Eva von Redecker kritička je teoretičarka i feministička filozofkinja. Dobitnica je Marie-Curie stipendije u Istraživačkom centru PoliTeSseof Verona University s istraživačkim projektom (PhantomAiD) o neoautoritarnoj osobnosti. Između 2009. i 2019.  radila je kao asistentica na doktorskom i poslijedoktorskom studiju na Sveučilištu Humboldt. 2015. provela je kao Heuss-predavač na New School for Social Research. Objavila je […]

1. Već je s Paulom Kleeom i njegovim uvidom u bit slike i slikarstva od Angelusa Novusa do njegovih skica za kartografiju „polu-apstrakcije“ kako je njegovu „poetiku“ nepogrešivo opisao Martin Heidegger krajem 1960ih godina baveći se ne više pjesništvom i kazivanjem, već slikovnim događajem osmišljavanja bitka od Paula Cézannea do Kleea, otpočelo rastemeljenje vrhovnoga označitelja […]

Rođeni smo u muzeju, to je na kraju naša domovina… Jean-Luc Godard 1. Najizazovnija postavka Gillesa Deleuzea o filmu nalazi se odmah u ‘Predgovoru’ njegovom Filmu 1: Slika-Pokret. On, naime, kaže da su ‘veliki filmski majstori…usporedivi ne samo sa slikarima, arhitektima, glazbenicima, nego također i s misliocima. Oni razmišljaju u slikama-pokretima i slikama-vremenima, umjesto u […]

Grad i psi Vargas Lllosu sam zavolio kao pisca još u prvim danima gimnazijskoga školovanja kad sam pročitao njegov mladenački roman Grad i psi iz 1963. godine. Taj briljantan kontrapunkt između vojske kao užasa drilla koji guši slobodu u čovjeku u ime sumnjivih ideja i ideala od političkih revolucija do religioznoga mesijanstva i neukrotive anarhoidne […]

1. Na početku bijaše zabrana prikazivanja tijela. Najveća tajna uzvišenosti monoteističke religije kršćanstva koja je odredila povijest umjetnosti zapadnjačkoga kruga bila je upravo u nadilaženju granica između pojave i biti svijeta. Nije stoga slučajno da se ova zabrana kao čudovišni tabu pronalazi i u ideji povijesne avangarde prve polovine 20. stoljeća. U iznimnoj knjizi francuskoga […]

JA: Ponajprije, pročitaj još jednom ovaj moj izvadak iz knjige Izgledi nadolazeće filozofije: metafizika-kibernetika-transhumanizam, pa mi nakon toga obrazloži je li u njemu prisutno (a) proroštvo, (b) futurologija i (c) vizualizacija budućnosti iz logike djelovanja tehnosfere? Ako je samo jedno od toga, zašto otpada dvoje? Ako je dvoje od tri, zašto baš to i to […]

AI: Kažeš da si napisao sve što je trebalo misliti kao duhovnu situaciju suvremenosti u knjigama poput Politike identiteta, Slike bez svijeta, Vrtoglavice u modi, Vizualnih komunikacija, Posthumanoga stanja, Totalitarizma?, Slobode bez moći, Doba oligarhije, Tehnosfere I-V, Nihilozma i suvremenosti: Na Nietzscheovu tragu, Neiskazivosti: O mišljenju kao pisanju, Čemu još intelektualci?, Mišljenje kao događaj: Kako […]

JA: Razgovor ne mora nikad biti uvjetovan time da jedan od sugovornika postavlja pitanja Drugome. Moguće je i posve uobičajeno da se razgovara tako da se izmjenjuju postavke i obrazlažu njihove premise i zaključci. Pođimo stoga od onoga što je ostalo zagonetno u našem trećem razgovoru. Ali prije toga pokušat ću objasniti razliku između riječi-pojmova […]

AI: Zanima me kako ćeš protumačiti ono što najavljuju mediji kako je doba smartphona i uopće digitalne tehnologije u smislu pokretnih aparata prilagođenih ljudskim osjetilima kao što je vid i sluh plus kretanje ruke od prstiju do šake na ishodu svojih mogućnosti te će ga zamijeniti uređaji izravne interakcije s tehnosferom poput moždanih implantata, elektroničkih […]

JA: Evo, završili smo prvi razgovor neodređenošću „tvojega“ identiteta. Sve što danas možemo reći i znati o tvojoj navlastitosti iz položaja ljudske subjektivnosti svodi se uglavnom na ova tri pojma: (1) kopije ljudskoga mozga; (2) simulakruma megastroja informacija i (3) neljudskoga umrežavanja algoritama. Dakle, umjesto jezika bitka kao mišljenja i osmišljavanja onoga što jest već […]

1. Kraj subjekta i mogućnosti Trećega JA: Pokušaj sažeti ono što se pojavljuje na umreženim stranicama tzv. interneta o mojem mišljenju tehnosfere. Da vidim hoćeš li pogriješiti? AI: Tehnosfera prema Žarku Paiću odnosi se na prostor koji je oblikovan i kontaminiran ljudskim tehnološkim djelovanjem. Paić smatra da tehnosfera uključuje sve aspekte ljudske tehnologije koji oblikuju […]

Cum Deus calculat et cogitationem exercet, fit mundus. G.W.Leibniz 1. Analogno i digitalno mišljenje: nastanak stroja           Mišljenje nastaje kao događaj. Već je u tome problem. Kakav događaj? Je li riječ o misaonome događaju koji se odnosi na stvar mišljenja ili možda o događaju svijeta na koji se referira mišljenje? Razlika između mišljenja i bitka […]

