1. U filozofijsko-estetičkome promišljanju odnosa između Wagnerova koncepta Gesamtkunstwerka (cjelovitog umjetničkoga djela) i moje teorije o “slici bez svijeta” riječ je o ključnoj putanji za razumijevanje prijelaza iz klasične metafizike umjetnosti u suvremeno doba tehnosfere i digitalnog ikonoklazma. Ova se problematika prvenstveno razmatra u knjigama kao što su Slika bez svijeta: ikonoklazam suvremene umjetnosti te u […]

1.          U svojem glavnom djelu Rad na mitu, objavljenom 1979. godine, njemački filozof Hans Blumenberg razvija temeljno kulturno-filozofijsko i povijesno-filozofijsko tumačenje ljudskoga postojanja. On prekida s prevladavajućom prosvjetiteljskom formulom “Od mita do logosa” i umjesto toga pokazuje da je kontinuirano bavljenje mitovima ꟷ povijesni “rad na mitu” ꟷ samo po sebi racionalan proces suočavanja s […]

Dragi Žarko, najpre čestitke na 1000 dana KAOSA. Za mene je Vaš blog poticajan i dragocen odgovor na mrtvilo u koje nas uvlači svet tehnosfere u kome se najčešće nude gotova i predvidiva rešenja. Svakodnevno pisanje otvara horizont već zaboravljene lepote života u kojoj čovek još može biti stvaralac vlastitog sveta. Kreator i maštar. Mreža […]

1. Sandro Botticelli kao jedan od najvažnijih slikara rane talijanske renesanse (quattrocenta) neprestano je ne samo vizualno nadahnuće za tumačenje odnosa ljepote i zbilje, a njegovo je stvaralaštvo sinonim za slikarstvo savršenstva forme u kojoj se utjelovljuje idealna, platonska ljepota. Za razliku od svojih suvremenika koji su bili opsjednuti strogom perspektivom, anatomskom realnošću i dramatičnim […]

1. Metafora o kraju povijesti kao listanju kataloga slika odnosi se na postmodernu i estetsku interpretaciju Hegelova koncepta završetka povijesnoga razvitka, a najsnažnije ju je u filozofijski diskurs uveo francusko-ruski mislilac Alexandre Kojève, a kasnije razradio Gianni Vattimo kroz pojam slabe misli. (v.  https://zarkopaic.net/blog-post/nihilizam-i-povijest/ ) Kada Georg Wilhelm Friedrich Hegel u svojoj Filozofiji povijesti govori […]

1. KnjigaTheClosing of the American Mind (punim naslovom: The Closing of the American Mind: How Higher Education Has Failed Democracy and Impoverished the Souls of Today’s Students je uistinu kultna i kontroverzna knjiga američkoga političkoga filozofa Allana Blooma, objavljena u ožujku 1987. godine. Knjiga je postala neočekivani bestseler, provevši četiri mjeseca na prvome mjestu ljestvice […]

1. Francuski filozof Alain Badiou u svojoj zbirci eseja The Age of the Poets (Doba pjesnika) analizira na uistinu izazovan i intrigantan način složen i povijesno promjenjiv odnos između filozofije i poezije. On proglašava povijesni završetak razdoblja – koje se proteže od Hölderlina i Nietzschea do Paula Celana (uz Heideggera kao svojeg glavnog zastupnika) – […]

1. Sve se može prikazati osim onoga neprikazivoga. Može li se prikazati ono što je bit tehnosfere? Ovo je pokušaj koji riskira da svojim „promašajem“ upravo postigne ne-željeni učinak; da, naime, sve što je dosad rečeno spekulativno-refleksivno o ovome fundamentalnome pojmu „novoga apsoluta“ suvremenosti bude shvaćeno i u male djece i u onih koji imaju […]

1. Metahistorijski roman predstavlja jedan od najfascinantnijih podžanrova suvremene književnosti, a Čovjek iz Apulije (Mann aus Apulien) njemačkoga autora Horsta Sterna (objavljen 1986. godine) ima iznimno važno mjesto u tom kontekstu. Roman je fiktivna autobiografija cara Fridrika II. Hohenstaufena, jedne od najintrigantnijih i najprosvijećenijih osoba srednjega vijeka, poznatog i kao Stupor mundi (Čudo svijeta). Pojam […]

1. Ovo je 1000 dana Kaosa ili tisućiti post kao tekst na ovome tzv. blogu. Objasnio sam u jednome tekstu njegovu temeljnu nakanu, zadaću i smisao u „mojem“ pisanju kao mišljenju. (v. https://zarkopaic.net/blog-post/zasto-pisem-ovaj-blog-koji-se-zove-kaos/) Nakon sadašnjeg „prijeđenoga puta“ treba kazati sljedeće.           Gianni Rodari je u svojoj Gramatici mašte razvio tezu da mašta nije kaos, već […]

1. U romanu Kako upokojiti vampira, znameniti srpski pisac Borislav Pekić demitologizira nacizam, prikazujući ga ne kao povijesni eksces ili puko iracionalno ludilo, već kao ideologijski spektakl i logičnu konzekvenciju zapadno-europskoga racionalizma i birokracije. Kroz lik glavnoga junaka, bivšeg gestapovskoga činovnika Konrada Rutkowskoga, Pekić analizira kako totalitarni režim koristi intelektualne, pravne i kazališne mehanizme za […]

1. Čarobno drvo: Nastanak psihoanalize 1785.  (njemački izvornik: Der Zauberbaum: Die Entstehung der Psychoanalyse im Jahr 1785) je hibridno djelo suvremenoga njemačkog filozofa Petera Sloterdijka, autora mnoštva iznimno utjecajnih knjiga poput Kritike ciničkoga uma, Eurotaoizma, Sfera, Srdžbe i vremena. Ovo djelo funkcionira kao filozofsko-psihološki roman i teorijsko-literarni esej koji istražuje povijesne i filozofijske korijene psihoanalize […]

1. Znam iz prve ruke sve o nastajanju ovog paradigmatskoga romana ondašnje jugoslavenske suvremene književnosti, koji je Danilu Kišu zajamčio besmrtnost i književnu slavu, iako se ona u svjetskim razmjerima otpočela uzdizati do najviših vrhunaca tek sa zbirkama pripovijesti Grobnica za Borisa Davidoviča i Enciklopedije mrtvih. Znam kako je pisao Peščanik, u kojim tjelesnim pozama […]

