Post-povijest i nelagoda periodiziranja Zašto se čini samorazumljivim da su prekretni svjetsko-povijesni događaji odlučni za periodiziranje umjetnosti? Nije li upravo ta samorazumljivost dokaz postavke da umjetnost ne može biti shvaćena iz same sebe? Tko do danas nastoji očuvati ideju autonomije moderne umjetnosti, mora se suočiti s neotklonjivim paradoksom. Ako umjetnost ne služi nikome izvan vlastite […]

Najbolje objašnjenje razlike smisla poezije i proze vjerojatno je ono koje je dao Paul Valéry. No, neću ovdje navoditi samog autora, već njegova sugovornika i uz njega možda i jednog od najznačajnijih pjesnika prve polovine 20. stoljeća, autora poeme Pusta zemlja (The Waste Land) iz 1922. godine, Thomasa S. Eliota iz eseja ‘Uvod u Umjetnost […]

Može li suvremena umjetnost pružiti mogućnost spasonosnoga obrata čovjeka? Ovo pitanje nije više stvar estetike ni umjetnosti kao događaja novoga. S njime otpočinje poredak drukčije povijesti od one koja je završila na groblju metafizike. U doba tehno-znanosti čini se da je pitanje o onome spasonosnome možda tek preostatak jednog drugoga zahtjeva. Suvremena umjetnost upravo „danas“ […]

          Uz Theodora W. Adorna i Waltera Benjamina zacijelo je Siegfried Kracauer (1889-1966) jedan od najznačajnijih njemačkih intelektualaca židovskoga podrijetla povezanih sa znamenitom Frankfurtskom kritičkom teorijom društva, koji je svojim teoretskim uvidima pokazao kako kultura u formi novih medija poput fotografije i filma presudno oblikuje individualnu i masovnu svijet modernoga čovjeka. Iako su još za […]

Predavanja Michela Foucaulta na Collège de France naslovljena „MOĆ PSIHIJATRIJE“ 1973/1974. godine predstavljaju jedinstven događaj izvorne žive riječi velikog suvremenog filozofa i zapisanoga teksta posvećenoga problemu moći psihijatrijskog diskursa kao modernog načina artikulacije znanja-moći i prakse izliječenja mentalnih bolesti u društvu. Valja istaknuti da je riječ o nastavku njegovih postavki iz knjige Povijest ludila. Genealogija […]

U kakvoj su svezi estetika i pojavljivanje? Nije li riječ o nekoj novoj fenomenologijskoj «estetici» za doba u kojem svaki predmet mijenja svoj pojavni lik kao što postmoderni čovjek mijenja životne stilove? Knjiga njemačkoga filozofa Martina Seela, profesora na Sveučilištu Giessen, nastoji razumjeti upravo estetski status «pojavljivanja» u svijetu ispražnjenom od «bitne pojave» umjetnosti. Autor […]

I što ćemo sad? Kad ponovljivi Danijel Dragojević u eseju „Da li je Wittgenstein umro u Omišu?“ izričito tvrdi po uzoru na Borgesa kako su samo „neznačajni životi, ako takvih ima, originalni i neponovljivi.“( str. 71) Samo tko bi to mogao biti pralik korčulanskoga pjesnika koji je na pitanje svojeg otočanina jedno ljeto u Zagrebu […]

         Što su filozofijski pojmovi ako ne konceptualne metafore i simbolički kodovi onog što nazivamo zbiljom. Ali, ima ili uistinu ičega što nije filozofijski pojmljeno ako je već imenovano te nosi neki naziv poput onog krajnje začudnog Whiteheadova superjekta kao oznake za procesualnu kozmologiju događaja i onog mitopoetskoga boga koji odlučuje o vremenu kozmičke epohe? […]

Žižekovo čitanje Marxova pojma ideologije uz pomoć Althussera i Lacana značajno je zbog odlučnog odbijanja «ciničnoga« stava da živimo u post-ideološkome svijetu u kojem nam tek globalni kapitalizam donosi radost, uzvišenost i sreću           Za  određenje teoretske djelatnosti Slavoja Žižeka čak i poslovično medijskoj pompi neskloni Nijemci rabe teške fraze poput «slovenskoga diva«, najlucidnijeg suvremenog […]