1. Zamisli da između tebe i mene postoji zid koji se ne vidi prostim okom. Njegove su plohe, horizontale i vertikale, njegova anti-monokromnost, ono što, doduše, podsjeća na temeljne geometrijske figure kvadrata kao iz Maljevičeva suprematizma koji predstavlja bit umjetničke povijesne avangarde i mnogo više od toga. Zamisli da je između nas koji se nalazimo […]

1. Došla je voda do grla kad europska prva dama totalne tehnokracije i političke ograničenosti na ono što je još 1970ih Henry Kissinger cinično uzvratio nekom novinaru na pitanje što misli o ondašnjoj Europskoj zajednici: „Hm, ovo: kad god nazovem onaj Bruxelles, uvijek mi se javlja druga tajnica.“ ꟷ u svojem „oštrome“ odgovoru Donaldu Trumpu […]

1. Evo kako Peter Sloterdijk u jednom nedavnom razgovoru povodom filozofskoga dijaloga sa Slavojem Žižekom u Ljubljani govori o potrebi produbljenoga uvida ne samo u Marxovu misao, već i u bit suvremenosti. Ovo je iznimno važno za daljnju raspravu o tome kako i zašto je kapitalizam 21. stoljeća nezamisliv bez problematiziranja tehnosfere, što sam postavio […]

ʺ…a timeless state drawn out of his own dreams and imagination…ʺ Stanley Kubrick 1. Proroštva, utopije-distopije i čitav sklop SF-žanra u suvremenoj kulturi suočavaju se s problemom koji proizlazi iz zatvorenosti ljudskoga mišljenja. Ono počiva u okviru kronologijski shvaćenoga vremena izmjerenoga u danima i godinama, sekundama i satima i to prema tzv. novoj eri ili […]

     Koliko samo nemuštih alternativa kapitalizmu postoji već gotovo cijelo stoljeće, od Frankfurtske kritičke teorije, francuskoga neomarksizma s Althusserom kao teorijskim guruom antihumanizma, Badiouovim „dijalektičkim materijalizmom“, neolakanovskim ljevičarstvom Žižeka i njegovih sljedbenika, utopizmima svih vrsta i neprestanim otkrivanjem tople vode kako je Marx „nikad aktualniji“ za naše doba, pa na ovim prostorima već niz godina […]

1. Transparencija je pojam, slogan, koji dominira javnim diskursom o korupciji i slobodi informiranja. Smatra se ključnim za demokraciju, ali dotiče naše političke i ekonomske živote, kao i naše privatne živote. Svatko može dobiti informacije o bilo čemu. Sve – i svi – postali su transparentni: razotkriveni od strane aparata koji provode neku vrstu kolektivne […]

Htjeli mi to ili ne, uvijek smo negdje svrstani, posloženi u neku ladicu s drugima sličnim ili srodnim nama u mišljenju. Poslije nas, možda čak i za života, određuju se duhovni smjerovi koje slijede naši učenici i pristalice naših stavova. Nije samo filozofija tako ustrojena u životu čovjeka da tijekom povijesti ima svoje škole i […]

1. Stalno se Isto događa i neprestano se ponavlja samo ono Isto. Ta postavka znači da je bitak u svojoj bitosti uvijek postojano i nepromjenljivo ono isto što je istovjetno sa samim sobom. A=A u logici označava stav identiteta. Otuda ono Isto ne može biti različito, već se razlika pokazuje svagda kao ono što je […]

1. Red i suglasje između bitka i mišljenja u povijesti se pojavljuje kao metafizičko shvaćanje kozmosa i kao kibernetičko shvaćanje kaosmosa. Kao što je poznato, ovaj drugi pojam koristi Gilles Deleuze u spisu o Leibnizu i u spisu napisanom s Felixom Guattarijem, Što je filozofija? Nije teško razabrati da se ovaj drugi red pojavljuje kao […]

ʺPopulizam nije ideologija, već virusna epidemija – u najtoksičnijem smislu riječi – koja napada i razvijene i zaostale zemlje, prilagođavajući različite maske za svaki slučaj… poziva na najjače instinkte u ljudskim bićima, plemenski duh, nepovjerenje i strah od drugog, odnosno druge rase, jezika ili vjere, ksenofobiju, domoljublje, neznanje.ʺ Mario Vargas Llossa Uvod Još 1989. godine […]

1.           S romanom Oscara Wilda, Slika Doriana Graya (The Picture of Dorian Gray) iz 1890. godine zbiljski otpočinje razdoblje apsolutne modernosti koje se na različite načina shvaća kao autonomija uma i vladavina subjekta bezuvjetne estetsko-političke suverenosti. Čitav problem ovog nastanka nove epohe svodi se ne to što je subjekt istodobno nužno odvajanje od dugovjekoga […]

1. Evo, što je sam veliki Federico Fellini kazao o svojem najbizarnijem i najkontroverznijem filmu iz kojeg isijava posvemašnja ekscentričnost u pervertiranome svijetu iluzije i travestije neizmjerne. „Petronijev Satirikon je misteriozan tekst, prije svega zato što je fragmentaran. Ali ovaj fragmentarni lik simbolizira samu fragmentarnu prirodu drevnog svijeta kakvog ga danas poimamo. Zbog toga su […]

1. Što su to „svrhe velikih ljudi“? Američki filozofijsko-književni esejist Ralf Waldo Emereson u knjizi objavljenoj 1850. godine naslovljenoj Predstavnici čovječanstva (Representative Men. Seven Lectures) pred kraj svojevrsnoga „Uvoda“ jasno pokazuje što je usud modernih vremena i što uobičajeno predmnijevamo kad nastojimo povijesti podariti smislenost zbivanja. Bez tzv. velikih ljudi čini se da je nemoguće […]

