Pred jednu Novu godinu
u lutanjima nubijskom pustinjom
D.M. je u nekoj napuštenoj kolibi
ležao na podu u visokoj temperaturi.
Negdje u prostranstvima
tisuću prugasto-poprečnih površina
Tuarezi pale devin izmet da bi se
zagrijali pod hladnim pustinjskim
nebom.
Timbuktu je ovdje,
u snovima i pod naslagama
opsjena o blistavom gradu
tajne.
Nitko tada ne misli o smrti.
Tijelo se suočava s vlastitim granicama.
Iza toga nema ništa drugo.
Ono što je jedino zamislivo
nalazi se u prostoru
nadirućih slika.
Ceste, tvrđave od blata, beskrajna prostranstva pješčanika…
U čemu je onda velika tajna prolaska
kroz vrata percepcije?
Lebdeće more,
talozi prisutnosti kamenja
i trava,
putovanje…
Pustinje su nadolazeće vrijeme.
Rastežu se u svim smjerovima.
Nikakvo vrijeme ne mjeri se
protjecanjem pijeska u pijesku.
Od jedne do druge točke prolazi se
kao kroz koprenu stvari.
Iza one stvari,
koju nazivamo posljednjom,
moguće polje razotkriva se samo
kao ništavno
nešto.
Gnosticima su bile potrebne
pećine
da bi napustili pomisao
na raskoš
oslikotvorena
svijeta.
Tarkovski je u Stalkeru
pustio da močvarna trava
prekrije prostor
između onoga koji gleda
i onoga koji diše
poprskan preostalom
teškom
vodom.
Groznica, pustinjski vjetrovi,
oluje i zvona
s drugih bregova…
Ovo su samo
naknadno utisnute riječi
u iskustvo koje nadilazi
njihov trag.
Zašto je pustinja
prispodobom posljednje granice?
Iza one stvari nema više ništa.
Sunce iznad horizonta
stropoštava se
u prazan
bunar
od
vremena.
Timbuktu
gori
u
devinom
izmetu.
Odgoj i obrazovanje pripadaju nužnoj biti povijesnoga smisla ljudske egzistencije. No, bez autoriteta učitelja/profesora, bez njihovih uvođenja u samu tajnu postojanja i postajanja svijeta bez obzira predavali oni svojim učenicima o bitku kao filozofi, o bogu kao teolozi, o svijetu kao kozmolozi i o čovjeku kao antropolozi, nema održivosti institucije zvane škola. Znamo, naravno, […]
September 15, 2024
Jednokratnost i neponovljivost su temeljne ontologijsko-temporalne značajke autentičnoga načina vođenja egzistencije. Sve drugo je pad u bezdan svekolike vulgarnosti života. Grci su to znali prije svih i zato je mitsko doba uistinu prapočetak (arché) povijesti kao događanja koje svoje osmišljavanje ima u onome što pripada području rizika, kaosa i slučaja. Iako mit ne može biti […]
September 14, 2024