1. Možda ovaj ogled o Georgu Traklu valja otpočeti neizravno, sjećanjem na vlastitu začaranost prvim susretom s njegovim pjesništvom još u doba studentskoga mladenaštva. U to doba slušali smo kultnu emisiju „Poezija naglas“ Danijela Dragojevića na III. programu radio Zagreba i uživali u događaju svetkovine govora s distance. Radio je naprosto savršeni medij poetske melankolije […]

     Ponovit ću uistinu nedvojbeno najznačajniju rečenicu iz knjige Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija Što je filozofija?  iz posljednjeg poglavlja „Od kaosa do mozga“, koja glasi. ʺPotrebno nam je samo malo reda da nas zaštiti od kaosa.ʺ To je svojevrsni „ontologijski“ vapaj za pokušajem da se kaos izbjegne u njegovoj punoj snazi i moći, jer […]

Bilo je to odmah jasno čim su Deleuze i Guattari svoje posljednje poglavlje knjige Što je filozofija? naslovili „Od kaosa do mozga“. Već je time razbijen linearni slijed metafizike uzroka i svrhe. Pojmovlje je postalo odveć profano i pragmatički glatko poput IT-estetike računala i pametnih telefona, a odgovaralo je prodoru tehnoznanstvenih istraživanja svemira i svijesti […]

U spisu Nietzsche contra Wagner: Spisi jednog psihologa, s predgovorom datiranim na Božić u Torinu 1888. godine sâm Nietzsche „prorokuje“ kako Njjemci nemaju budućnost sve dok su osuđeni na Wagnera i wagnerizam. Ovaj polemički udar na korifeja operne drame koja je trebala biti ozbiljenje glavnih ideja njemačke romantike o estetskoj ili umjetničkoj religiji (Kunstreligion) i […]

          Dekonstrukcija moderne filozofije čini bitni sadržaj francuske postmoderne unutar koje se uobičajeno smještaju Jean-Francois Lyotard i Jacques Derrida. Postmoderna je bila rad dekonstrukcije protiv konstrukcija sistemske filozofije s Hegelovim načelom totalnog dokidanja/prevladavanja (Aufhebung). “Male priče”, sklonost fragmentima, parabolama protiv majstorskih “velikih priča” apsolutnoga idealizma i marksizma uspostavile su svojevrsni govor razlike. Pozicija Derridae u […]

Metafizika je svoje pojmove stvarala polazeći od njezina ustrojstva koje je Heidegger nazvao onto-teologijskim, a Sutlić onto-teo-kozmo-antropologijskim. Uvijek je stoga riječ o logici kontradikcije i o trijadama. Primjerice, odnos ideje i pojave, te poredak teorije, prakse i proizvodnje u Platona kao paradigmatskoga mislioca zapadnjačke filozofije. Taj odnos je već uvijek zadan zakonom kauzalnosti i načelom […]

         Kafka se nije služio metaforama, iako je pisao metafizičke parabole. Razlog je onaj koji u knjizi o njemu izvode Deleuze i Guattari. Pojam je to „plana imanencije“ koji pretpostavlja da se ono „iza“ i „onkraj“ nalaze ‘unutra’. Podrijetlo je ovog ontologijskoga imanentizma svijesti univoknost bitka, to jest shvaćanje da je bitak u svojoj kontingentnoj […]

Kakve su kulturalne posljedice želje za ljepotom, zdravljem i superinteligencijom u društvu visokoga rizika? Zašto nam se genetsko inženjerstvo i kirurške implantacije pokazuju kao nova vrsta modne/ kozmetičke kirurgije koja uvećava već ionako prijeteće društvene nejednakosti? Potraga za novim soft identitetima i životnim stilovima kao temeljnim načelima postmodernoga svijeta života tek je nemoćni odgovor na nepovratno izgubljenu autentičnost zapadne […]