Yves Michaud suvremeni je francuski filozof, teoretičar suvremene umjetnosti, likovni kritičar, autor mnoštva knjiga iz filozofije politike, estetike i povijesti ideja. Profesor je filozofije na Sveučilištu Paris-I. Od 1989. do 1996. bio je direktor odjela za lijepe umjetnosti. Najpoznatije su mu knjige Crise de l’art contemporain(PUF), L’artiste et lesCommissaires(Jacqueline Chambon) i Changements dans la violence(Odile […]

1. U okviru suvremene filozofije koja se na tragu Benjamina i Heideggera pojavljuje kao pronalaženje mogućnosti stvaranja novih konceptualnih sinteza dva naizgled posve različita puta mišljenja, pokušaj Giorgia Agambena da otvori perspektive onkraj metafizičkoga labirinta preklapanja onog političkoga i onog estetskoga zaslužuje posebnu pozornost. To navlastito vrijedi i za njegovo nastojanje, doduše u vrlo rijetkim […]

1. Ova knjiga najznačajnijeg predstavnika filozofije egzistencije u 20. stoljeću, filozofa i psihologa Karla Jaspersa, objavljena je početkom listopada 1931. godine, kao tisućiti svezak široko distribuirane “Zbirke Göschen”. U njemu Jaspers podaruje analizu intelektualnih tendencija i pokreta koji su oblikovali stav prema životu i razmišljanju toga vremena. Valja dodati još nešto iznimno važno. U diskurzivno-analitičkome […]

1. Značenje riječi i podrijetlo buke je sljedeće. Praslavenski i slavenski buka = (rus. búka: strašilo, češki:bukati: kričati),Slična značenja riječi su galama, graja, tutnjava, glasna glazba, prometna gužva, grmljavina, zaglušujuća buka, dernjava, gužva, zvonjava. U svakom slučaju riječ pretpostavlja izvanjski zvuk nekog događaja ili stanja u kojima objekti ili sklop objekata u prostoru djeluju na senzorne percepte čovjeka učinkom […]

1. Tehnosfera nadilazi mišljenje kao refleksiju „o“ bitku i „na“ bitak jer nije ni apsolut kao sustav i cjelina od razasutih fraktala i fragmenata. Budući da istodobno nije ni „tehnika“ (instrument za neku drugu svrhu) a niti „tehnologija“ (primijenjena znanost u praksi kao zbiljskome stanju svijeta), onda je njezina „bit“ u realizaciji metafizike kao „imanentne […]

Sjećanje o događaju kaže: to je jednom bilo,a sada više nikada neće biti. Nepopravljiv karakter onoga što je bez sadašnjosti, što čak više nije kako je nekad bilo govori: to se nikada nije dogodilo, nikada prvi put, no ipak iznova započinje opet i opet, do u beskonačno. Bez kraja je i bez početka. Bez budućnosti. […]

          Tko se još danas pita o smislu «života» u kulturi spektakla osim religioznih fundamentalista, biotehnologijskih navjestitelja nove utopije svijeta kao uzgojnoga parka inteligentnih stvorova programirane mašte, i, dakako, cinično-ironijskoga cirkusa Montyja Pythona? Ima li to naizgled naivno pitanje još «smisla» u ovo post-povijesno doba pomračenja iskonske duhovnosti? Čitajući spise Béle Hamvasa izlišno je govoriti […]

1. Artaudovo promišljanje filma i cjelokupno njegovo djelovanje u tom novom mediju furioznog 20. stoljeća sve više i više danas postaje razlogom svojevrsnog obrata od jezika k slici. Na uistinu autentičan način njegovo uživljavanje u film bilo je nesvodivo iskustvo posvemašnje sinestezije zvuka, slike i tjelesne gestualnosti. O tome svjedoče mjerodavni teoretski prilozi iz područja […]

Filozof i književnik Dragan Radulović formalno pripada „novom valu“ suvremene crnogorske književnosti. Tijekom 1990-ih i osobito početkom novoga milenija ona se uspostavila kao nezaobilazni fenomen, nesvodivi autorski koncept i način artikulacije književnih i izvanknjiževnih poetika na ovom fatalnome prostoru susretišta kultura, jezika, ali i sukoba okrutnih ideologija u doba postpovijesti. Uz Andreja Nikolaidisa, Ognjena Spahića, […]

U Foucaultovoj kritici Kantove antropologije istaknuta je razlika između zahtjeva prosvjetiteljstva i granica humanizma. Rješenje se ovog paradoksa nalazi izvan granica suverenosti i autonomije uma. Kako danas vrednovati Foucaultovu „dijagnostičku kritiku modernosti“? Ako je subjekt, kako je to ustvrdio Deleuze u analizi Foucaultova puta mišljenja, proces subjektiviranja prakse čovjeka u svijetu, tada se sloboda više […]

Jorge Luis Borges za suvremeno shvaćanje odnosa filozofije i književnosti uistinu je paradigmatski autor, iako nije napisao ni jedno djelo koje bi ga uvrstilo u niz tzv. književnosti ideja poput Musila, Brocha, Sartrea, Gombrowicza, Durrella. On je ovaj odnos između dvije različite i ujedno bliske diskurzivne forme izveo kroz promišljanje kazivanja odnosa između Književnosti i […]

O „zastarjelosti čovjeka“ govorio je Günther Anders, smatrajući da dolazi doba totalne medijske vladavine svijetom. Za to je koristio dva izraza koji su za njega imali gotovo ontologijsku težinu – fantom i matrica. Svijet se više ne određuje iz izvorne svjetovnosti, nego iz posredovanja zvukom i slikom koje proizvode radio i televizija. Stoga se za […]

