Blog
Odgoj i obrazovanje pripadaju nužnoj biti povijesnoga smisla ljudske egzistencije. No, bez autoriteta učitelja/profesora, bez njihovih uvođenja u samu tajnu postojanja i postajanja svijeta bez obzira predavali oni svojim učenicima o bitku kao filozofi, o bogu kao teolozi, o svijetu kao kozmolozi i o čovjeku kao antropolozi, nema održivosti institucije zvane škola. Znamo, naravno, […]
Jednokratnost i neponovljivost su temeljne ontologijsko-temporalne značajke autentičnoga načina vođenja egzistencije. Sve drugo je pad u bezdan svekolike vulgarnosti života. Grci su to znali prije svih i zato je mitsko doba uistinu prapočetak (arché) povijesti kao događanja koje svoje osmišljavanje ima u onome što pripada području rizika, kaosa i slučaja. Iako mit ne može biti […]
Viđamo ih u knjižnicama na predstavljanju knjiga. Obično sjede u zadnjim redovima i strpljivo čekaju da dosadnim izlaganjima o velevažnosti dotičnih autora i autorica dođe kraj da se konačno mogu okrijepiti nekim kanapeom i čašom vina s domjenka. Ima ih načitanih i solidno obrazovanih; ima ih različitih duhovnih profila, bačenih na ulicu iz tisuću […]
Zašto ja ovo uopće pišem? Nije pitanje ono koje stoji u naslovu jedne knjige Georga Orwella, Zašto pišem? I drugi eseji. Ne, pitanje je krajnje precizno i konkretno: zašto baš „ovo“, što ima formu digitalne svaštare? Blogove pišu svi i nitko. Za tradicionalne metafizički odgojene i obrazovane filozofe, književnike i umjetnike ovo je „skandal“, „eksces“, […]
Danski filmski redatelj Lars von Trier voli šokirati svoju publiku prije ili poslije premijere filmova poput Dogvilla ili Melankolije nesuvislostima i blasfemijama spajajući pritom antisemitizam, pornografiju i narcizam. Filmovi su mu uglavnom vrhunski, i u njima problematizira sukob između religioznih dogmi i slobodarstva, i to tako da uvijek stradaju goli anđeli i zanesene heroine u […]
Nikad se neće dostatno proniknuti u uvid Franza Werfela iz jednog aforizma u kojem taj tragatelj za Božjom prozirnošću u obezboženom svijetu izrijekom kaže: “Što više brzine, to više praznine“ – ako se ne promisli dalekosežnost Heideggerove postavke o biti novovjekovnoga svijeta. Kao što je poznato, u svim se mjerodavnim spisima i predavanjima iz tridesetih […]
Jazz adagio Tišina (Silence) u izvedbi trubača Cheta Bakera, klavirista Enrica Pieranunzija i basista Charlieja Hadena iz 1987. godine predstavlja onaj uzvišeni trenutak uronjenosti u samoću kao intimističku baladu. Nisu slučajno svi pristupi glazbenom i vokalnome umijeću Cheta Bakera upravo fascinirani njegovom poetizacijom svijeta. Mirnoća, sabranost i suptilnost u izvedbi ovu profinjenu modernu glazbu dovodi […]
Alcheringa kao mitski početak Kako je bila lijepa republika u doba carstva! U tim riječima Guy de Maupassanta koje navodi Marx u jednom od svojih najznamenitijih političkih spisa europske moderne, 18. Brumaireu Luisa Bonapartea, skriva se prevladavajuće iskustvo vremena nakon onoga što je još preostalo od nedovršene povijesti. To iskustvo pogrešno se naziva nostalgijom za […]
Prije nekog vremena pročitao sam ogled mladoga Gillesa Deleuzea iz 1946. godine, objavljen u časopisu Espace, br. 1, str. 93-106., naslovljen provokativno „Od Krista do buržoazije“ i posvećen gospođici Davy. Ogled je na engleskome objavljen u knjizi Letters and Other Texts (prir. David Lapoujade, prijevod s francuskoga Ames Hodges), u izdanju Semiotext(e), New York, South […]
Lambert Wiesing profesor je teorije slike i estetike na sveučilištu u Jeni. Objavio je nekoliko iznimno važnih knjiga koje se tematski i sadržajno bave problemom odnosa suvremenih medija i slikovnosti (Philosophie der Wahrnehmung, Bild und Reflexion). U okviru interdisciplinarnog projekta ICONIC TURN i BILDWISSENSCHAFT zajedno s Klausom-Sachsom Hombachom, Oliverom Grauom i drugim autorima niz godina […]
Samosvjesni umjetnik u doba konceptualno-performativnoga «prevrata» granica društvene perverzije moći – globalizacija, simboličko i zbiljsko nasilje kapitala nad živim radom kao podjarmljenom supstancijom-subjektom povijesti, bio-moć tehnologije, terorizam i rat kao «transformacijska logika» nove kartografije svijeta – nema više pred sobom ZID monolitne ideologije. Nakon pada real-socijalizma duh avangardne umjetnosti više ne živi u katakombama, podrumima, […]
1. Na pitanje o biti slike u doba tehnosfere odgovor je unaprijed očekivan. Slika više nema svoju bit jer ne postoji jasna razlika između predmeta i promatrača. Ako je tako, onda se umjesto biti mora početi govoriti o intenzitetu, a umjesto simboličke moći slikarstva o mogućnostima značenja slike u procesu nastanka novoga djela/događaja s onu […]