Stanje između nepokretnosti           i čežnje za lutanjem           pustarama gdje snijeg           ne kopni stoljećima…           Tako smo živjeli na obalama mrtve rijeke,           gradili trule mostove           i opijali se utopijama.           Predgrađima su harale mužjačke horde,           gušteri od kože           i zakon neozidanih.           Plavetnila sutona vide se još           samo […]

Crack the côde – Solve the crime! Agent Cooper, Twin Peaks 1.           U filmskome mišljenju 20. stoljeća baš kao i u suvremenoj filozofiji supotstavljaju se dva temeljna ontologijsko-metafizička i spoznajno-teorijska pojma kao što su to trancendentalno-empirijsko ili nadosjetilno i pojavno, te transcendentno i imanentno ili onostrano i ovostrano. U oba slučaja, što naravno otpočinje […]

Kad bismo htjeli odrediti temeljni pojam suvremenosti u kojem se odigrava svjetsko-povijesna logika društvenih odnosa unutar jednog-te-istog načina vladavine globalnoga kapitalizma onda bismo morali upozoriti na pet ključnih odrednica njegove implozije u svim smjerovima. Gotovo je za ne povjerovati da su ove odrednice filozofijski i politički promišljene još 1930ih godina u djelima onih mislilaca koji […]

Dođe tako vrijeme kad je sve Novo automatski zastarjelo. To vrijeme više se ne mjeri čak ni hipermodernim kronometrom u tisućinkama sekunde. Umjesto njega, postoji samo jedna mjera suvremenoga vremena, a riječ je o tehnosferičnoj singularnosti koja se ne mjeri u sekundama, minutama i satima, već u trenucima ireverzibilne rekurzivnosti kao kvantnoga omjera između beskonačne […]

Na kraju godine…ne treba gledati u ono nadolazeće i biti pod kristalnom kuglom. Što će biti, doći će samo od sebe. Budućnost je ionako već odavno naša sadašnja prošlost iz koje ne proizlazi ništa „novo“ što bi bilo otvoreno (das Offene) u smislu onog Rilkeova pojma-riječi koje u jednom pismu objašnjava kao svoj analogon misaonome […]

Čemu još čovjek ako je od strukturalne do kibernetičke antropologije, od Claude Lévy-Straussa do Stefana Riegera, postalo samoizvjesno kako svijet u smislu horizonta otvorenosti postaje mreža struktura, funkcija i programa algoritamske nove metafizike stvaranja posthumanoga stanja? U mojoj knjizi The Superfluity of the Human: Reflections on the Posthuman Condition, Schwabe Verlag, Basel-Berlin, 2023., ovo pitanje […]

1. U kakvome su odnosu povijesno vrijeme i slike? Ponajprije, za Benjamina vulgarno vrijeme opredmećenja ili postvarenja nesvodljiva života u modernome kapitalizmu pripada dosadi sadašnjosti. No, nije to vrijeme oprisutnjenja niza vremena-sada (Jetztzeit). Da bi vrijeme postalo „homogeno i prazno“ mora se iz njegove živosti i jednokratnosti izdvojiti ono što čini furiju napretka u svim […]

          Kvadrat, latinski se označava quadratum, prema svim rječnicima matematičkih odnosno geometrijskih pojmova, pravilan je četverokut, odnosno paralelogram, koji je omeđen s četiri jednake stranice, a one, pak, zatvaraju četiri prava kuta. Daljnja mu je značajka da ima dvije međusobno okomite dijagonale. No, govoreći metafizički, platonsko-kantovski, apriorno mu je zadano da svojom univerzalnom formom obuhvaća […]

        Čovjek kao animal rationale ima mogućnost da se osim genija rađa i postaje luđakom. I to nije tek negacija razuma i uma, već ono o-sebi (an-sich) autentično što životu kao egzistencijalnoj ludosti podaruje ekscentričnu pozicionalnost, da se poslužim pojmom filozofskoga antropologa Helmutha Plessnera. Kad  se uđe „dubinski“ u tajne metafizike kao matrice zapadnjačkoga mišljenja […]

