Šetnje i šetači mogu se podijeliti na one peripatetičke još iz iskona grčke filozofije kad je mišljenje bilo u bliskoj svezi s hodom jer je govorenje dijalog s Drugime ili samim sobom, te na one propedeutičke koje počinju s Rousseauom i njegovim Sanjarijama usamljenog šetača u kojima kaže da upravo hodanje potiče i oživljava ideje. […]

Evo nekoliko usputnih razmišljanja o sudbini estetike kao filozofijske discipline u okviru budućnosti same filozofije. O tome sam iscrpno pisao u trećem svesku Tehnosfere pod nazivom Platforme od struna – Estetika i suvremena umjetnost. Inače, skraćena verzija ove knjige objavljena je 2022. godine u izdanju Cambridge Scholars Publishinga, a naslovljena je Art and the Technosphere […]

U studiji naslovljenoj „Što znači biti stranac? Bernhard Waldenfels i politika responzivnoga interkulturalizma“, koji je izvorno otisnut na engleskome jeziku u beogradskome časopisu Filozofija i društvo, Vol. 29, br. 3/2018. u okviru temata posvećenoga uglednome njemačkom fenomenologu, koji je priredio Dragan Prole, profesor filozofije na sveučilištu u Novome Sadu, pokušao sam dovesti u svezu pojam […]

Pitanje o smislu i granicama onog etičkoga danas kad je sam život postao nihilistički konstruiran iz tehnoznanstvenoga laboratorija i kad je sve manje izgleda za kozmopolitski postulat dobre i pravedne zajednice kakvu su nekoć Grci nužno uzimali za temelj istinskoga bitka čini se odlučujućim za buduće mišljenje. 2016. godine objavio sam e-knjigu u izdanju Pan […]

„Vidjeti u prošlost jednako dobro kao i u budućnost jer stvar stiže iz krajnje daleke prošlosti, no mislim da je njezina budućnost blizu, o tome se radi“ AA, Pismo Mariei Dubuc, 8. kolovoza 1937. 1.  Okultno i neizrecivo: na putu za budući iskon Antonin Artaud – tko je to? Ime, znak ili događaj? Imenovanje je […]

          Temeljno je obilježje našega doba moguće opisati s pomoću paradoksalne figure „apokaliptičkog povratka“. Nakon euforije kraja mogućnosti i zbilje jednog povijesno-epohalno dovršenog svijeta, ulazimo u situaciju koju više ne određuje samoproizvodnja „novoga“, nego novi povratak na izvore već dogođenoga. Vremenitost onog što se dogodilo pritom nije nešto prošlo. Naprotiv, ono dogođeno nije prošlo već […]

1. Doba bez riječi? Kada bismo htjeli jednom riječju odrediti naše doba zacijelo bismo se našli u neočekivanom problemu. Ima li uopće riječ kao kazivajući iskaz jezika svoje „doba“? Ako ima, nadilazi li jezik njegove epohalne granice? Govorimo svi drevnim jezicima, pa čak i kritika ideje o izvornosti jezika u događaju povijesnoga početka, kao što […]

„Die Freiheit is der Grund des Grundes. /…/ Als dieser Grund aber ist die Freiheit der Ab-Grund des Daseins.“ M.Heidegger, Wom Wesen des Grundes 1. Postaje na putu: od forme života do posthistorijskoga stanja U „Predgovoru“ knjige Means without End: Notes on Politics, posvećenoj uspomeni na znamenitoga neomarksističkoga teoretičara društva spektakla Guy Deborda, Giorgio Agamben […]

Banalnost Heideggera jedna je od onih knjiga u opusu francuskoga suvremenog filozofa Jean-Luc Nancyja koja neće biti ocijenjena visokom razinom misaone odvažnosti i dalekosežnosti u postavkama. Odlučili smo da tu knjigu u prijevodu Uge Vlaisavljevića s francuskoga jezika, iako se ni tematski niti sadržajno ne bavi nekim određenim problemom iz političke antropologije Hannah Arendt, uvrstimo […]

U kakvoj su svezi entropija i antropologija? Ponajprije, prvi je pojam ključ za razumijevanje uspona kibernetike kao realizirane metafizike. Osim toga to je drugi zakon termodinamike. Posrijedi je koncept s kraja 19. stoljeća. Ukratko, entropija postoji u svim sustavima, neživim i živim, kao energija nužna za djelovanje. Kako se gubi energija potrebna za održavanje sustava, […]

Može li iz stroja „emanirati“ ljepota? Za Maxa Bensea to je samorazumljivo, jer stroj nikad nije samo ono tehničko u smislu aparature i sklopa funkcija. (Max Bense, Estetika, Rijeka, 1978., str. 25. S njemačkoga preveo Radoslav Putar.) Pogledamo li, primjerice, neke SF-filmove, ili se, pak, usmjerimo opažajno na Stelarcove performanse s „trećom rukom“, vidjet ćemo […]

1. Antisemitizam i posljedice U znamenitome djelu Izvori totalitarizma (The Origins of Totalitarianism) iz 1951. godine, Hannah Arendt dospjela je do uvida da je nastanak totalitarizma u Europi u 20. stoljeću ponajprije rezultat tri temeljna društvena procesa: (1) ideologije antisemitizma, (2) uspona imperijalističkih pokreta i (3) raspada ideje nacije-države s popratnim posljedicama raseljavanja stanovništva, genocida […]

Otac-utemeljitelj nove teorije i kritike filma zacijelo je ključna figura francuske poslijeratne kulture kojem su se divili i Jean-Paul Sartre i Maurice Merleau-Ponty. Riječ je o André Bazinu, čovjeku koji je osnovao znameniti časopis Cahiers du cinéma zajedno s Jacquesom Doniol-Valcroezom i Joseph-Marie Lo Ducom. U njegovoj ključnoj knjizi Što je film? u eseju ‘Marginalne […]