Thomas Bernhard kazao je jednom da je morbidna arkadičnost poslijeratne Austrije naprosto iritantan slučaj paradoksalne sveze političkoga, rojalističkog katolicizma i konzervativne revolucije koja je u književnosti iznjedrila jednog velikog dekadenta kao što je to bio Hugo von Hofmannsthal. Nije Austrija rezultat slobodarskoga duha liberalizma, već ono što je iza zatvorenih vrata Salzburških svečanosti. No, ostat […]
Može li filozofija imati neku drugu i drukčiju moć utemeljenja za razliku od znanosti i religije ako je znanje uvjet mogućnosti znanosti, a objavljena vjera u Boga uvjet mogućnosti religije?Od samoga početka ta je razlika prisutna u jezgri mišljenja kao razlika između bitka i boga u grčkoj predplatoničkoj metafizici. Znati i vjerovati kao da su […]
Pred kraj eseja „Oživljavanje slike“, u kojem se bavi Caravaggiom i Velázquezom, filozof José Ortega y Gasset iskazuje nešto istodobno čudovišno i samorazumljivo. Ako smo se uvijek pitali je li antipatija, taština ili mržnja u sublimnome obliku razlog nesuglasja između dva velika umjetnika od pamtivijeka do kraja svijeta, možda ćemo u ovome iskazu pronaći ipak […]
Ništa ne ostaje od čovjeka u ovoj pustopoljini osim njegovih virusnih tragova u zraku. Prije gotovo dvadesetak godina u okviru jedne zanimljive filozofske anti-konferencije koju su organizirali KUD Apokalipsa iz Ljubljane, Primož Repar, Iztok Osojnik i Janko Rožič, u UNESCO-vu selu Škocjan na Primorskoj, imao sam uzbudljiv polemički razgovor s jednim slovačkim analitičkim filozofom i […]
U uistinu pronicljivoj knjizi francuskoga filozofa Jean-Luc Nancyja, Doing, Seagall Books, Calcutta, India, 2020., u „Uvodu“, str. 5, autor tvrdi da je „realizacija postala problematična“, a to znači s njome i pojmovi realiteta i Realnoga. Djelovanje i činjenje, ono što iz grčke filozofije politike u Aristotela pada u nadležnost pojmova prakse i pragmatike, s […]
U kazalištu danas ima puno rada nogu, atletizma i yoge, treninga muskulature, cirkuskih vještina i mađioničarstva. U Gavellino doba glumci su čitali Aristotelov Organon u njegovu lošem prijevodu na hrvatsko-srpski i govorili besprijekorno Krležu i Marinkovića poput Božidara Bobana u njegove dvije epohalne uloge u povijesti kazališta na ovim prostorima. Jedna je ona u Krležinom […]
Danas popodne vratio sam se iz Zadra, gdje sam održao predavanje na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, naslovljeno ‘Dostojanstvo i rang tijela – Filozofija i performativnost’, te promovirao svoju knjigu Nihilizam i suvremenost – Na Nietzscheovu tragu. Volim prošetati zadarskim kaletama i obalom uz more. Nema nigdje Filozofskoga fakulteta na svijetu čija se lijepa […]
U prvoj pjesničkoj knjizi Antonina Artauda, Pupak limba, (L’Ombilic des limbes) iz 1925. godine stoje ove dramatski sročene riječi. ʺTu gdje drugi snuju djela idem samo za tim da pokazujem svoj duh. Živjeti znači izgarati od pitanja. Djelo ne poimam kao odcijepljeno od života. Ne volim odcijepljeno stvaranje. Ni […]
Biografija kao trag patnje i iskupljenja Vilém Flusser rođen je 12. svibnja 1920. u Pragu u obitelji židovskih intelektualaca. Pohađao je njemačku i češku osnovnu školu, a kasnije i njemačku gimnaziju. Godine 1938. započeo je studij filozofije na Pravnom fakultetu Karlsuniversität u Pragu. Ubrzo nakon okupacije Praga od strane nacista u ožujku 1939. Flusser je […]
Botho Strauss, njemački suvremeni pisac i esejist, napisao je kako je komunikacija ne-riječ našega doba. U pravu je. Medijska zlouporaba govora ide tako daleko da ono jednostavno u ljudskome odnosu postaje posve kompleksno i komplicirano. Najdrastičniji primjer je kad čujemo kako su stanja i stvari takve da ih treba „iskomuniciriati“ valjda Drugima i s […]
Kako će izgledati tzv. izvanzemaljski život? Hoće li imati istu ili barem sličnu formu kao ljudski život ako i kad dođe do bliskoga susreta s nesvodivim objektom X? Zašto uporno mislimo da će susret biti na Zemlji i da će ‘oni’ doći do nas, a ne ‘mi’ do ‘njih’? I zašto pretpostavljamo da će baš […]
Nema ni jednog samoskovanoga „nadimka“ u modernoj književnosti uopće ako ćemo pravo, a ne samo hrvatskoj, koji ima ovu strašnu težinu kao što je to slučaj s prvim avangardistom prije nastanka povijesne avangarde u Europi/svijetu ꟷ Kamovom. Ali, isto tako, nema ni jedne bolje i vjerodostojnije „studije slučaja“ o sudbini Kamova kao pisca radikalne i […]
Ničeanski nadahnuti pisac i esejist Ernst Jünger skovao je jedan od najprimjerenijih pojmova za odnos rata, rada, moderne tehnologije i vladavine nadčovjeka u doba planetarnoga nihilizma. Ta neoboriva sintagma koju koristim u mnogim prigodama u tekstovima o političkome i politici, globalizaciji i ustrojstvu života u doba tehnosfere glasi – totalna mobilizacija. Totalnost je posvemašnja […]
