrijetlo u stoika, a istinsko mjesto prožimanja mišljenja i bitka nalazi s u okrilju kibernetičke teorije složenosti i emergencije. […]
Jacques Derrida je sam sebe prozvao grčko-židovskim misliocem. Ova dvojna tradicija odjekuje kroz labirint njegovih tekstova. Nema dvojbe da su mu ključni tragovi podastrijeti u povijesnome mišljenju bitka u Martina Heideggera i u etičkome obratu zapadnjačke metafizike u djelu Emmanuela Lévinasa. Iako se trsio svim silama sa sebe zbaciti pojam dekonstrukcije filozofije i njezinih […]
Gilles Deleuze u jednom pismu u Pustim otocima tvrdi, onako usput proročanski, da će filmski redatelji sve više glumiti u svojim filmovima, pa navodi Godarda i Wendersa. Pismo je iz 1979. Razlog? Zato što filmovi postaju koncepti, a koncepti su ideje koje hodaju, puše, snimaju se, odlaze u montažnu sobu, razbole se i umru. Ovaj […]
Evo, ovako to izgleda. Najbolje studije o pjesnicima, slikarima, glazbenicima, arhitektima, filmskim redateljima nisu napisali teoretičari književnosti, vizualnih umjetnosti, glazbe, filma, već filozofi. Želim li nešto krajnje lucidno čitati o Hölderlinu, Celanu, Kafki, Artaudu, Pessoi, o Wagneru, Mahleru, Cézannu, Duchampu, Le Corbusieru, Godardu uzimam u ruke knjige Heideggera, Gadamera, Derride, Deleuzea, Nitezschea, Adorna, Merleau-Pontyja, Hanne […]
Nikad nisam imao živaca gledati holivudski film Moja Afrika. Ono što me je u svim tim američkim sagama o nostalgiji za izgubljenom kolijevkom čovječanstva neopisivo zgražalo jest sentimentalizam kolonizatora spram Drugoga, bez obzira bio to slon, čovjek, nosač kofera ili samo ‘sveto tlo’ prepuno termita i bivolje balege. Majstori postkolonijalne nostalgije su samo i jedino […]
Da je Michel Foucault u svojim genealogijskim istraživanjima povijesti znanja kao moći ostavio u nasljeđe samo pojam diskursa i diskurzivnosti ili, pak, mathesis universalis kao oznake za novovjekovu strukturu racionalnoga mišljenja u okviru povijesti znanosti, bilo bi to dostatno za promišljanje suvremenosti kao sveze tehnologije i društvene organizacije kapitalizma. No, ono što je preostalo u […]