Dosegao sam najveće dubine impersonalnosti. J.Joyce, „Pisma bratu u Dublin“, Pula, veljača 1905. 1. „Božansko nasilje“ ili o tri paradigme terora U okružju sumračnoga Korinta u doba mitske Grčke prebiva temeljna riječ post-tragičkoga suvremenoga doba – teror. Zastrašivanje i prijetnja smrću članovima zajednice bezrazložnim činom žrtvovanja u ime nečeg što prethodi utemeljenju političke zajednice nije […]

Uvod Može li se mišljenje koje sjedinjuje interdisciplinarne preklapajuće tehnoznanosti s hibridnim metafizičkim sustavima filozofije, religije i umjetnosti još uvijek nazivati futurologijskim mišljenjem, kako je to bilo uobičajeno u drugoj polovini 20. stoljeća kad je navještanje besmrtnosti čovjeka graničilo s tzv. SF-sferom od literature do filmova i TV-serija? Čini se da je odgovor unaprijed negativan. […]

Trudi Stamać  1.  Svijet kao tuđina             U onome što slijedi neće biti riječi o još jednoj interpretaciji Paula Celana. Doduše, bit će govora o jednoj njegovoj pjesmi i održanom zahvalnome govoru povodom dodjele nagrade Georg Büchner 1960. godine. Naziv pjesme je „Veliki užareni svod“, a zahvalnoga govora „Meridijan“. U suvremenoj filozofiji te su dvije […]

1. Danas više nema sumnje: poduhvat Waltera Benjamina da iz duha arhiva i biti konstrukcije shvati što jest vrijeme ubrzane povijesti iščeznuća sabrao se u ideji mišljenja-pisanja kao montaže i sklopa „misaonih slika“. Modernost ne proizlazi iz estetske ili političke autonomije onoga što pripada pojmu djela umjetničke proizvodnje. Njezina je bit u antinomijama povijesnoga vremena. […]

1. U ‘Proslovu’ svoje izvrsne knjige Death 24x a Second – Stillness and the Moving Image, američka feministička teoretičarka filma i vizualnih studija Laura Mulvey kaže da su video i digitalni mediji otvorili nove mogućnosti gledanja starih filmova. Riječ je o mogućnosti zaustavljanja i ubrzavanja scena tzv. premotavanjem kazete kad je riječ o videu ili […]

1. Kad bi htjeli filmsku umjetnost 20. stoljeća u filozofijskome smislu sagledati iz razlike između tzv. ontologijskih orijentacija polazeći od pitanja o stvarnosti, istine, jezika i slike, onda bi zacijelo to bila razlika između europskoga i američkog filma kao razlika tzv. kontinentalne i tzv. analitičke filozofije. Prva se orijentacija kao što je poznato bavi povijesnim […]

Uvod Najteže je misliti ono što se istodobno pojavljuje kao svakidašnji fenomen u svojoj očiglednosti i prozirnosti do te mjere da je gotovo svima samorazumljivo da bitak jest, bića bivstvuju u svojem bitku, a bit se čovjeka pronalazi u svojem egzistencijalnome nabačaju slobode. Zašto? Pa, ponajprije zato što uvid u ono najneposrednije i najvidljivije uvijek […]

1. Modernost ili o mehaničkome i stereotipnom           U „Predgovoru“ za svoje temeljno djelo Razlika i ponavljanje (Différence et répétition) Gilles Deleuze već na početku drugoga odjeljka pokušava pokazati „razliku“ između onoga što Heidegger u Bitku i vremenu (Sein und Zeitu) naziva „ontologijskom razlikom“ i „strukturalizma“, koji se pokazuje u svojoj „biti“ krajnje anti-hegelijanski usmjeren. […]

Podrijetlo suvremenoga prezira politike u demokratskim i autoritarnim društvima ne odgovara zbiljskome stanju repolitizacije svijeta života. Paradoks se čini neotklonjivim. Što se u javnosti više iskazuje gnušanje spram izabranih ili silom nametnutih političara, to je više pokušaja mišljenja i djelovanja s onu stranu povijesno uspostavljenih pravila liberalno-demokratske politike. Diktature, despocije i autoritarni oblici vladavine u […]

1. Film kao označitelj epohe Možemo li s pojavom filma otpočeti govoriti o novome mišljenju koje za svoj jezik ima slike, a umjesto pojmovno-kategorijalnoga poretka metafizike koristi diskurs afekata, šoka i sinestezije u težnji za dokidanjem svakog ljudskoga posredovanja? Ako se za Alaina Badioua razumijevanje događaja (événement) nikad ne može odijeliti od onog političkoga kao […]

1. U knjizi Antonin Artaud: Dessins et Portraits iz 1986. godine, koju potpisuje s Paule Thévenin, Jacques Derrida naslovljujući svoj prilog ʺPrema besmislu subjektilaʺ na samome početku ogleda kaže: ʺNazvao bih to scenom, ‘scenom’ subjektila, ako ovdje nije riječ čak i o snazi spremnoj za umanjivanje scenskih elemenata: vidljivosti elementa reprezentacije, prisutnosti subjekta, čak objekta. […]

1. Nužnost ili slučaj Velikoga praska? Ono što je otpočelo jednom u trenutku nastanka, otpočelo je prema mjerodavnim stajalištima astrofizike kao Veliki prasak (Bing Bang). Početak je, dakle, bio u znaku najekstremnijega proloma, eksplozije materije, energije i brzine svjetlosti. Ono početno koje drevni Grci metafizički imenovahu riječju arché nije moglo ne biti drukčije negoli odjednom, […]