Walter Benjamin nije mislilac nagloga reza između onoga „prije“ i „poslije“. Vidjeli smo da je fino tkanje njegovih misaonih struna u tekstovima moguće dovesti do jednog otvorenoga „sustava“ jedino s pomoću metodičke refilozofikacije. A to znači ne dati se impresionirati njegovim književno-esejističkim padom u okrilje svakodnevice i njezine običnosti, čak banalnosti. To vrijedi posebno za […]
1. Ideja povratka: protijek i riječi Ideja povratka u stanje koje prethodi razlikovanju prošlosti-sadašnjosti-budućnosti kao sklopa linearnoga vremena prisutna je od samoga početka u modernoj književnosti. Dublin u Joyceovu Uliksu postaje mitsko-banalni prostor aktualizacije događaja. Proživljena vremenitost modernoga svijeta zbiva se u jednom danu. Brochov roman Vergilijeva smrt određuje razlika u istome. Sjećanje pjesnika […]
U filmovima Woodyja Allena vlada načelo poznato iz anarhističke teorije znanosti Paula Feyerabenda koja je zapravo ključna za shvaćanje tzv. postmoderne ontologije slučaja: anything goes (sve je moguće ili sve je dopušteno). Sjetimo li se one poznate formule nihilizma koja se pripisuje Dostojevskome ꟷ ako nema Boga sve je dopušteno ꟷ razabrat ćemo da je […]
U knjizi Postmoderno stanje: Izvještaj o znanju iz 1979. godine vodeći filozof postmoderne kaže. “U humboldtovskome modelu Sveučilišta svaka znanost zauzima svoje mjesto u sustavu kojim vlada spekulacija. Ulazak jedne znanosti u područje druge može samo izazvati pomutnje, ’šumove’, smetnje u sustavu. Suradnja je moguća samo na spekulativnoj razini, u glavama filozofa. Ideja interdisciplinarnosti, nasuprot […]
Suvremeni francuski filmski teoretičar Raymond Bellour u tekstu u okviru temata o filmskome mišljenju u časopisu Europski glasnik, br. 28/2023., problematizirajući različite forme u kojima suvremeni film pronalazi svoju novu egzistenciju kaže i ovo. „Je li onda u prijelazu filma od »kino dvorane u muzej« praktički najavljena smrt filma, još uvijek nerealizirano vrijeme kad […]
„Za patafizičkog zloduha sve je, u svakom slučaju, suvišno, sam je svijet suvišan.“ Jean Baudrillard Stanje permanentnoga nestanka Povijesti više nema. Ona, doduše, postoji, ali je nema. Kako to može nešto biti a da ga nema? Očigledno da nešto još samo „tu“ biva, traje, puko jest, ali njegova realna egzistencija više nema svoju supstancijalnu osnovu. […]
Plavetnilo neba, duboko plavo podmorje, kobaltno plavi odsjaj ljepote i uzvišenosti oka one božanske žene s Botticellijeve slike, žalobno plavi suton prije no što na umorni narcistički grad iz Andersonova filma Magnolija počnu padati one odurne apokaliptičke žabe, plave biljarske kugle nalik satelitima nekog anti-Saturna, obojano staklo s plavim mrljama koje izazivaju otmjeno gađenje nad ovim […]
Egipatska piramida je savršenstvo jednostavne izgradnje iz baštine prizemne pravokutne grobnice koja se razvila iz mastabe što na arapskome znači klupa. Izgrađena je od kamenih ili granitnih blokova i doseže visinu od 150 metara u slučaju piramide znamenitoga faraona Keopsa. Pogledajte kako piramida savršeno prianja kao oblik uz ruku i za razliku od […]
1. Izazovi suvremene arhitekture Odrediti kamo smjera suvremena arhitektura nije moguće bez prethodnog odgovora na pitanje: ima li ona još uvijek pouzdan referencijalni okvir? Dok se to za modernu arhitekturu od kraja 19. stoljeća do 1990-ih godina moglo bezuvjetno pokazati iz težnje za dosezanjem beskonačnosti, utopije, napretka i blagostanja društva, više ništa od svega toga […]
Giorgio de Chirico, veliki talijanski slikar bio je poznat po svojim prikazima gradskih trgova i mrtvih priroda iz snova. Rođen 10. srpnja 1888. u Volosu u Grčkoj od talijanskih roditelja, umjetnik je nastavio studirati na Visokoj školi likovnih umjetnosti u Ateni prije nego što je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu. Dok se naučavao u […]
Knjigu Karla Krausa, Posljednji dani čovječanstva imao sam u vidu uvijek kad sam čitao Krležine drame Galicija/U logoru i Vučjak te romane Na rubu pameti i Zastave. Ostavimo sada one besmislene epitete kako je Fric Krleža zapravo hrvatski Kraus, jer je on s punim pravom mogao biti i naš Proust i Sartre, što li sve […]
Ovako počinje 143. fragment Minima Moralia Theodora W. Adorna: ʺIn nuce. ‒ Zadaća je umjetnosti kaos dovesti u red.ʺ Iako se ovdje govori o čistome pojmu umjetnosti koji je za Adorna, naravno, a što drugo negoli muzika, teško je ustvrditi kako baš s dodekafonijom Schönberga imamo novi red. Uostalom, ništa novo nije Ovako iskazano […]
Treća rasprava iz Nietzscheove knjige Uz genealogiju morala (Zur Genealogie der Moral), napisane 1887. godine u Švicarskim Alpama, naslovljena je „Što znače asketski ideali?“. U njoj mislilac prevladavanja nihilizma kao biti zapadnjačke metafizike negdje pred kraj razmatranja ustvrđuje onako „ničeanski“ da je čitav problem naše kulture u tome što je sazdana na sukobu „Platona protiv […]