1. Bibliografija Christopha Ransmayra obuhvaća romane, putopisnu prozu, drame i eseje koji su mu donijeli status jednog od najvažnijih suvremenih pisaca na njemačkome jeziku. Njegov je rad prepoznatljiv po prožimanju povijesnih činjenica, mita, filozofije i rafiniranog, gotovo poetskoga stila. Uz najznačajniji njegov roman Posljednji svijet, posebnu pozornost plijeni i djelo Morbus Kitahara iz 1995. godine, […]

1. Talijanski slikar Amedeo Modigliani bio je zacijelo jedan od onih umjetnika kojemu se pripisuje autentična životna ekscentričnost, ali bio je i možda jedna od najtragičnijih figura u struji ranoga modernizma. Djelujući poglavito u Parizu početkom 20. stoljeća kao ključni član takozvane Pariške škole (École de Paris), uz Marca Chagalla,  stvorio je navlastiti stil koji […]

1. Jacques Derrida, u razgovoru s Peterom Brunetom i Davidom Willsom, umjesto pojma „vizualno” govori o prostornim umjetnostima. Za razliku od Heideggera, koji je držao predavanja o „Umjetnosti i prostoru” („Der Kunst und der Raum“), Derrida nastoji osloboditi prostor diskurzivne moći vladavine logosa putem pojma „plastičke umjetnosti”, koji obuhvaća slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu. Stoga arhitektura […]

1. Academia virtualis je ciklus predavanja, koji objavljujem na svojoj web stranici. Ovaj projekt valja razumjeti kao svojevrsnu „virtualnu akademiju” bez čvrstog fizičkoga mjesta ili institucijske uvjetovanosti. U njemu kroz niz od 32 numeriranih predavanja analiziram bit suvremenosti, problematiziram povlačenje iz javnosti radi filozofijskoga promišljanja te otvaram nužan dijalog s ključnim misliocima 20. i 21. […]

1. Na naslovnici moje knjige Nihilizam i suvremenost: Na Nietzscheovu tragu (https://litteris.com.hr/knjige/nihilizam-i-suvremenost/ ) nalazi se jedna od najznačajnijih slika francuskoga simbolizma i dekadencije, ona poznata pod nazivom „Tetovirana Saloma“ ili „Saloma pleše“.  Francuski slikar Gustave Moreau (1826.–1898.) bio je opsjednut likom Salome te ju je prikazao u više od 70 crteža i slika. Njegova najpoznatija […]

1.           Remek-djelo Wernera Herzoga, Aguirre, gnjev Božji (1972.), predstavlja jednu od najsnažnijih filmskih kritika zapadnoga kolonijalizma, imperijalizma i eurocentrične oholosti u povijesti kinematografije. Kroz lik rastrojenog konkvistadora Lopea de Aguirrea (glumi ga impresivni Klaus Kinski), film dekonstruira mit o zapadnjačkom “prosvjetiteljskome” pohodu i razotkriva ga kao nasilnu, pohlepnu i autodestruktivnu zabludu. Već od same […]

1. U filozofiji britanskoga teoretičara Nicka Landa, tehnološki singularitet nije tek puki povijesni događaj ili točka u kojoj AI nadmašuje ljudsku inteligenciju, već nemilosrdna, autonomna kozmička sila koja aktivno dokida čovječanstvo. Land spaja kibernetiku, spekulativni realizam i radikalnu ekonomsku teoriju kako bi singularitet redefinirao kao krunu onoga što naziva tehnokapital (eng. technocapital). Za razliku od […]

1. Borges u jednom razgovoru kaže da je Bog tako velikodušan prema čovjeku da mu je darovao čak i pakao. Prvo pitanje koje ima još uvijek karakter filozofijskoga odnosa spram bitka jest kako taj i takav čovjek u doba tehnosfere predočava uopće pojam pakla? Je li to nepojmljiva slika užasa i čudovišnosti koja se ne […]

1.          U filozofijskome projektu Tehnosfera supostavljanje tehnosfere kao vizualizacije događaja spram proroštva i futurizma predstavlja ključni rez u razumijevanju tehnološke suvremenosti, kibernetike i posthumanoga stanja. To znači radikalno odbacivanje ideje da je tehnosfera tek produžetak ljudskih alata ili linearno predviđanje onoga što dolazi. Umjesto toga, ona funkcionira kao “Veliki Treći” – autopoietički (samoproizvodeći) i planetarni […]

1. Roman Levitan (1982.) velikoga slovenskoga pisca Vitomila Zupana  predstavlja jedan od najznačajnijih tzv. zatvorskih romana 20. stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije i Europe. Kroz lik Jakoba Levitana, autor donosi ogoljenu, duboko psihološku i autobiografsku ispovijed o preživljavanju u surovom poslijeratnome komunističkom zatvorskome sustavu. Djelo uvelike redefinira tradicionalni žanr logorske i zatvorske književnosti uvođenjem specifičnih […]

1. U svojim radovima, poput knjiga “Nihilizam i suvremenost – Na Nietzscheovu tragu”, “The Technoscientific Turn of Philosophy“ i rasprava o Sinestetičkom dobu, postavljam tehnosferu kao ontologijski sklop unutar kojeg autopoiesis (samoproizvodnja) postaje njezina temeljna bit. Tehnosfera nije tek skup strojeva, računala ili eksternih alata koje čovjek koristi. Ona predstavlja konstrukciju umjetnoga života nastalu kroz […]

1. Na mramornim liticama (Auf den Marmorklippen) je najpoznatiji i najvažniji roman njemačkoga književnika i filozofa Ernsta Jüngera, objavljen 1939. godine, neposredno prije izbijanja Drugog svjetskoga rata. Djelo se smatra alegorijskom osudom i kritikom nacističkoga barbarstva, totalitarizma i rasapa civilizacijskih vrijednosti. Zaslugom specifičnoga stila i povijesnoga trenutka u kojem je nastao, ovaj kratki roman ima […]