         Postoji li još uopće ono što je bila stvarnost i utopija moderne tzv. društvene teorije od sociologije do prava, od ekonomije do političkih znanosti ꟷ društvo (society, Gesellschaft)? Ako je već Max Weber, otac-utemeljitelj moderne sociologije smatrao pojam društva, a to samo nastavlja njemački sociolog tzv. društva rizika u globalnome poretku Ulrich Beck, naime […]

          VIII. Simfonija Gustava Mahlera praizvedena je 12. rujna 1910. godine u Münchenu. Prema svim mjerodavnim izvješćima bio je to veliki trijumf skladatelja i dirigenta koji uvelike nadmašuje sve njegove izvedbe gotovo svih napisanih simfonija. Od kurioziteta koji se spominju oko izvedbe ovog remek-djela simfonijska glazbe valja navesti kako su Otto Klemperer zajedno s Oskarom […]

Mislim da je uloga svih naših hrvatskih kumordinara u svjetskoj povijesti posve nezasluženo zanemarena. Što bi književna moderna bila bez ovih mudrih i lukavih, prefriganih i uvrnutih, uslužnih i pokornih lakaja iliti nadzornika služinčadi kakvi su i kumordinar Žorž iz romana Ante Kovačića, U registraturi, kojeg u slavnoj TV-seriji ondašnje televizije Zagreb igra maestralni Uglješa […]

Ne možemo razumjeti Druge kao što oni ne mogu razumjeti nas polazeći od onoga što nam je navlastito, a njima nije. Čovjeku je usuprot svih drugih živih bića bit određena time da je biće koje ima mogućnost govora, ono što Aristotel određuje kao zoon logon echon, a što se skolastički prevodi na latinskome kao animal […]

          O poeziji Ingeborg Bachmann slušao sam i čitao prijevode njezinih pjesama iz „prve ruke“. Bilo je to još krajem 1980ih godina u isto vrijeme kad je objelodanjena jedna epohalna knjiga, ona Paula Celana, Poezija, u izdanju „Veselina Masleše“ iz Sarajeva. Prevoditeljica Truda Stamać i ja sjedili smo u istoj radnoj sobi ondašnjeg Zavoda za […]

Počinitelji masovnih zločina u Srbiji ovih dana su jedan dječak u četrnaestoj godini života i jedan mladić s 21 godinom. Prvi, Kosta Kecmanović ustrijelio je osam svojih vršnjaka i vršnjakinja te portira u osnovnoj školi na Vračaru u Beogradu, a drugi, Uroš Blažić kod Mladenovca u jurnjavi automobilom okolnim selima pobio je osmero i ranio […]

Ovako to kazuje najveći filozof ikada u svojem mladenačkome spisu iz 1801. godine. Hegel, naime, pokazuje da potreba za filozofijom ’proizlazi iz žive izvornosti duha, koji je u njoj sobom uspostavio ra­strgnutu harmoniju i samostalno je oblikovao, s druge strane, iz po­sebne forme koju nosi razdvajanje, iz koje proizlazi sustav. Razdvaja­nje je izvor potrebe filozofije…’ […]

Spasonosno nije negacija „katastrofičnoga“. Naprotiv, riječ je o samopotvrđivanju onoga što možemo nazrijeti u ontičkim fenomenima iščekivanja ishoda s težnjom mišljenja da nadvlada ono strahotno i čudovišno. Nije li simptomatično da Deleuze i Guattari na početku zaključka spisa Što je filozofija? kažu: „Zahtijevamo samo malo reda da se zaštitimo od kaosa.“ Što možemo poduzeti protiv […]

Drugi jezik ili ples nad bezdanom Posljednjih 36 godina Hölderlinova života, koje je proveo u stolarskom Zimmerovom tornju u Tübingenu u navodno neizlječivom ludilu i uglavnom izoliran od izvanjskoga svijeta, nije izgubilo, čini se, gotovo ništa od misterija i svojevrsne fascinacije ni za današnje istraživače njegova „slučaja“. Ludilo je „ludilo“, ali sveta su ludila filozofa […]