Robert Musil, autor epohalnoga romana-ideja 20. stoljeća naslovljenog Čovjek bez osobina (Der Mann ohne Eigenschaften), kojeg je od današnjih čitatelja rijetko tko uzeo ikad u ruke, bavio se u svojim spisateljskim trenucima uvida u rubne stvari života samog pisca i literature uopće onime što pripada naizgled neliterarnim rukavcima jedne duhovne rijeke koja sve više presušuje. […]
Prvi svezak svoje Tehnosfere posvećen pitanju odnosa žrtvovanja i dosade kroz trijadu drukčije shvaćene povijesti metafizike kao vladavine životinje-čovjeka-stroja nastojao sam približiti antropologijski vičnome čitatelju pomoću „slike mišljenja“ iz SF-filma Stanleya Kubricka 2001: Odiseja u svemiru. Tzv. početak povijesti u duhovnome bitku kojeg obilježava nastanak religije i njezina iskustva vjere u Boga prije ozakonjena monoteizma […]
Zar svi neprestano ne govore kako se „sve srozalo“? Srozao se rang i dostojanstvo življenja u društvima spektakla; sve je postalo potrošivo i razmjenjivo poput Shakespearea i kobasice; ništa više, navodno, nema svoju pravu vrijednost. Kad je to uistinu počelo, taj nezadrživi proces srozavanja biti stvari i samoga bitka uopće? Nije li to pogađalo već […]
Nevelik opsegom ogled Jeana-Paula Sartrea „Mallarmé (1842-1898)“ može se smatrati iznimno nadahnjujućim za razumijevanje odnosa između ideje apsoluta, moderne poezije i samoubojstva. Postoje osobe čiji duhovni arhipelag zauzima prostor dalekosežnoga utjecaja na suvremenike i nadolazeću budućnost a da je njihov život bio gotovo zanemariv po snazi i moći oblikovanja onog što proizlazi iz fiziognomike postojanja. […]
Ako se želi danas suvislo igrati Shakespeara, ne poseže se samo za Kottovim ogledima, analizom mumija iz podrumskih izbi Helsingora, već I studioznim promišljanjima sličnosti epoha ili duha vremena Hamletove lubanje i umnoženih Ćele-kula u projekciji “Virtul Eternity XX. Century”. Mišljenje na osnovu analogija uobičajen je postupak razumskoga sabiranja pabiraka iz različitih šuma. Ali takvo […]
Jorge Luis Borges u pripovijesti Besmrtnik iz zbirke Aleph objavljene 1949. godine govori o želji čovjeka za dosezanjem vječnosti. Pripovijest je parabola o tragatelju za Gradom Besmrtnika s one strane rijeke Ganges. Kao u svim Borgesovim književnim djelima riječ je o „kristalima vremena“. Mit sabran u tekstovima svih kultura svijeta stapa se sa zbiljom kao […]
Najznačajnija filozofijska rasprava 20. stoljeća jest Heideggerova „Doba slike svijeta“ („Die Zeit des Weltbildes“) iz 1938. godine. Razlog je tako očit i nalazi se neskriveno već u naslovu. Vrijeme kao doba vremenuje se uvijek tijekom povijesti zapadnjačke metafizike u svojoj epohalnosti. Nije to, dakle, nikakva nepokretna vječnost postojanosti jednoga te istog, već povijesno svjetovanje svijeta […]
Suvremenost je neodređeno stanje prostora-vremena u kojem mogu simultano postojati i relikti prapovijesti i tragovi tehnoznanstvenoga futurizma, otprilike kao kad bismo prvu i zadnju scenu iz Kubrickova filma 2001: Odiseja u svemiru (i krik i ples čovjekolikih majmuna pred tajnom crnoga monolita i zagonetan smiješak „zvjezdanoga djeteta“ kao kozmičkoga fetusa) slijepili kao patchwork. Zbog toga […]
1. Nitko nije baš previše obraćao pažnju na njega, ali ni on nije baš previše obraćao pažnju na njih. Moj pokojni prijatelj, filozof Goran Starčević, bio je njegov student na FF-u u Zagrebu, ali osim Wittgensteina i možda malo Fregea nije ga zanimala simbolička logika ni putovi i stranputice tumača analitičke filozofije i teorije o […]
Nisam još završio s Ecom i njegovom semiotičkom teorijom. Moram priznati da sam prije dvadeset godina pokušao sustavno ući u taj tekstualni labirint višeznačnosti tumačenja s glavnom ulogom tzv. prosvijećenoga ili aktivnog čitatelja, slušatelja, gledatelja. Posebno me je zanimala njegova teorija slike, potom analiza estetičkoga mišljenja u djelu Tome Akvinskoga, ali ono što povezuje […]
Hannah Arendt u knjizi The Life of the Mind – The Groundbreaking Investigation on How We Think, Harcourt, New York, 1978. u trećem dijelu ‘What Makes Us Think?ʺ promišlja pitanje o nastanku mišljenja, o pokretačkoj moći koja dovodi do filozofije kao pitanja o smislu bitka. Pritom se bavi izvorima, Heraklitom i Parmenidom, kako je to […]
Što je to jezik kao alat ako ne mišljenje koje se uobičajeno naziva pragmatizmom i odlikuje navlastito američku filozofiju od Williama Jamesa do Richarda Rortyja. Izraz dolazi iz grčke riječi pragmatikos i označava praktičnost, aktivnost, izvođenje nečeg s umijećem, a pragma znači učiniti nešto u materijalnom smislu i onom što jest djelo, ali ne u […]