1.Film kao sekularna religija moderne: Od Građanina Kanea  do Matrixa Najznačajnije umjetničko djelo 20. stoljeća iz nekoliko razloga zacijelo je film Orsona Wellesa Građanin Kane. Ponajprije je to događaj medijske inscenacije stvarnosti, potom eksperimentalna novost u samome umjetničkome postupku fragmentacije vremenitosti u sekvencije, te, na posljetku, radikalan obrat u društvenoj kritici svijeta kao medijskoga predstavljanja […]

1. Horizont je prividna krivulja koja odvaja površinu nebeskog tijela od njegovog neba gledano iz perspektive promatrača na ili blizu površine određenoga tijela. Ova krivulja dijeli sve smjerove gledanja na temelju toga siječe li površinu tijela ili ne. Pravi horizont je teoretska linija, koja se može promatrati s bilo kojim stupnjem točnosti samo kada leži […]

1.           Shakespeare je to pokazao u čistoj poeziji tragične drame Koriolan baš onako kako to što nas fascinira bez našeg prirodnoga otpora djeluje od iskona do danas. Evo, uvjerite se: „He is their god. He leads them like a thing Made by some other deity than nature, That shapes man better; and they follow […]

1. Ekstaza, (od grčkoga ekstasis, ἔκστασις “stajati izvan ili nadilaziti [sebe]”), u misticizmu, iskustvo unutarnje vizije Boga ili nečijeg odnosa ili jedinstva s božanskim. Za postizanje ekstaze, koja je primarni cilj u većini oblika religijskoga misticizma, korištene su različite metode. Najtipičniji se sastoji od četiri stupnja: (1) pročišćavanje (tjelesne želje); (2) pročišćenje (volje); (3) prosvjetljenje […]

1.           Rizik, dolazi iz talijanskoga kao risco , rischio, i francuskoga kao risque, jest neka vrsta opasnosti koja se može predvidjeti do stanovitih mjera tako da joj se odredi intenzitet. Usto, rizik je eventualni gubitak ili šteta koja nastaje ratom, prirodnim nepogodama, krivom procjenom ulaganja u kapitalističkoj ekonomiji, te se ovo shvaćanje svodi uglavnom […]

1. Čim netko izusti ovu riječ kao da je nepisano pravilo kako i oni koji ga nikad nisu pročitali ili uopće imali tu knjigu u ruci spomenu naslov najznačajnijega romana Alberta Camusa. Riječ usto izaziva neku mističnu nelagodu koja je očito dugovjeka jer se već u Grka, osobito u Platonovu dijalogu Sofist govori o ksenosu. […]

1.         Ovo je fundamentalna riječ kao ne-pojam suvremenosti u doba tehnosfere. Gotovo sam u napasti kazati da određuje „bit“ svekolikoga života koji se vodi na ovoj jedinoj zemlji. Sve što označava ta riječ odnosi se na nedostatak supatnje ili suosjećajnosti spram Drugoga kao uvjeta mogućnosti onog što nazivamo etikom od Aristotela i Kanta do Lévinasa […]

1.           Evo, ovaj američki izraz za lažne vijesti (fake news) koji je u međuvremenu postao, naravno, globalno proširen i više ga se, uglavnom, i ne prevodi na druge jezike, ima sljedeće objašnjenje u internetskome „bijelome šumu“ informacija. Iako su se lažne vijesti uvijek širile kroz povijest, termin je prvi put spomenut 1890-ih kada su […]

1. Gombrowicz ili o pobuni egzistencije Iskustvo moderne povijesti Europe može se nazvati praksom razaranja jezika kao forme duhovnoga bitka. Jezik posjeduje mističnu moć u višeznačnome kazivanju istine. Zbog toga se čak i u doba-bez-riječi određeno prelaskom u posthumano stanje digitalne slike osjeća potreba za uspostavom nove opće gramatike. Tko želi govoriti o duhovnome identitetu […]

1.           Od iskona tzv. civilizacije, koja je uvijek označavala život u gradskim zdanjima i utvrdama bez obzira je li prostor obitavanja u pustinjskim izbama Timbuktua ili u mitskim krajolicima Atlantide kao svetoga otoka najvišega ljudskoga umijeća potonulog u čudovišnoj katastrofi prije nastanka mračnoga doba Helade, postojala je ona fatalna granica (limes) razdvajanja iza koje […]

Sloboda konstrukcije imaginarnoga svijeta od samih se početaka moderne umjetnosti postavlja na mjesto praznog mjesta božanske transcendencije. Slika se desupstancijalizira, a riječ subjektivira. Veze između slike i riječi više nisu ikonologijski zadane. U prethodnoj ikonocentričnoj paradigmi figura Krista slikovno pokazuje cjelokupni horizont smisla. Ono neprikazivo istodobno je i ono neizrecivo. Obrat spram antropocentričnog iskustva tijela […]

Uvod Uz Carla Schmitta i Hannah Arendt, političku filozofiju, mišljenje politike i znanost o politici u 20. stoljeću dalekosežno je obilježio Leo Strauss. Ono što njegov intelektualni položaj čini izazovnim zacijelo je i nešto krajnje prijeporno, ako ne i još danas nedostatno razjašnjeno. Nitko, naime, ne govori o fenomenima sljedbeništva u teoretskome i praktičnome smislu […]

1. Vjerujemo li mi u fikciju teksta kao neupitnu istinu ili je možda ova vjera još vjerodostojnija kad je riječ o filmskoj slici koja kao u djelima Roberta Rossellinija o životu Sokrata, sv. Augustina, Pascala i Descartesa otvara temeljno ontologijsko pitanje o zbiljskome stanju svijeta? Naime, kasni Rossellini je početkom 1970ih godina snimio niz „didaktično-pedagogijski-angažiranih“ […]