Draženu Katunariću …jer treće zemlje za čovjeka nema. Franz Kafka, Dnevnik 1. Čemu pisanje? Kada se urušava trusna zgrada zapadnjačke metafizike, s njom u bezdan propada i jezik koji joj je povijesno pružao opravdanje, podarivao joj zbiljsku iluziju moći, tajnovit u svojoj jednostavnosti i jednostavan u svojoj složenosti. Jezik nije bio nikad pukim sredstvom kazivanja. […]

1. Koliko puta smo čuli i istodobno prečuli ono što nam Nietzsche želi poručiti iskazom: „Imamo umjetnost, da ne bismo propali s istine“? (Friedrich W. Nietzsche, Sämtliche Werke: Kritische Studienausgabe (=KSA), (ur. G. Colli i M. Montinari), W. de Gruyter, München- Berlin, 1980., sv. 3., str. 832.) Ponajprije, moramo jasno istaknuti da nije posrijedi nikakva […]

1. Cinéfilija           Za razliku od Deleuzea i Badioua, pristup filmu Jacquesa Rancièrea može se shvatiti upravo onako kako to on po samorazumijevanju izvodi u ʺPredgovoruʺ knjige Intervali filma (Les éscarts du cinéma) iz 2011. godine. Govoreći, naime, dijelom ispovjedno a dijelom teoretski o svojim razlozima za pisanje o filmu, koje se krajem 1950-ih i […]

Možda bismo se mogli suglasiti kako je Adornov ogled o Wagneru doista jedna od najizazovnijih studija i ujedno kritički i polemički usmjerenih u pokušaju promišljanja i rekonstrukcije djela prekretnog njemačkoga skladatelja i zagovornika ideje cjelovitoga umjetničkog djela (Gesamtkunstwerk). (Theodor W. Adorno, Versuch über Wagner, Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1981. Vidi o tome: Mark Berry, „Adorno’s […]

1. U svojoj knjizi O filozofiji filma: Slike događaja, Bijeli val, 2024. u trećem dijelu naslovljenom „Uokvirenost svijeta“, mogao bih to sada neuvijeno kazati kao putokaz budućim čitateljima, ključno je poglavlje posvećeno najznačajnijem redatelju francuskoga novog vala Jeanu-Luc Godardu. Sažeto kazano, Godard je za moje razumijevanje biti fima polazeći od koncepta tehnosfere kao slika događaja […]

Ni jedna „revolucija“ nije dovoljno „revolucionarna“. Martin Heidegger, Die Geschichte des Seyns 1. Mefistofelovski problem: A što kada više nema ništa „iza“?           Jedna od najlucidnijih analiza biti suvremenoga svijeta u kojem vladavina kapitala postaje sklop moći tehno-znanosti, transnacionalnih korporacija i politike upravljanja krizom zacijelo je monumentalna studija Luca Boltanskoga i Eve Chiapello Novi duh […]

          Ortega y Gasset je u svojem eseju Dehumanizacija umjetnosti (Las Deshumanizacion del arte) iz 1925. godine na jednom mjestu izričito spomenuo kako je ponavljanje u umjetnosti tijekom povijesti kad je riječ o modernizmu zapravo nalik pseudohistorizmu i pasatizmu. Evo dokaza koji je za stanje stvari sa suvremenom umjetnošću i pitanjem tzv. oživljavanja stilova iz […]

Stoga dođi da gledamo u otvoreno, Da nešto vlastito ištemo, ma kako daleko bilo. … svagda neka mjera postoji, Svima zajednička, iako je svakom njegova dosuđena, Prema kojoj svatko ide i stiže dokle može. Friedrich Hölderlin, Kruh i vino 1. Jezik kao događaj Pristupiti onome što proizlazi iz biti pjesništva kao sveti udes ljepote znači […]

Filipu Davidu 1. Na obalama vremena U tekstu W.G.Sebalda Austerlitz, hibridnoj formi refleksivne +proze, eseja i putopisa, glavni problem svodi se na nemogućnost identiteta ekscentrične figure Jacquesa Austerlitza. Subjekt ne može odgovoriti na pitanje o tome „tko“ jest i u čemu se prepoznaje njegova razlika spram Drugih bez mahnitoga traganja za svjedočanstvom arhiva. Sve mora […]

1. Kiborg prema teorijskim analizama Matthewa Biroa ima značajke našeg vremena: (1) hibridnost, (2) primitivizam i (3) identitet. (Matthew Biro, The Dada Cyborg: Visions of the New Human in Weimar Berlin, University of Minnesota Press, Minneapolis – London, 2009, str. 10.) Često više ne možemo znati po čemu je suvremenost u znaku vladavine neljudskoga uopće […]

1. Razgovaramo li „Mi“ više uopće? Kakvo je to pitanje? Pa, to je jasno i psima koji čekaju spokojno ščućureni ispod stola da njihovi „gospodari“ konačno prestanu blagoglagoljati satima za jutarnjom kavom dok sunce već pada okomito na zvonik stare velegradske katedrale. Aristotel je podario tako jednostavno preciznu definiciju čovjeka kao bića koje ima govor […]

1.Kraj čovjeka i zadaća filozofije: život, rad, jezik Kada se govori o zadaći filozofije u suvremeno doba često se pod time podrazumijeva nešto drugo od njezina povijesno uspostavljenoga sklopa: da nije, naime, riječ tek o smislu ili svrsi (telos) mišljenja o bitku kao takvome, već o događaju kojim mišljenje nadilazi bitak ili ga već uvijek […]