Walter Benjamin u pismu Gershomu Scholemu 12. lipnja 1938. godine sebi svojstvenom lucidnošću i jednostavnošću kaže da je Kafkino djelo „elipsa čija su žarišta, koja leže jedno pokraj drugoga, određena s jedne strane mističnim iskustvom (koje je prije svega iskustvo tradicije [to jest „Kabale“], te s druge strane iskustvom modernoga velegradskog čovjeka. Kad govorim o […]
Volim knjige koje govore o umjetnicima/umjetnicama u prijelazu iz faze imaginarnoga u simboličko, kako bi to kazao Lacan. To je ono razdoblje u životu kad se već sve naslućuje o singularnome događaju života u osobi koja preuzima svoju „sudbinu“ tako što izgovara apologiju kultu slobode odrješitim NE masi ili institucijama građanskoga društva i političke države. […]
Iskustvo Drugoga temeljni je problem filozofije i književnosti 20. stoljeća. Od Husserlove potrage za intersubjektivnošću, Derridaine tvorbe razlike/razluke s kojom se nastoji pronaći uporište za razumijevanje onog što ne pripada svijetu samstvenoga Ja kao stvaratelja vrijednosti i prosuditelja ranga bića, pa do Levinasove ontologije Drugoga vodi se prijepor oko pitanja slobode i povijesti, morala i […]
Američki jug odiše mirisom rasističkoga bijesa, kuhanim kukuruzima s prijesnim graškom i ocvalim trešnjama. Svi veliki filmovi o tome poput onih braće Cohen kamerom ulaze u ždrijelo močvare pokazujući dva svijeta u ozračju represivne tolerancije liberalne demokracije, što bi rekao Herbert Marcuse. Jedan je svijet onaj s bjelačkim upravnim središtem grada i aristokratskim ljetnikovcima s […]
„Stvarne ruševine Europe njezini su velikani.“Balthazar, Druga knjiga AK-a, str. 185 1. Gravitacijsko polje Konačno je došlo vrijeme da se vratim svojoj najvećoj književno-filozofijskoj „ljubavi“ i „opsesiji“, onome što smatram poslije Proustova Traganja za izgubljenim vremenom totalnim romanom-kao-refleksijom vremena koja struji iz veličanstvenoga stila ovog pisca o gradu od ruševina vremena, ljubavi i melankolije. Lawrence […]
1. Uvijek je pitanje kad se to počinje zbivati, kad se slika koja je krasila lijepu iluziju postojanja u doba aristokratskoga društva mirne reprezentacije jednog metafizičkoga svijeta raspada u krhotine i umjesto svjetla počinje vladavina razdoblja tame. Modernost je zapravo pitanje o tom ontologijskome rezu između svjetova. Kad dolazi ono „novo“ taj čas apokaliptičke obuzetosti […]
Ako postoji idealna topologija snova u mojim izmišljanjima, onda su to u tom savršenome prostoru oslikovljenosti kojim se nitko i ništa ne kreće stara španjolsko-indijanska crkvica u Novome Meksiku na ranču u klancu Chimayo i duboko zelenilo ‘banja’ u Skradinu kojim klizi barka na bijelo jedro i ne dospijeva do svojeg uklesana pristaništa. Do Chimaya […]
Identitet? Metafizika je od iskona u znaku dvojstva. Parmenid bitak shvaća postojanošću i vječnošću, jer ono što jest nije drugo negoli ono isto koje omogućuje svaku razliku i drugost bića. Heraklit misli bivanje kao promjenu bića u postojanosti promjene, Ono što je promjenljivo nije isto kao isto, već isto kao jednako. Otuda ponavljanje proizlazi iz […]
Ne možemo nikad ostati nedodirljivi veličinom jezika mišljenja i pjevanja, pa čak i kad nas slijepa himera mržnje i oholosti vlastita sebeljublja progoni kroz život poput najgorega demona. Uvijek, na kraju, filozofija i pjesništvo u svojem autentičnome događaju suzvučja i susreta sklapaju savez sa istinom smisla bitka. Na ovim prostorima u 20. stoljeću to se […]
Ako za suvremenost izraz „usmena književnost“ može imati smisla samo u duhu radikalnoga cinizma, primjerice kad oslijepjeli Homer u invalidskim kolicima diktira gluhom mu zapisivaču nove nastavke spjeva Odiseja jedne druge Ilijade bez bogova i heroja, ali zato još napetija i okrutnija od lažnoga izvornika, onda izraz „usmena filozofija“ nije toliko promašen, jer znamo da […]
U teorijama književnosti 20. stoljeća postoje mnogi nespretni, nepromišljeni i krajnje neprimjereni pojmovi. Skovani su da bi naizgled precizno pokazali epohalnu novost nekog književnog smjera, odredili rez s prethodnim književnim modelima ili jednostavno znamenovali neku novu vrstu unutar roda, primjerice, romana. Zaboravit ćemo metodički nelagodu s određenjem postmodernizma u ovom slučaju i vratiti se na […]
Bruno Latour, francuski suvremeni filozof, antropolog i sociolog autor je brojnih knjiga koji tematiziraju probleme tehnoznanosti, društva i ljudskoga položaja u globalnoj civilizaciji. Posebno je utjecajan na području tzv. studija o znanostima, tehnologijskih studija i promišljanja o krizi modernoga projekta. Uz Petera Sloterdijka mnogi ga smatraju jednim od najiventivniji suvremenih mislilalca koji na hibridan način […]
Knjiga predavanja Michela Foucaulta O VLADANJU ŽIVIMA: Predavanja na Collège de France 1979-1980., Mizantrop, Zagreb, 2019. S francuskoga prevela Maja Vukušić Zorica predstavljaju iznimno važnu poveznicu između dva naizgled heterogena i ambivalentna sklopa moći-znanja i strukture mišljenja. Prvi je dio posvećen analizi Sofoklovog Kralja Edipa, a drugi, duži posvećen trima velikim praksama oko kojih se […]