U ovome dokumentarnome filmu naslovljenom jednostavno Anselm, Wim Wenders stvara hipnotički portret Anselma Kiefera, jednog od najinovativnijih i najvažnijih slikara i kipara suvremenosti. Sniman je u 6K rezoluciji, te je prikazan u kinu i na Blu-rayu u 3D rezoluciji, i doista predstavlja impresivno kinematografsko iskustvo rada ovog uz Gerharda Richtera najznačajnijeg njemačkoga umjetnika u svijetu, […]

1. Novi geopolitički Levijatan Rat koji je 25. veljače 2022. godine Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije, pokrenuo kao totalnu invaziju na Ukrajinu nastojeći je pokoriti i iznova uspostaviti drugu formu ʺsovjetskoga carstvaʺ u Europi,  predstavlja logiku moći, mase i brutalnosti posttotalitarnoga doba. Izraz koji sam ovdje upotrijebio izvorno se nalazi u fragmentu 10 [37] (168) […]

Ovo je ta bitna razlika svjetova. Metafizika, naime, počiva u labirintu jezika i njihova umnoženost svjedoči o istosti i razlikama u biti kazivanja. Kibernetika, tome usuprot, zahtijeva za svoj prostor vladavine tehnoznanstveni laboratorij za proizvodnju vizualizacije događaja. Tehnosfera kao realizacija metafizike u kibernetici zasniva se na logici slika. Ta je logika imerzivno-rekurzivna, odnosno slike su […]

Nikad se neće dostatno proniknuti u meteorski uvid Franza Werfela iz jednog aforizma u kojem taj tragatelj za Božjom prozirnošću u obezboženom svijetu izrijekom kaže: “Što više brzine, to više praznine“ – ako se ne promisli dalekosežnost Heideggerove postavke o biti novovjekovnoga svijeta. Kao što je poznato, u svim se mjerodavnim spisima i predavanjima iz […]

Kartezijanski je model mišljenja bitka-Boga-svijeta-čovjeka uključivao aksiom izvjesnosti, lat. certitudo. Novi vijek otpočinje kao znanstvena slika svijeta koja se temelji na dokazu kako je ono što nazivamo stvarnošću čista izvjesnost mišljenja u podudaranju sa stvarnošću izvanjskih predmeta. Dispozitiv je takvog mišljenja cogito kao čista subjektnost subjekta. Polazeći od mišljenja kao stvari koja sjedinjuje um i […]

1.           Stéphane Mallarmé, (18. ožujka 1842. – 9. rujna 1898.), čije je pravo ime bilo Étienne Mallarmé, bio je francuski pjesnik koji je, uz Paula Verlainea, jedan od utemeljitelja simbolističkoga pokreta u francuskoj poeziji. Simbolizam je postao jedan od vladajućih pjesničkih pokreta ne samo za francusku književnost u 19. stoljeću, već i za engleske, […]

Spis Karla Jaspersa Pitanje krivnje: O političkoj odgovornosti Njemačke objavljen je 1946. godine. (Karl Jaspers, Pitanje krivnje: O političkoj odgovornosti Njemačke, AGM, Zagreb, 2006. S njemačkoga preveo Boris Perić) Nastao je iz niza predavanja o duhovnoj situaciji u Njemačkoj održanih u zimskom semestru 1945-1946. godine na sveučilištu u Heidelbergu. Iste godine kad Jean-Paul Sartre objavljuje […]

Vrijeme je za teorijsku fiziku od Einsteina i za suvremenu astrofiziku ono što je beskonačni kontinuum koji se iz razloga perspektive uvida u događanje odnosa energije kao umnoška materije i brzine na kvadrat pojavljuje za čovjeka kao odnos triju ekstaza ili dimenzija vremena kao što su to prošlost, sadašnjost i budućnost. Najveći filozof staroga vijeka […]

Slavni Zenonov paradoks o nemogućnosti kretanja uzima suprotstavljenost spore kornjače i brzonogog Ahileja kao slikovne figure mišljenja. Kretanje, naime, u svojoj pokretljivosti pokazuje se uvijek kao kretanje u prostoru-vremenu i ima svoja dva modusa kao što su brzina i sporost. No, stvar se kreće i kad je to kretanje sporo ili brzo. Razlika je samo […]