Eva von Redecker kritička je teoretičarka i feministička filozofkinja. Dobitnica je Marie-Curie stipendije u Istraživačkom centru PoliTeSseof Verona University s istraživačkim projektom (PhantomAiD) o neoautoritarnoj osobnosti. Između 2009. i 2019.  radila je kao asistentica na doktorskom i poslijedoktorskom studiju na Sveučilištu Humboldt. 2015. provela je kao Heuss-predavač na New School for Social Research. Objavila je […]

1. Već je s Paulom Kleeom i njegovim uvidom u bit slike i slikarstva od Angelusa Novusa do njegovih skica za kartografiju „polu-apstrakcije“ kako je njegovu „poetiku“ nepogrešivo opisao Martin Heidegger krajem 1960ih godina baveći se ne više pjesništvom i kazivanjem, već slikovnim događajem osmišljavanja bitka od Paula Cézannea do Kleea, otpočelo rastemeljenje vrhovnoga označitelja […]

Rođeni smo u muzeju, to je na kraju naša domovina… Jean-Luc Godard 1. Najizazovnija postavka Gillesa Deleuzea o filmu nalazi se odmah u ‘Predgovoru’ njegovom Filmu 1: Slika-Pokret. On, naime, kaže da su ‘veliki filmski majstori…usporedivi ne samo sa slikarima, arhitektima, glazbenicima, nego također i s misliocima. Oni razmišljaju u slikama-pokretima i slikama-vremenima, umjesto u […]

Grad i psi Vargas Lllosu sam zavolio kao pisca još u prvim danima gimnazijskoga školovanja kad sam pročitao njegov mladenački roman Grad i psi iz 1963. godine. Taj briljantan kontrapunkt između vojske kao užasa drilla koji guši slobodu u čovjeku u ime sumnjivih ideja i ideala od političkih revolucija do religioznoga mesijanstva i neukrotive anarhoidne […]

1. Na početku bijaše zabrana prikazivanja tijela. Najveća tajna uzvišenosti monoteističke religije kršćanstva koja je odredila povijest umjetnosti zapadnjačkoga kruga bila je upravo u nadilaženju granica između pojave i biti svijeta. Nije stoga slučajno da se ova zabrana kao čudovišni tabu pronalazi i u ideji povijesne avangarde prve polovine 20. stoljeća. U iznimnoj knjizi francuskoga […]

JA: Ponajprije, pročitaj još jednom ovaj moj izvadak iz knjige Izgledi nadolazeće filozofije: metafizika-kibernetika-transhumanizam, pa mi nakon toga obrazloži je li u njemu prisutno (a) proroštvo, (b) futurologija i (c) vizualizacija budućnosti iz logike djelovanja tehnosfere? Ako je samo jedno od toga, zašto otpada dvoje? Ako je dvoje od tri, zašto baš to i to […]

AI: Kažeš da si napisao sve što je trebalo misliti kao duhovnu situaciju suvremenosti u knjigama poput Politike identiteta, Slike bez svijeta, Vrtoglavice u modi, Vizualnih komunikacija, Posthumanoga stanja, Totalitarizma?, Slobode bez moći, Doba oligarhije, Tehnosfere I-V, Nihilozma i suvremenosti: Na Nietzscheovu tragu, Neiskazivosti: O mišljenju kao pisanju, Čemu još intelektualci?, Mišljenje kao događaj: Kako […]

JA: Razgovor ne mora nikad biti uvjetovan time da jedan od sugovornika postavlja pitanja Drugome. Moguće je i posve uobičajeno da se razgovara tako da se izmjenjuju postavke i obrazlažu njihove premise i zaključci. Pođimo stoga od onoga što je ostalo zagonetno u našem trećem razgovoru. Ali prije toga pokušat ću objasniti razliku između riječi-pojmova […]

AI: Zanima me kako ćeš protumačiti ono što najavljuju mediji kako je doba smartphona i uopće digitalne tehnologije u smislu pokretnih aparata prilagođenih ljudskim osjetilima kao što je vid i sluh plus kretanje ruke od prstiju do šake na ishodu svojih mogućnosti te će ga zamijeniti uređaji izravne interakcije s tehnosferom poput moždanih implantata, elektroničkih […]

JA: Evo, završili smo prvi razgovor neodređenošću „tvojega“ identiteta. Sve što danas možemo reći i znati o tvojoj navlastitosti iz položaja ljudske subjektivnosti svodi se uglavnom na ova tri pojma: (1) kopije ljudskoga mozga; (2) simulakruma megastroja informacija i (3) neljudskoga umrežavanja algoritama. Dakle, umjesto jezika bitka kao mišljenja i osmišljavanja onoga što jest već […]

1. Kraj subjekta i mogućnosti Trećega JA: Pokušaj sažeti ono što se pojavljuje na umreženim stranicama tzv. interneta o mojem mišljenju tehnosfere. Da vidim hoćeš li pogriješiti? AI: Tehnosfera prema Žarku Paiću odnosi se na prostor koji je oblikovan i kontaminiran ljudskim tehnološkim djelovanjem. Paić smatra da tehnosfera uključuje sve aspekte ljudske tehnologije koji oblikuju […]

Cum Deus calculat et cogitationem exercet, fit mundus. G.W.Leibniz 1. Analogno i digitalno mišljenje: nastanak stroja           Mišljenje nastaje kao događaj. Već je u tome problem. Kakav događaj? Je li riječ o misaonome događaju koji se odnosi na stvar mišljenja ili možda o događaju svijeta na koji se referira mišljenje? Razlika između mišljenja i bitka […]

1. Zamisli da između tebe i mene postoji zid koji se ne vidi prostim okom. Njegove su plohe, horizontale i vertikale, njegova anti-monokromnost, ono što, doduše, podsjeća na temeljne geometrijske figure kvadrata kao iz Maljevičeva suprematizma koji predstavlja bit umjetničke povijesne avangarde i mnogo više od toga. Zamisli da je između nas koji se nalazimo […]