U monografskoj knjizi posvećenoj Nives Kavurić-Kurtović, NSK, Zagreb, 1986. autor teksta Tonko Maroević pred kraj svojih poticajnih i nedvojbeno precizno strukturiranih uvida u slikaričin dotadašnji cjelokupni opus dolazi do onog ključnog uopće za razumijevanje ne samo zagonetke njezine opsjednutosti slikarstvom kao događajem umjetničkoga života, već i nastojanja prelaska postojećih granica između slikovnih „žanrova“, uključujući […]
1. Uvod Alcheringa je aboriđinski izraz za ono što Hesiod u Teogoniji naziva zlatnim dobom. Heidegger je analizom grčkoga pojma arché dospio do tzv. prvoga početka bez kojeg ne bi mogao kazati da nakon metafizike kao nihilizma slijedi spasonosni ‘drugi početak’ (andere Anfang). (Heidegger, 2005) Što nam sve to govori negoli da i u mitskoj […]
1. Može li još zgoditi se istinsko iskrsavanje onog jedinstvenoga događaja koji se pojavio u mišljenju otvorenosti bitka iskonskim Grcima ili je ireverzibilnost povijesti fatalna sudbina kozmosa, prirode i čovjeka? Kad danas nemisaoni pozitivisti u ruhu kozmologije tvrde da je svemir nastao Velikim praskom i da će nestati vlastitim urušavanjem ili entropijom, pa je čovjeku […]
Čitao sam dosad tekstove Gershoma Scholema, židovsko-njemačkoga teologa, povjesničara i jednog od najznačajnijih cionističkih intelektualaca 20. stoljeća uglavnom u svjetlu njegova pisanja o drugima koji su oblikovali temeljne ideje suvremenosti, poput Franza Kafke, Hanne Arendt, Waltera Benjamina. Kada sam napisao pogovor za knjigu izabranih eseja Waltera Benjamina, Novi Anđeo, Izdanja Antibabarus, Zagreb, 2008., prijevod s […]
Najutjecajniji književni esejist s filozofijskom, religijskom i književno-znanstvenom učenošću blizak kulturnome pesimizmu kao duhovnom a ne ideologijskome smjeru promišljanja kraja 20. stoljeća neprijeporno je Georg Steiner. Tko je čitao njegove eseje i komentare u „Times Literary Supplementu“ posljednjih godina, mogao je uživati u profinjenome osjećaju za „apokalipsu“. Od svih bučnih i stilski ogrubjelih izljeva uvjerenja […]
Pitanje o promijenjenom statusu slike u suvremenoj umjetnosti i vizualnoj kulturi XX. stoljeća najradikalnije je postavio filozof i povjesničar umjetnosti Gottfried Boehm u znamenitome eseju Povratak slika objavljenom u zborniku Što je slika? koji je istodobno Boehm i sam priredio (W. Fink, München, 1994). Važnost spomenutog zbornika za suvremeno razumijevanje slike i povijesti umjetnosti nakon […]
Dođe tako trenutak kad misao dotakne vlastito šuplje vrijeme, a u njemu nema ništa što bi se moglo još „opisati“ i čemu bi se onaj koji piše a da nije Pismoznanac ili autopoietički stroj za pravljenje magle mogao posvetiti bez pada u traumu posve obične letargije. Naravno, pada Vam odmah na pamet onaj savršeni lik […]
Kad sam 2017. godine predstavljao na pulskome Sajmu knjiga svoju studiju Doba oligarhije: od informacijske ekonomije do politike događaja, Litteris, Zagreb, 2017., publika je iskaz da je temeljni problem našeg kaotičnoga vremena u ravnodušnosti spram Drugoga dočekala iznimno afirmativnom reakcijom, najblaže rečeno. Nije potrebno iznova dokazivati da to nije nikakvo ‘moraliziranje’ niti ‘propovijed’ na tragu […]
Gershom Scholem kazuje da je njegov prijatelj Walter Benjamin svoje zapise o slici Paula Kleea, Angelus Novus pisao na Ibizi u stanju posvemašnje bijede. Štoviše, kako nastavlja Scholem, mogao je upravo u takvim nesretnim prilikama svođenja na elementarne potrebe uzdići se iznad gliba svakodnevice i koncentrirati se na misaoni rad. Samu riječ koncentracija Benjamin je […]
U ljeto 2022. godine u izdanju Mizantropa objavio sam knjigu naslovljenu Mišljenje kao događaj: Kako čitati Deleuzea. Iako je riječ o sintetičkome pristupu transverzalnome mišljenju jednog univerzalnoga sinkretika koji spaja i Spinozu i Nietzschea, i Bergsona i Simondona u svojim konceptualnim sklopovima koji se prelijevaju iz jedne sfere mišljenja u drugu, uočljivo je da ipak […]
Reći ću ovo apodiktički: Krist je umro na križu u mističnome slikarstvu talijanskoga i španjolskoga baroka. Sve što se zbivalo nakon toga u pokušaju oponašanja ovog razdoblja vladavine prekomjernosti i pretjeranosti, nabora i rastjelovljenja, ekstatičnoga užitka u slici natopljenoj suzama, krvlju i znojem ljudske patnje, bilo je samo nastavak ovog religiozno-estetskoga događaja drugim, i to […]
U ʺProtoku satiʺ Alvaro de Campos, avangardni heteronim Fernanda Pessoe, pjeva ovako. Ćutim u svojoj glavi brzinu vrtnje zemlje, i sve zemlje i sve osobe vrte se u meni, centrifugalna žudnja, srdžba da se uzdusima popnem sve do zvijezda,tuče pojačanim udarima u nutrini moje lubanje…(…)Moje rastezljivo biće, pruživost, igla, titranje…(22. V. 1915.) (Fernando Pessoa, Poezija, […]