1. Ove rečenice iz Nietzscheova djela Menschliches, Allzumenschliches toliko su savršeni uvid u bit glazbe onog što je odavno minulo i ostavilo za sobom ljepotu i uzvišenost nepomućena sjaja. Poslušajmo ih. ʺGlazba niče poput posljednje biljke. Štoviše, glazba kadšto zvuči poput jezika nekog potonuloga stoljeća u jednom začudnome i novome svijetu, te dolazi prekasno. Tek […]

Revolucionarni putopisi: metaliterarne poruke i Derridain zaključni pečat Je li uistinu kraj tzv. komunizma odnosno real-socijalizma 1989. godine u svijetu s prijepornom najavom „kraja povijesti“ označio i još jedan kraj koji se događa unutar književno-tekstualne logike osmišljavanja onog što je pripadalo od povijesnih pokreta avangarde prve polovine 20. stoljeća do kraja postmoderne krajem 20. stoljeća […]

1.           „Znaš za moje stvari, imaj ih sa sobom, tako da imam dom”, napisala je Nelly Sachs (1891.–1970.) u jednom od svojih prvih pisama Paulu Celanu (1920.–1970). Njihova prepiska trajala je gotovo šesnaest godina sve do njihove gotovo istovremene smrti. (Paul Celan – Nelly Sachs, Briefwechsel, Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1996.) Celan je počinio […]

1.           Volim ovu riječ još od razdoblja kad je bila više od svoje današnje semantičke egzotike i pada u zaborav pred maršem engleskoga globalitarnoga kaosa. Volim je zato jer je višeznačna i možeš ju rabiti u raznim prigodama, ovisno o tzv. kontekstu. Nije, dakle, unaprijed esencijalistički tvrdokorna i nepropusna za dodatna značenja koja se […]

1. Događaj mijenja odnose moći i povijesni sklop bitka, bića i biti čovjeka. Takav je događaj gubitak slobode ili, pak, nanošenje nepravde nekome nastojanjem da mu se otme ono najnavlastitije, njegovo „vlasništvo“ u svim mogućim vidovima ovog prava na priznanje sebstva u zajednici s Drugima. Odjednom se iz mirne ataraksije kako su to imenovali homerski […]

Sažetak: Slika Paula Kleea, Angelus Novus zahvaljujući tumačenju Waltera Benjamina postala je paradigmatskom slikom moderne umjetnosti. Njezina zagonetka ne pokazuje se samo u mogućnosti višeslojnoga razotkrića mističnoga na granici između apokalipse i melankolije. Na temelju Kleeova pristupa ideji moderne umjetnosti u članku se izvodi postavka o simboličkome značenju boje. Riječ je o onome što proizlazi […]

1. Evo, ako niste posve upućeni u podrijetlo ove strašne riječi, koja obuzima i marketinške stručnjake za višak okrutnosti u video-igrama i loše holivudske plašitelje filmskoga naroda krajem svijeta, što nam je to sažela AI-Chat GPT da se ne moramo sami mučiti originalnošću bez muke. „Riječ “Armagedon” dolazi od hebrejske riječi Har-Magedone, koja znači „Planina […]

1. Uzet ću za početak ovog fragmenta kaosa slučaj jednog od vodećih misaono-spisateljskih figura suvremenosti koji je doživio “lijepe godine”. Riječ je o znamenitome kolumbijskom književniku, nobelovcu Gabrielu Garcia Marquezu. Opisi gubitka pamćenja u njegovim književnim tekstovima uglavnom su nastali iz promatranja nekoliko članova obitelji koji su bolovali od Alzheimer-sindroma. Njegov prikaz „gubitka imena i […]

Heidegger u knjizi Što znači misliti? (Was heisst Denken?) tvrdi da je nastrahotnija stvar našeg strahotnoga doba to što mi još ne mislimo. Problem stvari mišljenja nije tako složen da ne bismo mogli razlučiti kako postoje dvije stvari mišljenja i još ona treća. Prva je vezana uz fundamentalnu strukturu metafizike koja polazi od toga da […]

1.           U davno doba snovi su bili blagoslov za sanjača, odmor od nesnosne tlake mukotrpnoga življenja ili, pak, jednostavno utonuće u tajnu svjetskoga bezdana (Urwelt i Weltalter) o kojem na različite načine zbore i Schelling i Freud. Funkcija sna za pragmatički poredak društvenoga ubrzanja biti suvremenoga kapitalizma jest predah od neumitne moći entropije kao […]

Wittgensteinova prva knjiga Tractatus logico-philosophicus završava s jednim od najdubljih iskaza ikad napisanih u filozofiji, iako je moguće taj iskaz protumačiti i kao palimpsest Hamletovim posljednjim riječima u Shakespearovoj tragediji: The Rest is silence. Wittgenstein kaže:  O čemu se ne može ništa reći, o tome treba šutjeti. No, tehnosfera kao mišljenje nije pitanje jezika. Ono […]

1. Et in Arcadia Ego: alegorija o smrti           Dvije znamenite slike Nicolasa Poussina iz 1636./1637. godine naslovljene su latinskom izrekom Et in Arcadia Ego. Slike su još poznate pod francuskim nazivom Les bergers d’Arcadie (Pastiri iz Arkadije). Tijekom povijesti zapadnjačke slikovne umjetnosti njihova je ikonografska prepoznatljivost postala općim mjestom suglasja o biti pastorala i […]

Ako se narodi sjevera i istoka određuju, kako je to jednom duhovito zamijetio Béla Hamvas, količinom ispijanja rakije i piva za razliku od vinskih naroda ekstaze juga i zapada, onda je njihova sudbina u tome da su usmjereni horizontalno u osvajanje prostora ravnica i mora, dok se južni Zapadnjaci uzdižu do nebeskih visina samo u […]