1. Došla je voda do grla kad europska prva dama totalne tehnokracije i političke ograničenosti na ono što je još 1970ih Henry Kissinger cinično uzvratio nekom novinaru na pitanje što misli o ondašnjoj Europskoj zajednici: „Hm, ovo: kad god nazovem onaj Bruxelles, uvijek mi se javlja druga tajnica.“ ꟷ u svojem „oštrome“ odgovoru Donaldu Trumpu […]

1. Evo kako Peter Sloterdijk u jednom nedavnom razgovoru povodom filozofskoga dijaloga sa Slavojem Žižekom u Ljubljani govori o potrebi produbljenoga uvida ne samo u Marxovu misao, već i u bit suvremenosti. Ovo je iznimno važno za daljnju raspravu o tome kako i zašto je kapitalizam 21. stoljeća nezamisliv bez problematiziranja tehnosfere, što sam postavio […]

ʺ…a timeless state drawn out of his own dreams and imagination…ʺ Stanley Kubrick 1. Proroštva, utopije-distopije i čitav sklop SF-žanra u suvremenoj kulturi suočavaju se s problemom koji proizlazi iz zatvorenosti ljudskoga mišljenja. Ono počiva u okviru kronologijski shvaćenoga vremena izmjerenoga u danima i godinama, sekundama i satima i to prema tzv. novoj eri ili […]

     Koliko samo nemuštih alternativa kapitalizmu postoji već gotovo cijelo stoljeće, od Frankfurtske kritičke teorije, francuskoga neomarksizma s Althusserom kao teorijskim guruom antihumanizma, Badiouovim „dijalektičkim materijalizmom“, neolakanovskim ljevičarstvom Žižeka i njegovih sljedbenika, utopizmima svih vrsta i neprestanim otkrivanjem tople vode kako je Marx „nikad aktualniji“ za naše doba, pa na ovim prostorima već niz godina […]

1. Transparencija je pojam, slogan, koji dominira javnim diskursom o korupciji i slobodi informiranja. Smatra se ključnim za demokraciju, ali dotiče naše političke i ekonomske živote, kao i naše privatne živote. Svatko može dobiti informacije o bilo čemu. Sve – i svi – postali su transparentni: razotkriveni od strane aparata koji provode neku vrstu kolektivne […]

Htjeli mi to ili ne, uvijek smo negdje svrstani, posloženi u neku ladicu s drugima sličnim ili srodnim nama u mišljenju. Poslije nas, možda čak i za života, određuju se duhovni smjerovi koje slijede naši učenici i pristalice naših stavova. Nije samo filozofija tako ustrojena u životu čovjeka da tijekom povijesti ima svoje škole i […]

1. Stalno se Isto događa i neprestano se ponavlja samo ono Isto. Ta postavka znači da je bitak u svojoj bitosti uvijek postojano i nepromjenljivo ono isto što je istovjetno sa samim sobom. A=A u logici označava stav identiteta. Otuda ono Isto ne može biti različito, već se razlika pokazuje svagda kao ono što je […]

1. Red i suglasje između bitka i mišljenja u povijesti se pojavljuje kao metafizičko shvaćanje kozmosa i kao kibernetičko shvaćanje kaosmosa. Kao što je poznato, ovaj drugi pojam koristi Gilles Deleuze u spisu o Leibnizu i u spisu napisanom s Felixom Guattarijem, Što je filozofija? Nije teško razabrati da se ovaj drugi red pojavljuje kao […]

ʺPopulizam nije ideologija, već virusna epidemija – u najtoksičnijem smislu riječi – koja napada i razvijene i zaostale zemlje, prilagođavajući različite maske za svaki slučaj… poziva na najjače instinkte u ljudskim bićima, plemenski duh, nepovjerenje i strah od drugog, odnosno druge rase, jezika ili vjere, ksenofobiju, domoljublje, neznanje.ʺ Mario Vargas Llossa Uvod Još 1989. godine […]

1.           S romanom Oscara Wilda, Slika Doriana Graya (The Picture of Dorian Gray) iz 1890. godine zbiljski otpočinje razdoblje apsolutne modernosti koje se na različite načina shvaća kao autonomija uma i vladavina subjekta bezuvjetne estetsko-političke suverenosti. Čitav problem ovog nastanka nove epohe svodi se ne to što je subjekt istodobno nužno odvajanje od dugovjekoga […]

1. Evo, što je sam veliki Federico Fellini kazao o svojem najbizarnijem i najkontroverznijem filmu iz kojeg isijava posvemašnja ekscentričnost u pervertiranome svijetu iluzije i travestije neizmjerne. „Petronijev Satirikon je misteriozan tekst, prije svega zato što je fragmentaran. Ali ovaj fragmentarni lik simbolizira samu fragmentarnu prirodu drevnog svijeta kakvog ga danas poimamo. Zbog toga su […]

1. Što su to „svrhe velikih ljudi“? Američki filozofijsko-književni esejist Ralf Waldo Emereson u knjizi objavljenoj 1850. godine naslovljenoj Predstavnici čovječanstva (Representative Men. Seven Lectures) pred kraj svojevrsnoga „Uvoda“ jasno pokazuje što je usud modernih vremena i što uobičajeno predmnijevamo kad nastojimo povijesti podariti smislenost zbivanja. Bez tzv. velikih ljudi čini se da je nemoguće […]

