Iznimno cijenim tehnoznanstvenike i izumitelje. Njihov je život nalik strasti suvremenih konceptualno-performativnih umjetnika da od ničega naprave nešto i da to nešto ponovno alkemijskom vještinom pretvore u ništa. Samo što tehnoznanstvenike vodi misao o praktičnome oživotvorenju prelaska miša u onkomiša ili transformacije čovjeka u čistu strukturu kristalizacije neke već metafizičke otopine drastično nižih kemijskih vrijednosti. Potpuna je greška svoditi ih na logiku jezika kao know–how. Njih uopće ne zanima što će od toga ispasti i kako će izgledati gotov proizvod, finalni uradak laboratorijskoga eksperimentiranja. Dizajniranje je u opisu poslova genetskoga ili neuro-inženjerstva. Zato su tehnoznanstvenici ‘geniji’ i s umjetnicima ih povezuje ludilo, seks, pametne droge i glupi alkohol, a dizajneri su estetski vizionari onog što od Platona nazivamo formom, izgledom, oblikom, gr. eidos i morphé.
Život u laboratoriju je experimentum ludi kao experimentum mundi. Nema košmarnijeg sna negoli probuditi se u snu u zatvorenom staklenom kavezu s epruvetama, mikroskopima, šištanju toplinskih cijevi iza kojih čuči kakav raščupani dr. Frankenstein i miješa supstancije u plastičnoj čašici dok na projekcijskom platnu u polumraku izlazi iz kadra dr. Caligari i na ekspresionističkome njemačkom urla ‒ Fortwärtz Heureka und Schlamperei!
Tehnoznanstvenici žive za epruvete, a ne za njihove izume. Mi, filozofi i svete mitopoetske lude živimo za riječi, a ne za gotov jezik djela u knjigama. Znam kako im je kad završi proces tzv. rada na projektu onko-čovjeka. To je kao da im trgaš DNK-kopije sa srca i bacaš ih u digitalno smeće. La commedia e finita. Spremi sumpor u boce s kisikom, počisti laboratorij od tragova života, popij zadnju čašu nitroglicerina za rastanak i adios. Najbolje je to opisao Bruno Schulz u pripovijesti Republika mašte.
»Ljudska djela imaju osobinu da se, kada su završena, zatvaraju u sebe,
odvajaju od prirode, stabiliziraju na vlastitim načelima.[…] … jer svi smo po prirodi sanjari, braća pod znakom zidarske lopatice, graditelji po naravi stvari…«



1. Kako je nastala religija, to nas svakako zanima, ali stvar je uvijek obavijena velom mistike i događaja zajedništva koji predstavlja izlazak iz prirodne običajnosti i ulazak u društvenu formu organizirana politeizma s kojim otpočinje povijest na Zapadu. Jer Zeus jest vrhovni bog, ali bez mnoštva drugih boginja i bogova ne može vladati sam […]
November 18, 2025

1. U razgovoru s Paulom Viriliom objavljenim u 30. broju Europskoga glasnika za 2025. godinu, koji uskoro izlazi (v. Paul Virilio, „Administracija straha“, str. 521, s francuskoga preveo Marko Gregorić), nalazi se i ova iznimno provokativna i nadasve nadahnjujuća misao za moje današnje predavanje. Evo, uvjerite se sami. „Na početku dvadesetog stoljeća veze između […]
November 17, 2025