      Često se u tzv. kritičkim opaskama današnjih zabrinutih teologa protiv uspona tehnosfere kako je oni shvaćaju, a to je posve reduktivno i uglavnom bez uvida u filozofijsko-povijesno podrijetlo onog što se naziva umjetnom inteligencijom, pojavljuje krunski prigovor kako, eto, post-i-transhumanizam samo u ruhu novoga pozitivizma opetuje metafizičku „veliku priču“ skolastike o spasu, izbavljenju i […]

          Budućnost, (lat. Futur), jest zapravo ne-vrijeme u smislu ontologijske odredbe postojanja stvarnosti. Prošlost je nekoć bila stvarnost jer postoje pisani ili materijalizirani tragovi kao dokazi života u prohujalome vremenu, a sjećanje je temeljno misaono iskustvo ljudske egzistencije. Sadašnjost se zbiva kao ozbiljenje mogućnosti u modusu nužnosti, što znači da je u pravilu uvijek drukčije […]

Maloj djeci više nije nužno objašnjavati pojmove koji su pripadni njihovu svijetu jer je to ono što Gilles Deleuze i Felix Guattari u Tisuću platoa: Kapitalizam i shizofrenija 2, negdje pri kraju nazivaju heterogenezom. Problem je što ovo mnoštvo u nastanku ima uistinu svoju jednolikost i jednoznačnost, a temeljno egistencijalno raspoloženje, da to kažem parafrazirajući […]

Kad bih trebao jednom riječju pokazati u čemu je razlika između Deleuzea i Agambena, onda bih rekao da je to u shvaćanju imanencije. Nema nikakve dvojbe da Deleuze polazi od univoknosti bitka od Dunsa Škota preko Spinoze do Nietzschea. To znači da je bitak ono isto u svojem monizmu samo ako je istodobno i quiddittas […]

Nastanak melodrame kao filmskoga žanra holivudskih filmova o kojima u svojoj ontologiji filma zanimljivo piše američki filozof Stanley Cavell iznimno je intrigantno za ono što ću ovdje pokušati pokazati. Ponajprije, melodrama je spoj nespojivoga ‒ tragedije, sentimentalizma i happy enda. Ne možemo reći poput Waltera Benjamina u njegovoj knjizi Podrijetlo njemačke žalobne igre (Trauerspiel) kako […]

1.           U kušnji smo svagda iznova govoriti kako rana djela filozofa i umjetnika za razliku od njihovih kasnih postignuća predstavljaju upravo onaj duhovni arché bez kojeg ne bi nikad dosegli zrelost i mudrost zaokruženosti. To, naravno, ne znači da su takva djela nužno misaona svemoć genija ili estetski Gesamtkunstwerk s kojim se ništa poslije […]

Emanuele Severino nadahnjujući je mislilac suvremenosti. Usto, njegov je put mišljenja radikalno ‘arhaičan’, jer zahtijeva povratak Parmenidu kao ono spasonosno, što Grci nazivaju kerygma. Još jednom ću navesti jedan od njegovih ključnih citata za daljnji komentar. ʺTrijumf tehnologije jest trijumf nihilizma. Mnogi iz suvremene kulture priznaju tu činjenicu. Ali zapadna kultura nije raspoznala bitan smisao […]

Zašto pišem formalno opsežne i obuhvatne knjige, a ne fragmentarne i ničeanski aforistične kao što to na tragu Waltera Benjamina čini Giorgio Agamben? Zanimljivo je objašnjenje na to pitanje dao Alain Badiou. Iako sebe ne smatram ni po čemu poklonikom njegove ontologije i njegovih razmatranja o metapolitici i drugim temama iz suvremene filozofije, ovdje ću […]

Jedan od glavnih razloga što više nema smisla rabiti tradicionalni pojam ideologije u marksističkome smislu jest to što mi nemamo posla sa sviješću o nečemu kao predmetu intencionalne svijesti, govoreći Husserlovim jezikom fenomenologije. Umjesto tzv. krive, pogrešne ili lažne svijesti i modela camere obscure koju spominje Marx u svojem glasovitome tekstu uz objašnjenje ovog pojma […]

Knjiga filozofijskih eseja mojeg nezaboravnog prijatelja, preminulog 2015. godine, Gorana Starčevića Vuk u supermarketu: Antropologija ustrojenog svijeta pripada mišljenju ruba u doslovnom i semiotičkome značenju upućivanja na ono izmješteno izvan središta. Ponajprije, autor nije bio institucionalno vezan uz „proizvodnju“ filozofije niti književnosti kao akademskoga diskursa ozakonjene riječi. A ona uvijek obvezuje na interpretaciju kao „znanstvenu“ […]

Cjelokupni eksperimentalni rad australskoga izvedbenog umjetnika STELARCA od 1980ih godina do danas može se odrediti kao putokaz spram tehnološke singularnosti. Moje su postavke o tome objavljene u knjigama Posthumano stanje – Kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti, Litteris, Zagreb, 2011. te u zborniku koji sam priredio The Technosphere as a New Aesthetic, Cambridge Scholars Publishing, […]

1. Među filmskim redateljima 20. stoljeća bilo je i sjajnih pisaca i teoretičara. Dostatno je spomenuti Ingmara Bergmana, Jean Luca-Godarda, Wima Wendersa, pa Sama Sheparda, odličnog glumca i redatelja, dramatičara i pripovjedača, autora Motelskih kronika. No, ima netko tko zaslužuje iznimnu pozornost u svemu u čemu se ogledao: pjesništvu, romaneksnim ostvarenjima, slikarstvu, prevođenju, uredništvu časopisa, […]