         Lijepo je u skolastici posljednja peta transcendentalija, pulchrum. I doista, svijet po rangu mora biti savršenstvo Jednoga Boga koji je dobar,  istinit i najrealnije biće od svih drugih bića jer je nestvoren i vječan i podaruje svima drugima postojanje. Ono lijepo je pojavno očitovanje osjetilnoga sjaja ideje, da to kažemo hegelovski,  a ne tomistički. […]

Kakav je to drevni obred?          Pred hladnoćom Augustova zida                položene ruka noćnog prolaznika          ostavlja trag.          Postoje neke geste i pravila          po kojima razaznajemo gdje počinje          moć spektakla, a gdje završava          razuman strah od nemoći,          bolesti, neizvjesnosti          onog što će doći.          Sada je to samo […]

Pravi identitet Europe kao da je pitanje polaganja prava na tvorevine povijesne prošlosti. Filozofija je orijentirana spram vremenske dimenzije budućnosti, politika je djelovanje u sadašnjosti, dok religija ima za svoj pojam vječnosti brigu za očuvanje prošlosti. Međutim, religija u svojem izvornome značenju saveza između Boga i čovjeka pretpostavlja postojanje ljudske zajednice u formi društva i […]

Heidegger u Pismu o humanizmu ovako određuje bit mišljenja. Kao što je vidljivo, on 1946. godine pojam filozofije piše pod navodnicima jer to označava sinonim za metafiziku čija se bit realizira kao nihilizam. ʺMišljenje ukoliko se uzme za sebe, nije ’praktično’. Označavanje mišljenja kao theoria i određenje spoznavanja kao ’teorijskoga’ odnosa zbiva se već unutar […]

Njemački ekspresionizam obilježen je filmom Roberta Wienea Kabinet doktora Caligarija iz 1920. godine koji ima značajke i prvog horora u kinematografiji uopće. Horor označava nečuveni strah promatrača od događaja koji je uzvišeno-jezovit. U knjizi jednog od danas najistaknutijih filozofa filma Noëla Carrolla, Philosophy of Horror, Or,  Paradox of  Heart, Routledge, London-New York, 1990., autor govori […]

         Povijest SF-žanra na filmu ujedno je neizravno i povijest horora. Razlog leži u tome što je mašinerija nadomjestila svojom tehničkom čudovišnošću ono sublimno iz transcendencije božanskoga i prirode, pa smo u ranim njemačkim ekspresionističkim filmovima Fritza Langa i drugih redatelja suočeni s pitanjem koliko užasa može podnijeti perceptivno iskustvo našeg oka. No, rani SF-filmovi […]

      Slušam kako uznevjereni hiperdomoljubni malograđani koji su uvijek na braniku pronevjerene časti i istinskog društvenoga licemjerja komentiraju hrvatsku politiku uz obligatnu dozu zgražanja nad „padom duhovne razine“. Eto, čak nam ni lokalni masoni izgledaju jadno i nakaradno po svojim intelektualnim diskapacitetima, pa i po junačkome izgledu nedostojnome naroda ratnika, duhovnika i nogometaša, ako ih se […]

Intervju sa Stefanom Lorenzom Sorgnerom, jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za područja trans-i-posthumanizma 19. veljače 2022 Žarko Paić: Kako odrediti Vašu poziciju u suvremenoj filozofiji, a posebno u kontekstu njemačke teorijske misli. Imate li svoje prethodnike u nekom usmjerenju poput postfenomenologije ili slično? Steve Fuller naglašava da imate “preduvjete da postanete stvarni nasljednik Petera Sloterdijka.” […]

1. Zaboravljamo zbog zanesenosti mladoga Nietzschea onim dionizijskim kao temeljnim božanstvom ekstatičke imanencije Grka koliko je ono apolinijsko uvjet mogućnosti  istinske biti grkstva uopće. Ni filozofije ni umjetnosti kojoj se i danas divimo, kao ni znanosti, ne može biti bez tog moćnog boga razbora, ljepote i sjaja. Drugi nakon Zeusa, vrhovnika, Apolon kao bog Sunca, […]