1. Usvojem posljednjem remek-djelu “Kritika i klinika” (Critique et clinique, 1993.), francuski filozof Gilles Deleuze proglašava trijumf američke književnosti nad europskim (posebice francuskim) književnim tradicijama. Za Deleuzea američka književnost nije puki skup estetskih tekstova, već revolucionarni aparat i “klinički” projekt koji uspijeva osloboditi život iz krutih društvenih, edipovskih i državnih struktura. Deleuze postavlja tezu da […]

1. Vineland je četvrti roman znamenitoga američkoga autora Thomasa Pynchona, objavljen 1990. godine nakon sedamnaest godina njegove izdavačke stanke. Radnja je smještena u izmišljeni okrug Vineland u sjevernoj Kaliforniji tijekom 1984. godine, a kroz česte retrospekcije bavi se nasljeđem šezdesetih godina i ondašnje slobodnjački usmjerene kontrakulture. Roman funkcionira kao oštra politička i društvena satira koja […]

1. Slobodan Šnajder bio je u hrvatskoj književnosti 20. i 21. stoljeća rijedak slučaj kreativne fuzije teorijskoga znanja iz suvremene filozofije, društvenih znanosti i humanistike s umjetničkim vrhunskim darom u dramskome, esejističkome i proznome preoblikovanju traumatski određene stvarnosti. Ako je Miroslav Krleža bio njegov lakanovski kazano Otac/Zakon unutar konteksta stvaranja alkemije hrvatskoga jezika i angažirane […]

1. Ako je Martin Heidegger pisao ne-baš-vrhunsku poeziju ali svakako izvedenu iz njegova bitkovno-povijesnoga puta mišljenja, koja je i u nas prevedena pod nazivom Vaga i tijek (v. Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, 1976. S njemačkoga preveo Zvonimir Mrkonjić), nije možda toliko veliko iznenađenje da konačno imamo objavljene i pjesme Hannah Arendt na engleskome jeziku. […]

1. Pojmovi totalitet, sklop i mreža predstavljaju ključnu ontologijsko-spekulativnu trijadu u okviru mojih filozofijskih istraživanja koncepta tehnosfere. Ovi koncepti detaljno su razrađeni u poglavlju “Totalitet, sklop i mreža. Razgradnja apsoluta u suvremenom političkome mišljenju” unutar knjige NEMEZIS: Aporije političkoga i politike (Naklada Breza, 2022.). Trijada opisuje povijesni i ontologijski prijelaz načina na koji se ustrojava i razumijeva svijet, moć, politika.  Totalitet ꟷ […]

1. Film Odiseja (2026.) Christophera Nolana predstavlja nesumnjivo spektakularnu adaptaciju Homerova epskoga spjeva s Mattom Damonom u glavnoj ulozi, te koristi antički mitski okvir kako bi duboko progovorio o postmodernim krizama civilizacije, etike i ljudske psihe. Sniman revolucionarnim IMAX kamerama kao primjerima izvedbe tehnosfere i strukturiran kroz Nolanovu prepoznatljivu nelinearnu naraciju, film redefinira klasični predložak […]

1. Odnos između simfonijskoga skladatelja Dmitrija Šostakoviča i diktatora Josifa Staljina jedan je od najfascinantnijih, ali i najnapetijih primjera sukoba umjetnika i totalitarnoga režima u povijesti. Šostakovič je proveo veći dio svojeg života balansirajući na rubu između službenog priznanja i stalnoga straha za vlastiti život, koristeći glazbu kao prostor za prikriveni otpor i svjedočanstvo o […]

1. Odnos između sovjetskoga skladatelja DmitrijaŠostakoviča i koncepta apsolutneglazbe (instrumentalne glazbe koja ne prenosi eksplicitnu priču, tekst ili program) jedan je od najfascinantnijih i najnapetijih aspekata glazbe 20. stoljeća. Kad bih kojim slučajem pisao drugi svezak knjige Čemu glazba? i to ne više baveći se promišljanjem umjetničke religije i cjelovitoga umjetničkoga djela kao okosnica i […]

1. Tehnosfera predstavlja središnji filozofijski koncept i moje opsežno petoknjižje, objavljeno u razdoblju od 2018. do 2019. godine. Kroz ovaj teorijski okvir dijagnosticirao sam suvremeno doba kao stanje u kojem tehnika više nije samo čovjekov alat, već autonomni, kibernetički sklop koji uspostavlja novu, umjetnu stvarnost i redefinira samu bit bitka, čovjeka i umjetnosti. Zatorazlikujem tehniku, tehnologiju […]

1. Nepoznato remek-djelo (Le Chef-d’œuvre inconnu), novela francuskoga pisca Honoréa de Balzaca objavljena 1831. godine, smatra se jednim od najdubljih književnih tekstova o filozofiji umjetnosti i estetici. Kroz priču o genijalnome, ali opsesivnome slikaru Frenhoferu, Balzac ne nudi samo realističan prikaz umjetničkoga života 17. stoljeća, već otvara temeljna pitanja o granicama stvaralaštva, prirodi stvarnosti i […]

1. Esej „Evropa danas“ Miroslava Krleže, objavljen 1935. godine, predstavlja jedan od najinteligentnijih, najmračnijih i najproročanskijih tekstova hrvatske i europske esejistike 20. stoljeća. Napisan u predvečerje Drugog svjetskoga rata, u vrijeme uspona fašizma i nacizma, esej dijagnosticira duboku moralnu, intelektualnu i političku krizu europskoga kontinenta. Krležina „Evropa danas“ postala je stoga bezvremenski klasik jer njezine […]

1. Eugen Fink u jednom poglavlju svoje temeljne filozofijske knjige Igra kao simbol svijeta (Spiel als Weltsymbol, W. Kohlhammer, Stutgaar, 1960.) kritizira Platonovo shvaćanje mimesisa (oponašanja) jer smatra da je Platon degradirao sliku, umjetnost i ljudsku igru na status puke, bezvrijedne kopije stvarnosti. On odlučno pokazuje da Platonova metafizika krivo interpretira ontologijski status slike i […]

1. Uz Cacoyannisovu Ifigeniju (https://zarkopaic.net/blog-post/ethos-vs-aisthesis/ ) film Terrence Malicka Dani raja predstavlja za moje razumijevanje biti filma savršeno ozbiljenje onoga što filmu kao mediju prethodi i bez čega kao da postaje larpurlartistički usmjeren nečemu što je izvan njegova poslanstva. To su tekst kao uvjet mogućnosti naracije i slika kao autonomija umjetničke sinestezije. Dok Ifigenija pokazuje […]