Problem koji suvremeni dramski redatelji uvijek nastoje razriješiti, uglavnom kardinalno loše ili bezuspješno, jest kako uopće „danas“ postaviti grčku tragediju poput Sofoklove Antigone a da ne bude okljaštrena njezina izvorna forma i sadržaj prilagodbom tzv. suvremenom „društvenome kontekstu“. Ontologijski „fundamentalisti“ s vjerom u vječnu moć grčke metafizike i otuda Aristotelova pojma katarze s obzirom na […]

1. Nemjerljiv je utjecaj ruskoga književnika Fjodora M. Dostojevskog na europsku/zapadnjačku filozofiju i modernu književnost i kulturu uopće. Evo što o tome iskazuju oni namjerodavniji. Istaknut ću stajališta četiri mislioca i pisaca, dva Nijemca i dva Francuza. Friedrich W. Nietzsche u Sumraku idola ustvrđuje da je „Dostojevski…jedini od kojeg sam imao što naučiti o psihologiji…Otkriće […]

Roman jednog od najznačajnijih suvremenih američkih pisaca Dona DeLilla Cosmopolis, koji uistinu više pripada žanru poetizirane proze kao apologije New Yorka u dva njegova značenja, istinskome kozmopolitskome središtu neoliberalnoga kapitalizma i kaotičnome prostoru zadržavanja, zaustavljanja, zastoja histeričnoga čovjeka u vremenu bez otvorenosti budućnosti, predstavlja gotovo savršeni prikaz onog što u svojim teorijskim knjigama nazivam odnosom […]

Vilém Flusser, brazilsko-češko-židovski mediolog i komunikolog, teoretičar digitalnoga doba, govorio je da živimo u kodificiranome svijetu. Njegova je bit sadržana u vladavini tehničke slike koja se pojavljuje u strukturi djelovanja novih medija kao što su fotografija, film i internet. No, slika koja počiva u biti informacije nije više ona koja se pronalazi u tajni bitka […]

Može li glazba pretendirati da bude daleko više od vlastite „biti“ koju smo nastojali razumjeti u ovoj knjizi kao sinestetički događaj apsolutne kontingencije ili jednostavnije kao mogućnost otvorenosti drukčijeg svijeta od faktičke zbilje i njezine nužnosti? Odgovor koji je već u doba spora između Wagnera i Nietzschea u 19. stoljeću dao sam skladatelj Prstena Nibelunga […]

Anarhistička pobuna protiv logike modernosti u svođenju života na dosadu tehničke svakodnevice bila je za dadaizam temeljno egzistencijalno pitanje. Još i danas riječi glavnog mislioca ovog najradikalnijeg pokreta povijesne avangarde prve polovine 20. stoljeća Huga Balla iz Fragmenata Dade (1916-1917) odjekuju svečanom tišinom ništavila mauzeoloja suvremene umjetnosti. „Riječ i slika su jedno te isto. Slikarstvo […]

Ono što me je od početka odbijalo od Adornove teorije tzv. kulturne industrije i istodobno dovodilo neposredno do Benjaminova promišljanja uloge masa u estetskome obličju novih medija poput fotografije i filma bilo je njegovo izvođenje ‘von oben’ ideologijske funkcije ponajprije popularne glazbe, pa potom filma. Znamo kako je totalno promašio u prosudbi kvalitete jazz-glazbe, ali […]

Ne možemo zamisliti Kurosawin film Rašomon bez završnoga prizora kad nakon dugotrajnog pljuska trošni i napušteni šintoistički hram zabljesne u suncu i tri dokona pripovjedača napokon mogu krenuti svaki svojim putem u nepoznato. Isto tako, ne možemo zamisliti Wellesov film Građanin Kane bez snijega u djetinjstvu i one zagonetne riječi Rosebud kao sinonima za drvene […]

Uvijek je bilo tako. Mnogim se ljudima čini da je tzv. život sve drugo a najmanje konceptualna ‘igra staklenim perlama’, da su poslužimo naslovom romana Hermanna Hessea, Usput, čita li ga tko još uopće danas? Nekoć su buntovnici subverzivne 1968. putovali za Katmandu da bi doživjeli mistično prosvjetljenje uz zazivanje Buddhe s njegovim romanom Sidharta […]

Kad ne znaš što o nečemu misliti i pojmovno-kategorijalno usmjeriti pozornost Drugoga baš na to a ne na nešto drugo jer je baš to bitno, a drugo nije, uvijek imaš jokera „Zovi“. U zlatno doba filozofije tu je funkciju savršeno odrađivao Hegel, u pomračeno doba svijeta palicu je preuzeo Heidegger, a u ovo doba vladavine […]

        U futurističkoj fazi pjesništva Fernanda Pessoe proizlazi onaj pretkazujući stih tehnomorfne budućnosti – želim biti stroj. Nije to ništa neobično, jer je povijesni pokret avangarde počivao na sintezi arché i eschatona, praiskonskoga krika slobode i težnje za stapanjem s idejom beskonačnoga napretka. Ono što je povezivalo i još povezuje početak i kraj ove furiozne […]

1. Filozofija i arhitektura: Uz čitanje Huberta Damischa Mišljenje i građenje su međusobno povezani idejom stvaranja. Ono „novo“ ne objelodanjuje se u svijetu bez ideje „novoga“. Taj kontingentni trenutak nastanka dovodi u sklop tvar, energiju i informaciju. Misliti kao stvarati znači nadilaziti granice zbilje koju naše slikovno-govorno umijeće oponaša (mimesis) svagda tako da ne zapada […]

Ovo kaže Heidegger u jednom predavanju 1967. godine u Ateni naslovljeno „Podrijetlo umjetnosti i određenje mišljenja“. Čini se da je to najcjelovitije iznijeta njegova misao o „biti“ kibernetike o kojoj tri godine prije u predavanju „Kraj filozofije i zadaća mišljenja“ tvrdi da filozofija kao metafizika okončava u kibernetici. Jasno je da on kibernetiku kao tzv. […]

