Deseta simfonija u sjeni ljubavnoga trokuta

Gustav Mahler- Alma Mahler-Walter Gropius

June 17, 2024
gustav-mahler
Gustav Mahler

Pikanterije ili ljubavni eksces tzv. nevjere kad je riječ o životima velikih mislioca i umjetnika kao što je to bio austrijski kompozitor Gustav Mahler, nisu ništa izvanjsko za stvar glazbe, već čini se da je katkad gotovo nemoguće ovu tjelesnu fiziognomiku izbjeći u pokušaju razumijevanja umjetničkoga djela. Tako je i s nedovršenom 10. Simfonijom. Autor priloga o tome, Jörg Rothkamm, dočarava nam vrlo koncizno i živopisno okolnosti u kojima je Mahler radio na ovoj simfoniji i moguće razloge zašto ju nije doveo do ostvarenja, već samo do ‘izvedbenih verzija’. (Jörg Rothkamm, ʺFarewells’ and new beginnings in the Ninth Symphonyʺ u The Cambridge Companion to Mahler, prir. Jeremy Barham, Cambridge University Press, 2007., str. 150-151.)

                Ponajprije, osobna kriza u bračnome životu s Almom Mahler dosegla je vrhunac njezinom nevjerom i upuštanjem u ljubavni odnos s tada mladim arhitektom Walterom Gropiusum, koji će uskoro postati teorijski vođa i programatski otac-utemeljitelj slavnoga Bauhausa. Naime, Gustav Mahler je u ljeto, srpnja 1910. godine otišao u svoju ladanjsku kuću pored Toblacha na Dolomitima da bi u miru skladao novu simfoniju. Njegova je supruga Alma ostala u Beču pod izlikom da se mora odmoriti od svih napora koji su je iscrpljivali tijekom niz godina braka s genijem postimpresionističke glazbe. Oboje, i Alma i Gropius sporazumno su tajili svoju vezu znajući koliko je Mahler impulzivan i histeričan i znajući da bi ga ta spoznaja o brakolomstvu slomila. Izmjenjivali su pisma u najstrožoj diskreciji. No, Gropius je unatoč ovoj pogodbi s Almom, krajem srpnja adresirao jedno pismo izravno na Mahlera koji je doživio šok ovim činom brutalnoga priznanja da je dotični arhitekt ljubavnik njegove obožavane supruge i tako je rad na 10. Simfoniji ubrzo prekinut. Svo troje, ne samo po malograđanskim moralnim uzusima mitteleuropskoga Carstva Habsburgovaca, već i po posve ljudskim i traumatskim regulama odnosa između prevarenoga i mogućeg raspada braka, nastojali su izgladiti situaciju sa što je manje moguće psiho-društvenih lomova. Alma je dala do znanja Gropiusu da neće napustiti Mahlera, ali istodobno je bila i dalje ljubavnica funkcionalističkoga arhitekta.

I sada slijedi ono najbizarnije, najčudovišnije i najznačajnije uopće u čitavoj ovoj melodramatskoj storiji između velikih duhova još veće bečke modernosti. Umjetnost je jača od muškoga ponosa i taštine. 10. Simfonija nadilazi sve zamislive nevjere i brakolomstva, te Gustav Mahler nastavlja s komponiranjem i završava simfoniju početkom rujna, doduše, preliminarno, s nastojanjem da se u bitnim aspektima mora na njoj i dalje raditi osobito u izvedbi Adagia i Scherza. U međuvremenu kompozitor odlazi do oca psihoanalize Sigmunda Freuda po bračne savjete i očito je sve urodilo plodom. Trojstvo ljubavnika, supruga i supruge je izbavljeno od traumatskoga raspada svih veza, a 10. Simfonija je u nedovršenome stanju dospjela do izvedbe. Kad bih htio biti cinik, rekao bih da je Mahler morao posvetiti ovu simfoniju samo i jedino Velikome Drugom, onom sublimnome uopće, prof. dr. Freudu i psihoanalizi. Ona mu je spasila duhovni život, a ljubav je ionako pitanje koje nadilazi erotske vježbe iz zlatnoga doba slavne Carevine koja je, eto, bila i liberalnija od mnogih toliko slavljenih skandinavskih zemalja. No, znamo što je o tome mislio Ingmar Bergman. Dovoljno je pogledati njegov film Fanny i Aleksander iz 1982. godine, pa da se uvjerimo što je pozadina ovog mita o ženskoj emancipaciji u modernih Hiperborejaca. Ništa drugo osim čudovišne traume i užasa pokornosti strogom poretku militantne ćudorednosti, ne katolicizma, već protestantizma.

Jörg Rothkamm uvjerljivo je pokazao da je Scherzo iz 10. Simfonije čak i prije Stravinskoga i njegova Posvećenja proljeća ʺstvaranje avangardnih ritmičkih idejaʺ. Ali, ipak je nešto ovdje mnogo važnije od svekolikih postavki današnje mahlerologije kako je tragični kompozitor bio prethodnik avangarde, postmoderne i suvremene glazbe kao takve. Riječ je o Purgatoriju, u kojem sam kompozitor pokušava unijeti i upisati svoju traumu spoznajom da mu je voljena žena ona koju dijeli s Drugim. Tamo se nalaze zapisane verbalne crte performativnoga sloma koje variraju od zapisa poput posljednjih riječi Krista na križu ʺO Bože, zašto si me napustio?ʺ, pa sve do izjava o smrti i do toga da mnogi misle kako je u četvrtom skupu zapisa-performativa s uskličnicima na notnome zapisu posrijedi i jedna Almina pjesma naslovljena ʺErnteliedʺ, koju mu je poslala nekoliko dana prije formalnoga završetka ove simfonije. Kako god bilo, čini se da je sve to u službi umjetničkoga i životnoga puta između samokažnjavanja i samospasa s pomoću jedine preostale duhovne moći kojom život poprima kozmičko-ljudski smisao. Ta je moć sadržana samo u glazbi. Život je ionako ili pakao nad-realnoga ili raj i-realnoga. Ostaje samo ars musica izvan melodrame i tragike kraja povijesti koja više i ne uznemirava nikoga zato što je postala finale jedne nedovršene Simfonije kao njezin svečani arhajski torzo.

Alma Mahler
Alma Mahler
Walter Gropius
Walter Gropius

Similar Posts

Veliki pjesnik Aleksandrije, božanskoga Grada

Opsjednutost suvremenosti s onim iskonskim grčkim, arhajskim, kad je svijet još bio istinski otvoren u svojoj tragičnosti i iskustvu nepokorive slobode u dijalogu s božanskim kao ljudskim likom u kipovima i sjenama na zidovima možda je samo iluzija koju je stvorila moderna poezija. Dva su pritom ključna i mjerodavna svjedoka ovog divnoga samozavaravanja da će […]

November 01, 2024

Povijest kao melankolija

Iz paučine vlastite biblioteke i njezine utonulosti u davne dane kad su knjige imale dostojanstvo i rang najviše vrijednosti ovog odvrtjeloga vremena izranja na stol iznova veličanstvena knjiga, jedna od onih spram koje imam posebnu smjernu naklonost. Napisana je auratskim stilom čiste ljepote kazivanja o epohi iščeznuća s naslovom koji zauvijek ostaje naprosto savršen: Jesen […]

October 31, 2024