1. U mojim teorijskim tekstovima pitanje autorstva u filozofiji i književnosti analizira se kroz prizmu radikalne transformacije subjekta u modernoj i postmodernoj misli. Ovaj luk od Waltera Benjamina, preko Rolanda Barthesa, pa sve do Gillesa Deleuzea ne promatra se tek kao kronološki slijed književne teorije, već kao duboki ontologijski rez u načinu na koji razumijemo […]

1. Vratit ćemo se na stvarno ishodište mojeg teorijskoga razvitka, iako je to formalno otpočelo 1996. godine objavljivanjem filozofijsko-sociologijske zbirke studija i rasprava naslovljenoga Postmoderna igra svijeta (Durieux, Zagreb). No, knjiga koja predstavlja izvorište svih kasnijih filozofskih istraživanja polazi od uvida da je kultura prestala biti prostorom ljudske slobode i postala totalnom ideologijom suvremenoag doba […]

1. Pitanje je li Auguste Rodin posljednji kipar ideje ljepote i uzvišenosti jedno je od ključnih estetskih pitanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Odgovor ovisi o tome kako definiramo te pojmove, no povjesničari umjetnosti uglavnom ga vide kao prijelomnu figuru koja je redefinirala, a ne samo naslijedila, klasične ideale ljepote i uzvišenosti. Rodin […]

1. Ideja apsolutne muzike (njemački: Die Idee der absoluten Musik), djelo utjecajnog njemačkoga muzikologa Carla Dahlhausa, (preveo na engleski Roger Lustig), istražuje kako se na isključivo instrumentalnu glazbu tijekom 19. stoljeća gledalo kao na najviši oblik glazbene umjetnosti. Dahlhaus tretira “apsolutnu muziku” kao estetsku paradigmu (slično Kuhnovome pomaku paradigme u znanosti) koja je temeljno restrukturirala […]

1. Hector Berlioz (1803.-1869.) jedna je od glavnih figura romantične glazbe ne samo u Francuskoj. Godine 1830. njegova Symphonie fantastique, čija je radnja inspirirana njegovom vlastitom životnom pričom, izazvala je negodovanje slično Hernanijevom. Svojim djelima pomicao je granice klasičnih oblika i istraživao omiljene teme romantičara, poput samoizražavanja i privlačnosti prema fantastičnom, Shakespeareovoj drami, mitu o […]

1. Glavna razlika u značenju riječi jednako i isto je u tome što „isto“ označava numerički jedan te isti predmet (identitet), dok „jednako“ označava dva različita predmeta koji imaju potpuno ista svojstva (sličnost ili ekvivalentnost). Iako se u svakodnevnom govoru često koriste kao sinonimi, Hrvatski jezični portal i jezični priručnici jasno razdvajaju njihovo značenje. Izravna usporedba Pojam […]

1. „Čekajući barbare” (grč. Περιμένοντας τους Βαρβάρους) jedna je od najpoznatijih i najutjecajnijih pjesama grčkoga pjesnika Konstantina Kavafija, napisana 1898. i objavljena 1904. godine. Pjesma koristi izmišljeni antički ambijent kako bi prikazala dekadenciju, političku paralizu i psihologiju društva koje je izgubilo svoj smisao. Prije no što pokušamo iz jedne posve drukčije misaone perspektive „danas“ protumačiti […]

1. U svojoj posthumnoj zbirci eseja, O ljubavi: Aspekti jedne teme, španjolski filozof José Ortega y Gasset definira ljubav ne kao pasivan osjećaj ili želju za posjedovanjem, već kao aktivni, centrifugalni tok duhovne energije koji se projicira od ljubavnika prema voljenom. Poznato je da ljubav naziva “sjajnim poticanjem ljudske vitalnosti”, opisujući je kao trajnu predanost […]

1. U kontekstu moje knjige The Technoscientific Turn of Philosophy – The Age of Cybernetics, (v.  https://nihilismocontemporaneo.com.co/en/category/news-en/) odnos između tijela i tehnosfere predstavlja jedno od ključnih mjesta sloma klasične metafizike. Tijelo više nije biološka konstanta, već postaje fluidni objekt tehnosfere. Ono prestaje biti puka “priroda” nasuprot ljudskoj “kulturi”. Kroz biotehnologiju, genetski inženjering i protetiku, tijelo […]

1.           Stari majstori: Komedija (Alte Meister: Komödie)  iz 1985. godine austrijskoga pisca Thomasa Bernharda složeno je remek-djelo kasnoga razdoblja i pripada njegovu nastojanju posvemašnjega “uništavanja umjetnosti”, a istovremeno se može čitati i kao jedno od njegovih najpristupačnijih i najhumorističnijih djela pod uvjetom da još možemo izdržati „tiraniju“ bez interpunkcije i rečenice duge poput austrijsko-mađarskih […]

Što je umjetna opća inteligencija? Teorijski oblik umjetne inteligencije sposoban za razumijevanje, učenje i primjenu znanja u bilo kojem intelektualnom zadatku na ljudskoj razini bez obuke specifične za zadatak. Autor: Databricks Staff Umjetna opća inteligencija (UOP) odnosi se na hipotetski oblik umjetne inteligencije (UI) sposoban za obavljanje cijelog raspona intelektualnih zadataka na ljudskoj razini. Točnije, […]

1. Veliki pjesnici i mali narodi, koje uvijek prije ili kasnije sustigne sudbina „bijede malih naroda“, kako je to najpreciznije moguće definirao mađarski politolog Istvan Bíbo, nikad nisu u korelacijama. Pjesnici su veliki upravo zato što nadilaze svoju „ukorijenjenost“ u „krv i tlo“ naroda i postaju rizomatski kopači druge povijesti i njezine kozmopolitske sudbine od […]