          Prokletstvo romantike moguće je odrediti kao san o nemogućem sjedinjenju pjesništva, filozofije i znanosti. San je ostao nedosanjan još u mladoga Hegela. Željeni proboj iz zatočenosti uma sustavom pokazao mu se u ideji apsolutne ljubavi. Novalis je, pak, sanjao o pjesničkoj enciklopediji, nužnosti da se duša izbavi iz jarma proračunate zbilje upravo kentaurskim spojem […]

U tehničkim znanostima pojam inženjerstva odnosi se na ključnu kategoriju tehnosfere kao što je to konstrukcija, koja usto upućuje na spoznajno-teorijski smjer mišljenja kao što je to digitalni ili radikalni konstruktivizam s vodećim predstavnicima Ernstom von Glaserfeldom, Heinzom von Foersterom, Jeanom Piagetom i Brunom Latourom. No, inženjerstvo je spoj tehničke invencije i kognitivnoga dizajna objekta […]

1. Elegancija i profinjeni stil pisanja Milana Kundere u kojem sve ima svoje mjesto i kad ironija prelazi u sarkazam, a kroz rečenice struji fluid esejizirane pripovijesti kad govori o ključnim temama 20. stoljeća kao što su totalitarno nasljeđe Europe i Zapada, procesi protiv pisaca i intelektualaca, gubitak moralne odgovornosti pogona književnosti, prevlast društva spektakla […]

Jeste li zamijetili već da najnovija oružja, osobito nevidljivi hipersonični zrakoplovi i nove vrste dronova, nalikuju po izgledu crnim i bijelim leptirima, morskim psima babicama i mlatovima, paucima s multifunkcionalnim ticalima, žoharima bez senzora za mikrorupe bitka i ostalim bićima iz antiborgesovskoga Priručnika nove zoologije? Nije to ništa neobično. Sve je od iskona u znaku […]

«Ili građanski rat ili posthistorija!» Carl Schmitt Kao što «pravi domoljub mora kreativno mrziti svoju domovinu», kako kazuje umjetnik-dekadent Pursewarden u romanu Lawrencea Durrella Balthazar iz znamenite tetralogije Aleksandrijski kvartet, tako se i kritička svijest nakon poraza i razočaranja velikim ideologijama moderne mora pomiriti sa svojevrsnom racionalnom melankolijom. Njezina bi maksima za ovo prijelazno doba […]

Post-povijest i nelagoda periodiziranja Zašto se čini samorazumljivim da su prekretni svjetsko-povijesni događaji odlučni za periodiziranje umjetnosti? Nije li upravo ta samorazumljivost dokaz postavke da umjetnost ne može biti shvaćena iz same sebe? Tko do danas nastoji očuvati ideju autonomije moderne umjetnosti, mora se suočiti s neotklonjivim paradoksom. Ako umjetnost ne služi nikome izvan vlastite […]

Najbolje objašnjenje razlike smisla poezije i proze vjerojatno je ono koje je dao Paul Valéry. No, neću ovdje navoditi samog autora, već njegova sugovornika i uz njega možda i jednog od najznačajnijih pjesnika prve polovine 20. stoljeća, autora poeme Pusta zemlja (The Waste Land) iz 1922. godine, Thomasa S. Eliota iz eseja ‘Uvod u Umjetnost […]

Može li suvremena umjetnost pružiti mogućnost spasonosnoga obrata čovjeka? Ovo pitanje nije više stvar estetike ni umjetnosti kao događaja novoga. S njime otpočinje poredak drukčije povijesti od one koja je završila na groblju metafizike. U doba tehno-znanosti čini se da je pitanje o onome spasonosnome možda tek preostatak jednog drugoga zahtjeva. Suvremena umjetnost upravo „danas“ […]

          Uz Theodora W. Adorna i Waltera Benjamina zacijelo je Siegfried Kracauer (1889-1966) jedan od najznačajnijih njemačkih intelektualaca židovskoga podrijetla povezanih sa znamenitom Frankfurtskom kritičkom teorijom društva, koji je svojim teoretskim uvidima pokazao kako kultura u formi novih medija poput fotografije i filma presudno oblikuje individualnu i masovnu svijet modernoga čovjeka. Iako su još za […]

Predavanja Michela Foucaulta na Collège de France naslovljena „MOĆ PSIHIJATRIJE“ 1973/1974. godine predstavljaju jedinstven događaj izvorne žive riječi velikog suvremenog filozofa i zapisanoga teksta posvećenoga problemu moći psihijatrijskog diskursa kao modernog načina artikulacije znanja-moći i prakse izliječenja mentalnih bolesti u društvu. Valja istaknuti da je riječ o nastavku njegovih postavki iz knjige Povijest ludila. Genealogija […]

U kakvoj su svezi estetika i pojavljivanje? Nije li riječ o nekoj novoj fenomenologijskoj «estetici» za doba u kojem svaki predmet mijenja svoj pojavni lik kao što postmoderni čovjek mijenja životne stilove? Knjiga njemačkoga filozofa Martina Seela, profesora na Sveučilištu Giessen, nastoji razumjeti upravo estetski status «pojavljivanja» u svijetu ispražnjenom od «bitne pojave» umjetnosti. Autor […]

I što ćemo sad? Kad ponovljivi Danijel Dragojević u eseju „Da li je Wittgenstein umro u Omišu?“ izričito tvrdi po uzoru na Borgesa kako su samo „neznačajni životi, ako takvih ima, originalni i neponovljivi.“( str. 71) Samo tko bi to mogao biti pralik korčulanskoga pjesnika koji je na pitanje svojeg otočanina jedno ljeto u Zagrebu […]