U 52. fragmentu Heraklit kaže da je vrijeme dijete koje se igra kamenčićima ‒ kraljevstvo djeteta. Vrijeme je ovdje grčki aion, a ne chrónos, koje ima značenje objektivno izmjerenoga vremena kao trajanja trenutaka. Kaže Agamben u tekstu ‘Razmišljanja o povijesti i igri’ da je pritom ono mjesto iz Platonova Timeja od odlučujućega značenja za ovu […]
U zborniku koji sam uredio The Technosphere as a New Aesthetic, Cambridge Scholars Publishing, Newcastle upon Tyne, 2022. nalazi se kao zaključni prilog studija u kojoj se osim Stelarcom bavim i pokušajem analize stvaralaštva američkoga suvremenog vizualnog umjetnika Kena Rinalda. Tekst je naslovljen Synaesthetic without Sensitivity? The body as a technological construction i može […]
Što je to ‒ konceptualno mišljenje? To je očito svojevrsna ‘igra staklenim perlama’, kako glasi naslov romana nekoć iznimno cijenjenoga književnika Hermanna Hessea. Pritom pojam igre ne znači anarhoidnu moć zamišljanja onog nezamislivoga, već složeni sklop u kojem logika, vizualizacija i mašta dovode do kraja igre kao njezina ishoda koji je ujedno telos i kaos. […]
U jednom fragmentu Friedricha Schlegela iz 1797. godine, tvrdi se da u onome što označava pojam filozofije umjetnosti uobičajeno nedostaje jedno od dvojeg, ili filozofija ili umjetnost. Ako je jednog možda previše, a drugog premalo, stvar bi još nekako mogla biti popravljena. Ali, što ako ovaj Schlegelov fragment i njegova kritička aforističnost zapravo nije više […]
Vraćamo se u djetinjstvo kao starci i kao islužene stvari koje se ne bacaju na smetlište, već u muzeje odsluženih ready-made tvorevina. Tehnološka singularnost pretpostavlja ideju o „seljenju duša“ iz organsko-biološke raznolikosti ljudske vrste u virtualne avatare. No, kako je to Borges već u svojem Besmrtniku pronicljivo najavio postoje dva modusa ovog učitavanja vlastite osobnosti […]
Ubrzavanje je vremena njegovo posvemašnje sagorijevanje poput onog što pripada motoru. Pojam brzine bez koje Einstein ne bi mogao doći do svojeg epohalnoga otkrića teorije relativnosti, C, nije ono apsolutno. Brzina se pojavljuje samo u odnosu spram nečega drugoga, u ovom slučaju energije. Isto vrijedi i za njezinu suprotnost u sporosti. Sve je strukturirano u […]
Bezvremene riječi: Korona vremena U zahvalnome govoru u prigodi dobivanja književne nagrade Slobodnog hanzeatskog grada Bremena 1958. godine Paul Celan izrekao je i ove riječi: „Mišljenje [Denken] i zahvala [Danken] u njemačkome su jeziku riječi istoga podrijetla. Onaj tko slijedi njihov smisao upućuje se u značenje riječi gedenken [spominjati se], eingedenksein [ne zaboravljati], Andenken [spomen], […]
U čemu je razlika između živog i mrtvoga vremena? Grci su potrebu za umjetnošću nastojali svesti na službi božanskome u oba svijeta, onom svetome i ovom svjetovnome. Kad danas čitamo u različitim historijskim prikazima tzv. drevne grčke religije kako je ova pobožnost bila gotovo samorazumljivo rasprostranjena sveudilj Helade i njezinih kolonija na Siciliji, Cipru, Maloj […]
Paul Valéry u znamenitome ogledu ‘Kriza duha’ iz 1919. godine govori o problemu koji je inače u svojim filozofijskim promišljanjima od 1930ih do smrti 1976. godine najvjerodostojnije tumačio Martin Heidegger. RIječ je, naime, o kvantifikaciji i pragmatizaciji mišljenja koje postaje svjetsko-povijesnom sudbinom kraja metafizike u kibernetici. No, Valéry je pjesnik i filozofijski esejist, pa njegove […]
Adornov izraz fiziognomikaiz njegove knjige o Gustavu Mahleru možda bi valjalo shvatiti kao moć mitopoetske ‘re-inkarnacije’ čovjeka, ne, dakako, u budističkome smislu. Mi opažamo Drugoga ponajprije polazeći od njegove singularne tjelesnosti i to kao prikazivost lica s očima, čelom, ustima, nosom, ušima, vratom, potom rukama i nogama, trupom, stražnjicom. Tijelo uistinu ima ono što su […]
U iskušenju stvaranja bilo kakvog moralnoga kodeksa koji bi možda imao nekog smisla u ovoj mračnoj suvremenosti mnogi .zagovornici povratka tzv. univerzalnim moralnim vrijednostima kao da zaboravljaju ono što je na pregnantni način uspostavio u svojem mišljenju francuski filozof i kompozitor, autor sjajnih studija o Bergsonu i jedine ‘ontologijske’ knjige o smrti u 20. stoljeću, […]
Pisac bez moćno uzvišenih likova jest kao drevno grčko vino bez mirisa amfore. Pamtimo samo zamišljena lica i njihov sjaj u tami iz romana koji su uvijek iznad svake moguće zbilje, istodobno iz onog odavno izvrtjeloga vremena i onog koji će tek doći i proći. Ali, likovi zauvijek ostaju u duhovnome životu više od bilo […]