1. Moje shvaćanje mišljenja Sorena Kierkegaarda pretpostavlja radikalan okret prema egzistencijalnoj vjeri i bestemeljnosti slobode, smještajući je nasuprot Hegelovoj spekulativnoj metafizici. U svojoj knjizi Sfere egzistencije: Tri studije o Kierkegaardu (v. https://www.matica.hr/knjige/1188/  https://apokalipsa.publishwall.com/knjigarna/zarko-paic-the-spheres-of-existence-three-studies-on-kierkegaard) aktualiziram Kierkegaardove koncepte unutar suvremenoga doba kibernetike i tehnosfere. Iz ove perspektive, religijski egzistencijalizam nije zastarjeli teologijski projekt, već ključno iskustvo prijelaza i otpora […]

1.           U Kavafijevoj pjesmi Sjeti se, tijelo čovjek s ljubavlju razgovara sa svojim starim tijelom podsjećajući ga na želju koju je nekoć pobuđivalo, Ton je nježan, nostalgičan, njegove riječi miluju naboranu kožu. „Tijelo, sjeti se ne samo koliko si bio voljen, ne samo kreveta na kojima si ležao, već i onih želja koje su […]

1.  Moje petoknjižje Tehnosfera i to njegov treći svezak naslovljen Platforme od struna: Estetika i suvremena umjetnost ( https://zarkopaic.net/works/tehnosfera-iii/) te knjige Art and the Technosphere i The Technosphere as a New Aesthetic, (v. https://zarkopaic.net/works/art-and-the-technosphere i  https://zarkopaic.net/works/the-technosphere-as-a-new-aesthetic/) svjedočanstva su napuštanja tradicionalne metafizike lijepoga i uzvišenoga. Umjesto toga, nastojanje smjera tome kako kibernetika, umjetna inteligencija i planetarno računanje redefiniraju samu bit umjetničkoga stvaralaštva, ljudskoga […]

1. U suvremenoj filozofiji medija i estetici, moja razmatranja pojmova “tehnosfere” i “svijeta kao slike” kroz prizmu radikalnoga obrata u kojem tehnologija prestaje biti tek ljudski alat pojavljuju se u petosveščanoj Tehnosferi i knjigama Art and the Technosphere te The Technoscientific Turn of Philosophy: The Age of Cybernetics. (v. https://mvinfo.hr/knjiga/13023/tehnosfera-v-dizajn-kao-misljenje-autonomni-objekti-i-njihove-preobrazbe https://www.flipkart.com/art-and-the-technosphere/p/itm51d76ddc59535 https://www.tgjonesonline.co.uk/product/zarko-paic/the-technoscientific-turn-of-philosophy–the-age-of-cybernetics/16047381) Za razliku od […]

1. Od trenutka kad sam po prvi put uzeo u ruke ovaj roman intuitivno sam znao da je posrijedi najznačajniji i ujedno najprijeporniji roman ideja 20. stoljeća nakon Brochove Vergilijeve smrti. Čitam ga svagda iznova svakih nekoliko godina, a posebno je to imalo izravnoga utjecaja na pisanje knjige Čemu glazba? Od umjetničke religije do cjelovitoga […]

1. Knjiga Nietzsche: Einführung in das Verständnis seines Philosophierens (hrv. Nietzsche: Uvod u razumijevanje njegova filozofiranja) njemačkog filozofa i psihijatra Karla Jaspersa, napisana je 1934., a objavljena 1936. godine. Ova opsežna monografija smatra se jednim od najvažnijih i najutjecajnijih djela o Friedrichu Nietzscheu u 20. stoljeću uz knjige Eugena Finka i Karla Löwitha, Gillesa Deleuzea […]

1. U eseju Theodora Adorna “Glazbena analiza robe” (Musikalische Warenanalysen), koji se nalazi u njegovoj zbirci Quasi una Fantasia (https://www.versobooks.com/products/1390-quasi-una-fantasia) kritički teoretičar raskrinkava kanonska i poluklasična djela ꟷ posebno Gounodovu Ave Mariju, Rahmanjinovljev Preludij u cis-molu, Dvořákovu Humoresku i Čajkovskijevu Simfoniju br. 5. Tvrdi, pritom, da ih njihova masovna komercijalna popularnost pretvara u kulturnu “robu” […]

1. Ivo Andrić proveo je više od dvije godine u Madridu (1928. – 1930.), gdje je služio kao vicekonzul jugoslavenskog diplomatskoga poslanstva u Španjolskoj. Njegovo iskustvo Španjolske izraženo je u nekim njegovim djelima. Španjolske teme i motivi koje obrađuje u njima nadilaze granice slikovne umjetnosti. A to navlastito vrijedi za jedan takav motiv povezan sa […]

1. Rainer MariaRilke, taj veliki melankolični pjesnik njemačkoga jezika, tvorac pojma otvorenosti (Offene), u Devinskim elegijama i Sonetima Orfeju pokazuje kako se novi pojam ljepote u ovome svijetu izvodi iz otvorenosti bitka ne spram budućnosti, već spram prošlosti. Zato je Apolonov torzo ‘arhajski’, a sam bog mjere i sklada, luka i lire, sada se pojavljuje […]

1. Lawrence Durrell Lezbos Plejade tonu mirno poput boje, Slijedi ogromna Zemljina zakrivljenost, Okrećući se u snu, oceanska krivulja. Definirana u konkavnome obliku poput ljudskoga oka Ili obraza pritisnutog toplim na obraz tame, Poput plesača uz glazbu koju zaslužuju. Ovaj balkon, mjesečinom pomazana polica Iznad tihoga vrta drži moj krevet. Spavao sam. Ali obeshrabrujući jesenski […]

1. U svojem posthumnome djelu Mozart: Sociologija jednoga genija (objavljenome 1991. godine), znameniti njemački sociolog fenomenologijske orijentacije Norbert Elias dekonstruira romantični mit o bezvremenskom i božanskom umjetničkome geniju. Kroz sociologijsku i psihologijsku analizu pokazuje da se iznimni talent Wolfganga Amadeusa Mozarta sukobio s krutim strukturama dvorskoga društva 18. stoljeća, objašnjavajući tako glazbenikovu tragičnu i preuranjenu […]

Predgovor VANJA SUTLIĆ,  hrvatski filozof, rođen je 18. veljače 1925. u Karlovcu, a umro je 15. prosinca 1989. u Zagrebu. Klasičnu je gimnaziju završio u Zagrebu. Studirao je na Medicinskom fakultetu, no ubrzo se posvetio filozofiji i diplomirao je 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1958. na Sveučilištu u Zagrebu s tezom: Bit […]