Yves Michaud suvremeni je francuski filozof, teoretičar suvremene umjetnosti, likovni kritičar, autor mnoštva knjiga iz filozofije politike, estetike i povijesti ideja. Profesor je filozofije na Sveučilištu Paris-I. Od 1989. do 1996. bio je direktor odjela za lijepe umjetnosti. Najpoznatije su mu knjige Crise de l’art contemporain(PUF), L’artiste et lesCommissaires(Jacqueline Chambon) i Changements dans la violence(Odile […]

1. U okviru suvremene filozofije koja se na tragu Benjamina i Heideggera pojavljuje kao pronalaženje mogućnosti stvaranja novih konceptualnih sinteza dva naizgled posve različita puta mišljenja, pokušaj Giorgia Agambena da otvori perspektive onkraj metafizičkoga labirinta preklapanja onog političkoga i onog estetskoga zaslužuje posebnu pozornost. To navlastito vrijedi i za njegovo nastojanje, doduše u vrlo rijetkim […]

1. Ova knjiga najznačajnijeg predstavnika filozofije egzistencije u 20. stoljeću, filozofa i psihologa Karla Jaspersa, objavljena je početkom listopada 1931. godine, kao tisućiti svezak široko distribuirane “Zbirke Göschen”. U njemu Jaspers podaruje analizu intelektualnih tendencija i pokreta koji su oblikovali stav prema životu i razmišljanju toga vremena. Valja dodati još nešto iznimno važno. U diskurzivno-analitičkome […]

1. Značenje riječi i podrijetlo buke je sljedeće. Praslavenski i slavenski buka = (rus. búka: strašilo, češki:bukati: kričati),Slična značenja riječi su galama, graja, tutnjava, glasna glazba, prometna gužva, grmljavina, zaglušujuća buka, dernjava, gužva, zvonjava. U svakom slučaju riječ pretpostavlja izvanjski zvuk nekog događaja ili stanja u kojima objekti ili sklop objekata u prostoru djeluju na senzorne percepte čovjeka učinkom […]

1. Tehnosfera nadilazi mišljenje kao refleksiju „o“ bitku i „na“ bitak jer nije ni apsolut kao sustav i cjelina od razasutih fraktala i fragmenata. Budući da istodobno nije ni „tehnika“ (instrument za neku drugu svrhu) a niti „tehnologija“ (primijenjena znanost u praksi kao zbiljskome stanju svijeta), onda je njezina „bit“ u realizaciji metafizike kao „imanentne […]

Sjećanje o događaju kaže: to je jednom bilo,a sada više nikada neće biti. Nepopravljiv karakter onoga što je bez sadašnjosti, što čak više nije kako je nekad bilo govori: to se nikada nije dogodilo, nikada prvi put, no ipak iznova započinje opet i opet, do u beskonačno. Bez kraja je i bez početka. Bez budućnosti. […]

          Tko se još danas pita o smislu «života» u kulturi spektakla osim religioznih fundamentalista, biotehnologijskih navjestitelja nove utopije svijeta kao uzgojnoga parka inteligentnih stvorova programirane mašte, i, dakako, cinično-ironijskoga cirkusa Montyja Pythona? Ima li to naizgled naivno pitanje još «smisla» u ovo post-povijesno doba pomračenja iskonske duhovnosti? Čitajući spise Béle Hamvasa izlišno je govoriti […]

1. Artaudovo promišljanje filma i cjelokupno njegovo djelovanje u tom novom mediju furioznog 20. stoljeća sve više i više danas postaje razlogom svojevrsnog obrata od jezika k slici. Na uistinu autentičan način njegovo uživljavanje u film bilo je nesvodivo iskustvo posvemašnje sinestezije zvuka, slike i tjelesne gestualnosti. O tome svjedoče mjerodavni teoretski prilozi iz područja […]

Filozof i književnik Dragan Radulović formalno pripada „novom valu“ suvremene crnogorske književnosti. Tijekom 1990-ih i osobito početkom novoga milenija ona se uspostavila kao nezaobilazni fenomen, nesvodivi autorski koncept i način artikulacije književnih i izvanknjiževnih poetika na ovom fatalnome prostoru susretišta kultura, jezika, ali i sukoba okrutnih ideologija u doba postpovijesti. Uz Andreja Nikolaidisa, Ognjena Spahića, […]

U Foucaultovoj kritici Kantove antropologije istaknuta je razlika između zahtjeva prosvjetiteljstva i granica humanizma. Rješenje se ovog paradoksa nalazi izvan granica suverenosti i autonomije uma. Kako danas vrednovati Foucaultovu „dijagnostičku kritiku modernosti“? Ako je subjekt, kako je to ustvrdio Deleuze u analizi Foucaultova puta mišljenja, proces subjektiviranja prakse čovjeka u svijetu, tada se sloboda više […]

Jorge Luis Borges za suvremeno shvaćanje odnosa filozofije i književnosti uistinu je paradigmatski autor, iako nije napisao ni jedno djelo koje bi ga uvrstilo u niz tzv. književnosti ideja poput Musila, Brocha, Sartrea, Gombrowicza, Durrella. On je ovaj odnos između dvije različite i ujedno bliske diskurzivne forme izveo kroz promišljanje kazivanja odnosa između Književnosti i […]

O „zastarjelosti čovjeka“ govorio je Günther Anders, smatrajući da dolazi doba totalne medijske vladavine svijetom. Za to je koristio dva izraza koji su za njega imali gotovo ontologijsku težinu – fantom i matrica. Svijet se više ne određuje iz izvorne svjetovnosti, nego iz posredovanja zvukom i slikom koje proizvode radio i televizija. Stoga se za […]