Kad sam svojoj urednici izdavačke kuće Palgrave Macmillan Lauriane Piette iz Londona dao zadnje korekcije knjige White Holes and the Visualization of the Body, objavljene 2019. godine u e-book i tiskanoj verziji, napisala mi je u pismu da postoji jedan ‘duboki’ problem s naslovom. Iako joj se neizmjerno sviđao, rekla je da će problem biti […]
Ima li gore uvrede za pisca koji sebe drži modernim, suvremenim, dakle, piscem u suglasju s duhom vremena, ako mu se osim blagog prijekora kaže da su njegove teme uzvišene, ali u izvedbi patetične, i što je poražavajuće iskustvo za njegovu samouvjerenost – da od njegova djela preostaje tek osjećaj puke dosade? Zar nije bitna […]
Vrijeme, događaji, akcije, ispunjenost neke praznine što prožima stvari i ljude dosadom i tromošću, sve to nisu tek isprazne riječi za usputne razgovore u vlaku i autobusu, koje tek rijetki uspiju prevladati bez potrebe za Drugim. Nužnost komunikacije kao interaktivne pobude za gibanjem proizlazi u suvremenim društvima iz apsolutne samotnosti čovjeka. Arhitektura tomu nije više […]
Pikanterije ili ljubavni eksces tzv. nevjere kad je riječ o životima velikih mislioca i umjetnika kao što je to bio austrijski kompozitor Gustav Mahler, nisu ništa izvanjsko za stvar glazbe, već čini se da je katkad gotovo nemoguće ovu tjelesnu fiziognomiku izbjeći u pokušaju razumijevanja umjetničkoga djela. Tako je i s nedovršenom 10. Simfonijom. Autor […]
S nastankom tehnosfere završeno je doba obrata u biti metafizike. Mislilac ‘okreta’ i ‘zaokreta’, ‘preokreta’ i ‘obrata’, bio je posljednji veliki filozof Zapada, čovjek iz mračnih šuma Todtnauberga, Martin Heidegger. I nije nikakva pretencioznost i svojevrsni duhovni narcizam da je svoje mišljenje uspoređivao s onim Aristotela i Hegela kao začetnika i dovršitelja zapadnjačke metafizike, […]
Je li ključ za odnos između posthumanoga tijela i ljudske-suviše-ljudske onto-patologije s patnjom i čitavim repertoarom ekstatičke osjetilnosti histerije kao u slici Francisa Bacona Study after Velázquez’s Portrait of Pope Inocent X iz 1953. godine u pojmu autopoietičke interakcije mišljenja kao vizije i programa? Kad čitamo različite filozofijske i teologijske analize o ljudskome tijelu poput […]
Tumačiti svijet znači vjerovati u njegov smisao. To je poslanstvo Hegelove dijalektike i Gadamerove hermeneutike. Ako svijet ima smisla, onda ga tumačenje uzdiže do pojma ili, pak, nastoji razumjeti kao ono već uvijek prisutno u tekstovima velikih mislioca i umjetnika. Za dijalektiku je filozof stoga razotkrivatelj novoga u ruži u križu, ne tek onaj koji […]
Najinventivnije i najzanimljivije u tekstu analitičkog američkoga neurofilozofa Daniela Denetta, Kognitivni kotači: problem okvira AI, objavljenog u časopisu Europski glasnik, br. 28/2023. jest njegov naslov i u njemu vodeća sintagma-pojam. Kako to plastični um ili samosvijest čovjeka postupa ako ga se nastoji slikovno povezati s kotačima? Kotači se okreću. Njihovi okretaji uvijek se zbivaju u […]
Na početku svoje knjige naslovljene Mistično oko: Vizija i slikarstvo u Španjolskoj zlatnoga doba o tom iznimnome događaju u slikovnoj umjetnosti Španjolske 16. i 17. stoljeća s veličajnim djelima i El Grecom kao paradigmatskim slikarom, povjesničar umjetnosti Victor I. Stoichita poseže u „Uvodu“ za objašnjenjem pojma/riječi visio u sv. Tome Akvinskoga. Prema njegovu razumijevanju dva […]
‒ … teorija kaosa ulazi u mnogo područja matematike, a usmjerava se na tzv. determinističke zakone dinamičkih sustava. Pojam koji stoji u središtu ove teorije nije nužnost, nego slučaj u smislu narušavanja reda kao odstupanja od uobičajenog tijeka uzroka i posljedica. ‒ …kaotični sustavi složenosti, engl. complexity zasnivaju se na međuovisnostima i na kibernetičkom […]
1. Otklon od povijesti Tko je uistinu ─ Henri Bosco? Ima li njegova književna poetika mogućnost da u nadolazeće doba uopće opstane važnim putokazom u ono što je Antonin Artaud u jednom pismu Mariei Dubuc 8. kolovoza 1937. godine iz psihijatrijske klinike Rhodez imenovao kao stvar „koja stiže iz krajnje daleke prošlosti“, ali „njezina je […]
Najučestalija riječ-pojam u suvremenoj teoriji znanosti nesumnjivo je paradigma. Upotrijebio ju je američki teoretičar Thomas Kuhn u svojoj znamenitoj knjizi Struktura znanstvenih revolucija. No, do dan-danas pojam je unatoč posvemašnjoj diskurzivnoj zasićenosti ostao nejasan ili bolje mnogoznačan i stoga uglavnom nedostatno precizan. Kuhn u drugome izdanju ove knjige 1970. godine u Post-scriptu iz 1969. godine […]
Postoje samo dvije bitne definicije čovjeka u povijesti filozofije kao metafizike koje su uistinu na najvišoj razini spekulativnosti. Prva je Aristotelova da je riječ o zoon logon echonu, odnosno živome biću koje ima govor. Skolastička teologija kršćanstva to će na latinskome preinačiti u pojam animal rationale. Značenje se ipak bitno ne mijenja, jer logos i […]