1. Već sam nekoliko puta u tekstovima iz suvremene estetike i filozofije umjetnosti kad je riječ o pojmu uzvišenoga upućivao na iznimno lucidne i nadasve poticajne analize Philippe Lacoue-Labarthea, francuskoga filozofa bliskoga Derridai, koji se zbog svojeg predavačkoga rada na Sveučilištu u Strasbourgu i suradnje s Jean-Lucom Nancyjem često određuje kao mislilac drukčijega smjera dekonstrukcije […]

1. U svojim tumačenjima mišljenja Waltera Benjamina koja su kristalizirana u monografskoj knjizi Anđeo povijesti i Mesija događaja: Umjetnost-Politika-Tehnika u djelu Waltera Benjamina, objavljenoj 2018. godine u izdanju Fakulteta za medije i komunikacije iz Beograda (ur. Obrad Savić https://knjige.fmk.edu.rs/product/andeo-povijesti-i-mesija-dogadaja/ ), iznio sam postavku da je njegova autentičnost u filozofiji i teoriji kulture 20. stoljeća paradigmatski […]

1. Nema razloga raspravljati o dekadenciji Zapada (i Istoka, naravno) kao radikalnoj kritici kulture na njezinu putu u bezdan koji označavamo silaznom putanjom duha bez susreta s jednom čudovišno uznemirujućom slikom. Malo je takvih događaja u životu čovjeka kad slika, a ne sama stvarnost koju slika prikazuje i predstavlja u metafizičkome smislu, otvori radikalnu mogućnost […]

1. Werner Hamacher (1948. – 2017.) bio je osnivač i ravnatelj Instituta za opću i komparativnu književnost Sveučilišta u Frankfurtu i katedre Emmanuela Lévinasa na Europskoj poslijediplomskoj školi. Među njegovim brojnim publikacijama su Pleroma: Čitanje Hegela (1997.), Premise: Eseji o filozofiji i književnosti od Kanta do Celana (1999.), Minima Philologica (2015.) i Dvije studije o […]

1. Iphigenia ili Ifigenija (1977.) je umjetničko remek-djelo kao filmska drama u režiji grčkoga redatelja Michalisa Cacoyiannisa (Mihalis Kakogiannis). Film se temelji na istoimenoj klasičnoj tragediji Ifigenija u Aulidi koju je napisao drevni grčki dramatičar Euripid. Film je treći, završni dio Cacoyannisove znamenite trilogije grčkih tragedija, a prethode mu filmovi Elektra (1962.) i Trojanke (1971.).Radnja […]

1. U mojim dosadašnjim filozofijskim, sociologijskim i politologijskim istraživanjima koncepti neoliberalizma, totalne kontrole i slobode neraskidivo su povezani kroz pojam tehnosfere i kibernetičkoga upravljanja. Ovaj tekst stoga se nadovezuje na dva već objavljena na ovome blogu koji se zove Kaos. (v. https://zarkopaic.net/blog-post/ima-li-rupa-u-mrezi/ i https://zarkopaic.net/blog-post/o-nemustim-alternativama-kapitalizmu/ ) Posve je jasno da samo radikalno dekonstruiranje svih današnjih pojmova kojima […]

1. U zborniku O romanu koji je priredio Dražen Katunarić u izdanju Litterisa, 2019. godine uz niz temeljnih postavki najznačajnijih europskih pisaca, filozofa, književnih teoretičara koji nastoje objasniti razloge zašto je roman najviša diskurzivno-kazivajuća forma književnosti, izdvaja se po lucidnosti uvida u situaciju s romanom u 21. stoljeću tekst manje poznatoga francuskoga pisca Yannicka Haenela […]

1. Nihilizam više nije samo apstraktni filozofski problem, već je postao inherentna bit suvremenosti. Kroz korelaciju bitka i vremena, svekoliko se ljudsko djelovanje u tehnosferi svodi na globalno niveliranje Zemlje, gdje tehnika vlada kao „sredstvo-bez-svrhe“. Suvremeni ontologijski nihilizam dovodi do raščovječenja u kojemu čovjek ne gubi samo slobodu, nego u posvemašnjoj tehnicizaciji gubi samu mogućnost […]

1. The Stack: On Software and Sovereignty je iznimno utjecajna knjiga sociologa i teoretičara dizajna Benjamina H. Brattona, objavljena u izdanju MIT Pressa. Njezina glavna teza jest da različiti oblici računalnih tehnologija na planetarnoj razini — poput pametnih mreža, cloud platformi, mobilnih aplikacija i automatizacije — više ne djeluju zasebno, već se spajaju u koherentnu, […]

1. Albrecht Dürer stvorio je najpoznatije djelo na temu melankolije, dok se Rembrandt ovime bavio posredno kroz psihološke portrete i autoportrete. Iako obojica spadaju među najveće majstore grafike i sjevernoeuropske umjetnosti, njihov prikaz melankolije razlikuje se u mediju, simbolici i umjetničkome pristupu. Dürerovo remek-djelo „Melencolia“ iz 1514. godine nije slika, već bakrorez (gravura) koji se smatra jednim […]

1. Kako opisati osjećaj promatrača koji beskrajno uživa u stapanju s krajolikom božanske ljepote kakvi pripadaju Grčkoj i njezinoj otvorenosti oblika i čežnje za odbjeglom prošlošću u novi mit i onoga što se valja na obzorju svjetske povijesti kao raspad svijeta u najkrvavijim događajima razaranja ljudskosti možda ikad odigranim na ovoj jedinoj zemlji? Nije li […]

1. Labirint samoće je filozofijski i povijesni esej u devet dijelova o meksičkome identitetu i kulturi. Octavio Paz, veliki meksički pjesnik i profesionalni diplomat, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1990. godine kojeg mnogi uz Borgesa smatraju ključnim književnikom Latinske Amerike u 20. stoljeću, otpočeo je pisati ovo remek-djelo tijekom svojeg mandata meksičkoga veleposlanika u Francuskoj […]