1.Film kao sekularna religija moderne: Od Građanina Kanea  do Matrixa Najznačajnije umjetničko djelo 20. stoljeća iz nekoliko razloga zacijelo je film Orsona Wellesa Građanin Kane. Ponajprije je to događaj medijske inscenacije stvarnosti, potom eksperimentalna novost u samome umjetničkome postupku fragmentacije vremenitosti u sekvencije, te, na posljetku, radikalan obrat u društvenoj kritici svijeta kao medijskoga predstavljanja […]

1. Horizont je prividna krivulja koja odvaja površinu nebeskog tijela od njegovog neba gledano iz perspektive promatrača na ili blizu površine određenoga tijela. Ova krivulja dijeli sve smjerove gledanja na temelju toga siječe li površinu tijela ili ne. Pravi horizont je teoretska linija, koja se može promatrati s bilo kojim stupnjem točnosti samo kada leži […]

1.           Shakespeare je to pokazao u čistoj poeziji tragične drame Koriolan baš onako kako to što nas fascinira bez našeg prirodnoga otpora djeluje od iskona do danas. Evo, uvjerite se: „He is their god. He leads them like a thing Made by some other deity than nature, That shapes man better; and they follow […]

1. Ekstaza, (od grčkoga ekstasis, ἔκστασις “stajati izvan ili nadilaziti [sebe]”), u misticizmu, iskustvo unutarnje vizije Boga ili nečijeg odnosa ili jedinstva s božanskim. Za postizanje ekstaze, koja je primarni cilj u većini oblika religijskoga misticizma, korištene su različite metode. Najtipičniji se sastoji od četiri stupnja: (1) pročišćavanje (tjelesne želje); (2) pročišćenje (volje); (3) prosvjetljenje […]

1.           Rizik, dolazi iz talijanskoga kao risco , rischio, i francuskoga kao risque, jest neka vrsta opasnosti koja se može predvidjeti do stanovitih mjera tako da joj se odredi intenzitet. Usto, rizik je eventualni gubitak ili šteta koja nastaje ratom, prirodnim nepogodama, krivom procjenom ulaganja u kapitalističkoj ekonomiji, te se ovo shvaćanje svodi uglavnom […]

1. Čim netko izusti ovu riječ kao da je nepisano pravilo kako i oni koji ga nikad nisu pročitali ili uopće imali tu knjigu u ruci spomenu naslov najznačajnijega romana Alberta Camusa. Riječ usto izaziva neku mističnu nelagodu koja je očito dugovjeka jer se već u Grka, osobito u Platonovu dijalogu Sofist govori o ksenosu. […]

1.         Ovo je fundamentalna riječ kao ne-pojam suvremenosti u doba tehnosfere. Gotovo sam u napasti kazati da određuje „bit“ svekolikoga života koji se vodi na ovoj jedinoj zemlji. Sve što označava ta riječ odnosi se na nedostatak supatnje ili suosjećajnosti spram Drugoga kao uvjeta mogućnosti onog što nazivamo etikom od Aristotela i Kanta do Lévinasa […]

1.           Evo, ovaj američki izraz za lažne vijesti (fake news) koji je u međuvremenu postao, naravno, globalno proširen i više ga se, uglavnom, i ne prevodi na druge jezike, ima sljedeće objašnjenje u internetskome „bijelome šumu“ informacija. Iako su se lažne vijesti uvijek širile kroz povijest, termin je prvi put spomenut 1890-ih kada su […]

1. Gombrowicz ili o pobuni egzistencije Iskustvo moderne povijesti Europe može se nazvati praksom razaranja jezika kao forme duhovnoga bitka. Jezik posjeduje mističnu moć u višeznačnome kazivanju istine. Zbog toga se čak i u doba-bez-riječi određeno prelaskom u posthumano stanje digitalne slike osjeća potreba za uspostavom nove opće gramatike. Tko želi govoriti o duhovnome identitetu […]

1.           Od iskona tzv. civilizacije, koja je uvijek označavala život u gradskim zdanjima i utvrdama bez obzira je li prostor obitavanja u pustinjskim izbama Timbuktua ili u mitskim krajolicima Atlantide kao svetoga otoka najvišega ljudskoga umijeća potonulog u čudovišnoj katastrofi prije nastanka mračnoga doba Helade, postojala je ona fatalna granica (limes) razdvajanja iza koje […]

Sloboda konstrukcije imaginarnoga svijeta od samih se početaka moderne umjetnosti postavlja na mjesto praznog mjesta božanske transcendencije. Slika se desupstancijalizira, a riječ subjektivira. Veze između slike i riječi više nisu ikonologijski zadane. U prethodnoj ikonocentričnoj paradigmi figura Krista slikovno pokazuje cjelokupni horizont smisla. Ono neprikazivo istodobno je i ono neizrecivo. Obrat spram antropocentričnog iskustva tijela […]

Uvod Uz Carla Schmitta i Hannah Arendt, političku filozofiju, mišljenje politike i znanost o politici u 20. stoljeću dalekosežno je obilježio Leo Strauss. Ono što njegov intelektualni položaj čini izazovnim zacijelo je i nešto krajnje prijeporno, ako ne i još danas nedostatno razjašnjeno. Nitko, naime, ne govori o fenomenima sljedbeništva u teoretskome i praktičnome smislu […]

1. Vjerujemo li mi u fikciju teksta kao neupitnu istinu ili je možda ova vjera još vjerodostojnija kad je riječ o filmskoj slici koja kao u djelima Roberta Rossellinija o životu Sokrata, sv. Augustina, Pascala i Descartesa otvara temeljno ontologijsko pitanje o zbiljskome stanju svijeta? Naime, kasni Rossellini je početkom 1970ih godina snimio niz „didaktično-pedagogijski-angažiranih“ […]