1. Ex captivitate salus (latinski izraz „Spas iz zatočeništva“) autobiografska je zbirka eseja njemačkog ustavnog pravnika i političkoga filozofa Carla Schmitta, napisanih između 1945. i 1947. godine tijekom interniranja u američkim logorima za ratne zarobljenike. Djelo je Schmittov pokušaj intelektualne obrade vlastite uključenosti u nacionalsocijalizam i opravdanja pred nadolazećim generacijama. Uz Hannah Arendt i Lea […]

1. Uvijek sam volio ono što Jean Baudrillard naziva ukronijom, a u različitim knjigama neomarksističkoga filozofa utopije Ernsta Blocha kad govori o nužnosti i slučajnosti, determinizmu i indeterminizmu povijesti, nailazimo na vrhunsku Pascalovu sliku mišljenja iliti metaforu koja se pokazuje pitanjem: kako bi izgledala povijest da je Kleopatra imala zakrivljen nos? E, pa sada, feministkinje […]

1. Usvojem poznatome eseju “Karl Jaspers: Građaninsvijeta?” (izvornoga naslova Karl Jaspers: Citizen of the World?, objavljenom 1957. godine u zbirci eseja Men in Dark Times, hrv. prijevod: Ljudi u mračnim vremenima, TIM press, Zagreb, 2019., str. 85-97. S engleskoga preveo Srđan Dvornik), Hannah Arendt preispituje i duboko problematizira filozofijski koncept svojeg nekadašnjeg mentora i bliskog prijatelja Karla Jaspersa kao kozmopolita […]

1. Film Andreja Tarkovskoga Solaris iz 1972. godine započinje dugačkim, meditativnim kadrovima prirode na Zemlji, u kući Kelvinovih roditelja. Psiholog Kris Kelvin provodi posljednje sate u krugu obitelji prije polaska na višegodišnju misiju. Posjećuje ga bivši astronaut Burton, koji mu prenosi svoje uznemirujuće iskustvo s planeta Solarisa od prije nekoliko desetljeća. Burton tvrdi da je […]

1. Misli Oswalda Spenglera o umjetnosti u njegovoj posthumnoj ostavštini (Nachlass) bave se njezinom ulogom u najranijim fazama ljudske povijesti, njezinim psihološkim podrijetlom i neizbježnim krajem u civilizacijskoj fazi. Glavni dio tih zapisa objavljen je u posthumnoj zbirci fragmenata pod naslovom „Frühzeit der Weltgeschichte. Fragmente aus dem Nachlass“ (uredio Anton Mirko Koktanek). U tim fragmentima […]

1. Pojmovni sklop koji povezuje tehnosferu, kozmos i psihu odnosi se na suvremenu posthumanističku filozofiju i radikalnu dekonstrukciju klasične metafizike. Iako je naslov Cosmos and Psyche planetarno poznat kao epohalno djelo kulturnog povjesničara i filozofa Richarda Tarnasa, unutar svojeg višesveščanog projekta Tehnosfera (sv. 1-5) otvaram komplementarnu i kritičku ontologiju digitalnoga doba u kojoj se odnosi […]

1. Parerga i Paralipomena iz 1851. godine bilo je posljednje veliko djelo njemačkoga filozofa Arthura Schopenhauera, koje mu je konačno donijelo dugo očekivanu međunarodnu slavu i priznanje potkraj života. Sam naziv potječe iz grčkog jezika i u prijevodu označava „Sporedneradove” (Parerga) i „Izostavljene zapise” (Paralipomena). Knjiga je zamišljena kao zbirka dopunskih eseja i kraćih razmišljanja […]

1. U maloj knjizi naslovljenoj Zlo: izazov filozofiji i teologiji (Le Mal. Un défi la philosophie et à la théologie, Ženeva: Labor et Fides, 1986.] koja će se u prijevodu na hrvatski Maria Kopića pojaviti u 31. broju časopisa Europski glasnik krajem 2026. godine u okviru tematske cjeline Kako misliti zlo, temeljne postavke odnose se […]

1. Kada bih trebao pronaći suvremenoga umjetnika 20. stoljeća koji mi je najbliži po načinu mišljenja više negoli po njegovim tzv. djelima, a to je za suvremenu umjetnost ionako upitno zbog primata pojma događaja u smislu trijade postava-tijela-koncepta u umjetnosti instalacija, performativnosti i konceptualizma, onda bih tu zacijelo uvrstio njemačkoga „gurua“ Josepha Beysa. Razloga ima […]

1. Prije negoli se upustimo, dragi moji slušatelji ovih virtualnih predavanja koje nemaju ni svoje „mjesto“ ni „vrijeme“, jer su poput definicije Boga u njemačkoga mistika Angelusa Silesiusa „posvuda“ i „nigdje“ što idealno i realno odgovara mojem konceptu tehnosfere kao sinteze umjetne inteligencije i umjetne intuicije u autogenerativnome razvitku, u pokušaj razumijevanja razlike „relativnoga“ i […]

1. Godardova predavanja u Montrealu odnose se na legendarnu seriju od 14 improviziranih lekcija iz filmske povijesti koje je francusko-švicarski filmski redatelj, scenarist, filmolog i jedini pravi „filozof filma“ u smislu sinteze vlastite stvaralačke energije s promišljanjem o smislu i biti filma kao umjetnosti održao između travnja i listopada 1978. godine na Sveučilištu Concordia. ( […]

1.           Navodim jedan više negoli poticajan stav Jeana Baudrillarda u njegovu razgovoru s francuskim arhitektom Jeanom Nouvelom kao instruktivnim razlogom zašto ćemo se u današnjem predavanju baviti pitanjem o prostoru kao singularnosti sublimnih objekata. Vidjet ćete, uostalom, zašto ni Baudrillard, a niti ja u svojem četvrtome svesku Tehnosfere naslovljenom Sklop i petlja: Što je […]

1. U mojoj knjizi Zaokret (Litteris, Zagreb, 2009) posljednje poglavlje knjige je zapravo svojevrsna samostalna filozofijska knjiga o tijelu i vizualnosti. Kao samostalna knjiga pod nazivom Bijele rupe: Tijelo kao vizualna fascinacija izašla je u izdanju jednog malog crnogorskoga izdavača, Plime iz Ulcinja 2010. godine. Poglavlje kao knjiga u Zaokretu bavi se odnosom slike-tijela-vizualnosti ekstenzivnom […]

1. Predavanja argentinskoga pisca Jorgea Luisa Borgesa na Sveučilištu Harvard održana su u sklopu prestižnoga ciklusa Charles Eliot Norton Lectures tijekom akademske godine 1967. – 1968. S obzirom na to da je Borges u to vrijeme bio gotovo potpuno slijep, sva je predavanja održao potpuno napamet, bez ikakvih pisanih bilješki. Snimke ovih predavanja godinama su […]

1. U svojim filozofijsko-politologijskim knjigama kao što su to Sloboda bez moći: Politika u mreži entropije, Totalitarizam?, Doba oligarhije: Od informacijske ekonomije do politike događaja i Nemezis: Aporije političkoga i politike tumačio sam suvremenu autokratsku vladavinu kao hibridni i fluidni modus moći 21. stoljeća u kojem autokratski vođe djeluju kao „tirani i diktatori bez tiranije […]

1. Često sam u ovim predavanjima u okviru ciklusa Academia virtualis, ali i u različitim prigodama poput razgovora o mojim knjigama i njihovim temeljnim postavkama, ukazivao na to da pojam tehnosfere valja razumjeti kao „novi apsolut“ i odmah pritom upozorio da nije riječ o Hegelovu apsolutu. Pa, kakav je to onda „apsolut“ i što ga […]

Uvod Ovo predavanje predstavlja odgovor na iznimno važno pitanje koje mi je jedan uvaženi kolega uputio povodom analize mojeg teksta na ovome blogu zvanom Kaos od subote 4. srpnja 2026. https://zarkopaic.net/blog-post/orson-welles-ili-glas-koji-stvara-novu-sliku-svijeta/. Pitanje se odnosi na produbljenje ideje Glasa kao događaja koji nadilazi puku zvučnost i otvara novu sliku svijeta. Ako se prema promišljanjima Hansa Joasa […]

1. Otkada je filozofija prestala biti „mudrost“ svijeta i postala je realizirana u apsolutnoj znanosti Hegelove Enciklopedije kao da se čitava nakana sjedinjenja života i mudrosti u ideji ljubavi bez apsoluta izgubila u praznome eteru. Da ipak ne svjedočimo posvemašnjem rasulu metafizike u različitim trijumfalnim govorkanjima psihologija uspjeha i samopomoći za stresom pogođene narcističke vladare […]

1. Baveći se različitim aspektima mišljenja francuskoga filozofa i muzikologa Vladimira Jankélévitcha ꟷ etikom, estetikom glazbe, mišljenjem politike u svezi kritike pojma oprosta nakon nacističkoga Holokausta, kao i njegovim uvidom u bit dekadencije iz horizonta kritike moderne kulture ꟷ ono što je jedan od glavnih razloga njegova utjecaja i danas, razaznajem u jedinstvenome spoju bergsonizma […]

1. Catrin Misselhorn, rođena 1. studenoga 1970. u Stuttgartu, je njemačka filozofkinja, a od travnja 2019. profesorica na Sveučilištu Georg August u Göttingenu. Smatra se vodećom misliteljicom na području etike strojeva i robotike u Njemačkoj. Od 2007. do 2008. bila je stipendistica Feodor Lynen Zaklade Alexander von Humboldt u Centru za afektivne znanosti u Ženevi, […]

Onkraj „subjektivnosti“ i „apsolutnosti“ Mišljenje koje je Vanja Sutlić tijekom svojeg životnoga puta mišljenja odredio nazivom povijesnoga mišljenja nije nikakva tzv. trans-ili-meta-filozofija, premda se tako mnogima čini koji nisu pozorno promislili zašto od prvoga do zadnjega njegova teksta i javnoga kazivanja ustrajno razlučuje ovo mišljenje od cjelokupne tzv. metafizike kao zapadnjačke sudbine i otvorenosti jednog […]

Uvod Tko god govori o budućnosti polazeći od iskona mišljenja u Grka nužno ima samo dvije mogućnosti ‒ propast ili spas bitka kao sabirališta bića i biti čovjeka. Ono treće se, dakako, pretpostavlja. To je očuvanje ili zadržavanje stanja kakvo jest u ovjekovječenu prisutnost trajanja. Propasti, spasiti i trajati su tri načina pojavljivanja bitka uopće. […]

https://www.gutenberg.org/files/9497/9497-h/9497-h.htm Mirku Kovaču, u spomen 1. Znate li koje su bile posljednje riječi pape Ivana Pavla II. nakon što je intuitivno shvatio da dolazak interneta ne treba kuditi tradicionalizmom ustajala tamjana, već pronaći u njegovu misteriju najviše dosege božanske milosti u prenošenju evanđeoske poruke svijetu? Rekao je ovo: „Hvala ti, Bože, na internetu!“ E, upravo […]

1. U svojim predavanjima na Harvardu 1985-1986. godine talijanski postmoderni književnik Italo Calvino zaključuje: „Među vrijednostima koje bih želio prenijeti sljedećem tisućljeću, prije svega je ova: književnost koja je upila ukus za mentalni red i točnost, inteligenciju poezije, ali istovremeno i znanost i filozofiju: inteligenciju poput one Valéryja kao esejista i proznoga pisca.“ (Italo Calvino, […]

1. Bilo je to doba kad se poezija još znala govoriti naizust, kad su čak i postojale diskografske ploče uz klasična djela modernosti, primjerice, Charlesa Baudelairea, Cvjetovi zla, i kad smo uz čitanje teksta u meditativnoj samoći s neusporedivim užitkom u kasne noćne sati slušali glumca Zlatka Crnkovića kako svojim lijepim baritonom uspijeva predočiti svu […]

1. Prof. dr. Gernot Böhme rođen je 1937. godine u Dessau, studirao je matematiku, fiziku i filozofiju. 1965.-69. bio je znanstveni asistent na Sveučilištu u Hamburgu i Heidelbergu; 1970.-77., pak, bio je znanstveni asistent na Max-Planck institutu u Starnbergu za istraživanje životnih uvjeta u znanstveno-tehničkome svijetu. 1977.-2002. bio je profesor filozofije na Tehničkome sveučilištu u […]