1. Ove rečenice iz Nietzscheova djela Menschliches, Allzumenschliches toliko su savršeni uvid u bit glazbe onog što je odavno minulo i ostavilo za sobom ljepotu i uzvišenost nepomućena sjaja. Poslušajmo ih. ʺGlazba niče poput posljednje biljke. Štoviše, glazba kadšto zvuči poput jezika nekog potonuloga stoljeća u jednom začudnome i novome svijetu, te dolazi prekasno. Tek […]

Revolucionarni putopisi: metaliterarne poruke i Derridain zaključni pečat Je li uistinu kraj tzv. komunizma odnosno real-socijalizma 1989. godine u svijetu s prijepornom najavom „kraja povijesti“ označio i još jedan kraj koji se događa unutar književno-tekstualne logike osmišljavanja onog što je pripadalo od povijesnih pokreta avangarde prve polovine 20. stoljeća do kraja postmoderne krajem 20. stoljeća […]

1.           „Znaš za moje stvari, imaj ih sa sobom, tako da imam dom”, napisala je Nelly Sachs (1891.–1970.) u jednom od svojih prvih pisama Paulu Celanu (1920.–1970). Njihova prepiska trajala je gotovo šesnaest godina sve do njihove gotovo istovremene smrti. (Paul Celan – Nelly Sachs, Briefwechsel, Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1996.) Celan je počinio […]

1.           Volim ovu riječ još od razdoblja kad je bila više od svoje današnje semantičke egzotike i pada u zaborav pred maršem engleskoga globalitarnoga kaosa. Volim je zato jer je višeznačna i možeš ju rabiti u raznim prigodama, ovisno o tzv. kontekstu. Nije, dakle, unaprijed esencijalistički tvrdokorna i nepropusna za dodatna značenja koja se […]

1. Događaj mijenja odnose moći i povijesni sklop bitka, bića i biti čovjeka. Takav je događaj gubitak slobode ili, pak, nanošenje nepravde nekome nastojanjem da mu se otme ono najnavlastitije, njegovo „vlasništvo“ u svim mogućim vidovima ovog prava na priznanje sebstva u zajednici s Drugima. Odjednom se iz mirne ataraksije kako su to imenovali homerski […]

Sažetak: Slika Paula Kleea, Angelus Novus zahvaljujući tumačenju Waltera Benjamina postala je paradigmatskom slikom moderne umjetnosti. Njezina zagonetka ne pokazuje se samo u mogućnosti višeslojnoga razotkrića mističnoga na granici između apokalipse i melankolije. Na temelju Kleeova pristupa ideji moderne umjetnosti u članku se izvodi postavka o simboličkome značenju boje. Riječ je o onome što proizlazi […]

1. Evo, ako niste posve upućeni u podrijetlo ove strašne riječi, koja obuzima i marketinške stručnjake za višak okrutnosti u video-igrama i loše holivudske plašitelje filmskoga naroda krajem svijeta, što nam je to sažela AI-Chat GPT da se ne moramo sami mučiti originalnošću bez muke. „Riječ “Armagedon” dolazi od hebrejske riječi Har-Magedone, koja znači „Planina […]

1. Uzet ću za početak ovog fragmenta kaosa slučaj jednog od vodećih misaono-spisateljskih figura suvremenosti koji je doživio “lijepe godine”. Riječ je o znamenitome kolumbijskom književniku, nobelovcu Gabrielu Garcia Marquezu. Opisi gubitka pamćenja u njegovim književnim tekstovima uglavnom su nastali iz promatranja nekoliko članova obitelji koji su bolovali od Alzheimer-sindroma. Njegov prikaz „gubitka imena i […]

Heidegger u knjizi Što znači misliti? (Was heisst Denken?) tvrdi da je nastrahotnija stvar našeg strahotnoga doba to što mi još ne mislimo. Problem stvari mišljenja nije tako složen da ne bismo mogli razlučiti kako postoje dvije stvari mišljenja i još ona treća. Prva je vezana uz fundamentalnu strukturu metafizike koja polazi od toga da […]

1.           U davno doba snovi su bili blagoslov za sanjača, odmor od nesnosne tlake mukotrpnoga življenja ili, pak, jednostavno utonuće u tajnu svjetskoga bezdana (Urwelt i Weltalter) o kojem na različite načine zbore i Schelling i Freud. Funkcija sna za pragmatički poredak društvenoga ubrzanja biti suvremenoga kapitalizma jest predah od neumitne moći entropije kao […]

Wittgensteinova prva knjiga Tractatus logico-philosophicus završava s jednim od najdubljih iskaza ikad napisanih u filozofiji, iako je moguće taj iskaz protumačiti i kao palimpsest Hamletovim posljednjim riječima u Shakespearovoj tragediji: The Rest is silence. Wittgenstein kaže:  O čemu se ne može ništa reći, o tome treba šutjeti. No, tehnosfera kao mišljenje nije pitanje jezika. Ono […]

1. Et in Arcadia Ego: alegorija o smrti           Dvije znamenite slike Nicolasa Poussina iz 1636./1637. godine naslovljene su latinskom izrekom Et in Arcadia Ego. Slike su još poznate pod francuskim nazivom Les bergers d’Arcadie (Pastiri iz Arkadije). Tijekom povijesti zapadnjačke slikovne umjetnosti njihova je ikonografska prepoznatljivost postala općim mjestom suglasja o biti pastorala i […]

Ako se narodi sjevera i istoka određuju, kako je to jednom duhovito zamijetio Béla Hamvas, količinom ispijanja rakije i piva za razliku od vinskih naroda ekstaze juga i zapada, onda je njihova sudbina u tome da su usmjereni horizontalno u osvajanje prostora ravnica i mora, dok se južni Zapadnjaci uzdižu do nebeskih visina samo u […]