       Počelo je to s Foucaultovim predavanjima o biopolitici na Collѐge de France krajem 1970ih godina kad je doveo u svezu pojmove biopolitike i upravljaštva (gouvernementalité), tvrdeći da je sam život postao predmet politike u drukčijem značenju od tradicionalne borbe za vlast u prostoru demokratskoga poretka ili diktatura. No, život to nikad ne bi mogao […]

„U knjizi nastaloj iz panel diskusije u okviru kolokvija „O performansu“ o Marcel Duchampu na sveučilištu u Milwaukeeju 1976. godine filozof Jean-François Lyotard već na početku kaže da kao i mnogi drugi ima problema s razumijevanjem riječi performer. Zato predlaže njezinu zamjenu s razumljivijom – transformer. (J.-F.Lyotard, Duchamp’s TRANS/formers, The Lapis Press, Venice, California, 1990., […]

          Probudiš se u tmurno praskozorje nakon tjeskobne noći kad san postaje težinom bez kraja, onom koja oduzima moć tijelu. Gledaš u zidove i ništa drugo ne vidiš osim praznine u ovoj sobi koja te ne razdvaja od svijeta jer je vani još gore negoli u snovima. I što uopće „danas“ još činiti? Sjedneš za […]

         Za tihi odlazak Annie Le Brun na ishodu srpnja ove godine saznao sam tek krajem rujna. Valjda me je sustiglo prokletstvo onog što je sama u sjajnoj i prijepornoj knjizi Du trop de réalité, a takve su joj bile sve koje je napisala strastveno i lucidno, nazvala pošašću „virtualne metafizike“. Očito sam bio uronjen samo […]

         Emanuele Severino u Biti nihilizma iskazuje nešto iznimno precizno s obzirom na odnos metafizike i zapadnjačke tehnologije. To je zapanjujući učinak djelovanja biti nihilizma na filozofijske orijentacije kao ideologije i svjetonazorne pozicije koji se može opisati parafrazom jedne knjige Paula Virilioa, Estetika iščeznuća. Umjesto estetike reći ćemo da je posrijedi furija iščeznuća kako, uostalom, […]

Vratit ćemo se, dragi moji štioci, u godinu 1796. Tada je Immanuel Kant govorio, ma nećete vjerovati, o ʺsmrti svake filozofijeʺ (der Tod aller Philosophie). Što je pritom stvarno mislio, kako to tumači Jacques Derrida, nije ništa drugo negoli njegova kritika zaogrtanja mišljenja u ruho mistične egzaltacije ili ʺzanesenjačke vizijeʺ (schwärmerische Vision). (Jacques Derrida, O […]

Može li brod biti čovjeku utočište pred tjeskobnim prostorom Zemlje? Od svih tehnički savršenih mogućnosti strojeva gibanja jedino je brod univerzalna kuća. Svi su drugi stvoreni samo zbog svrhe putovanja – što prije doseći krajnju točku. Ta vrtoglavica brzine, koja se od pronalaska kotača do space shuttlea odvija poput uzbudljiva filma bez izvanjskih događaja, ima […]

Knjiga španjolskoga filozofa života i velikog pjesnika Miguela de Unamuna, O tragičnom osjećanju života (Del sentimiento trágico de la vida) objavljena je 1913. godine. Napisana je briljantnim stilom i uz knjigu José Ortega y Gasseta Pubuna masa smatra se najznačajnijim djelom španjolske filozofije u 20. stoljeću. Slavni profesor filozofije iz Salamanke bio je nesalomljivi protivnik […]

Zanimljivo, kineski filozof i kibernetičar, Yuk Hui, autor izvrsnih studija o umjetnoj inteligenciji, rekurzivnosti i kontingenciji u svojem prilogu za tematski blok Europskog glasnika, br. 28/2023. o umjetnoj inteligenciji naslovljen Eshatologija ChatGPT-a, u zaključnim postavkama snažno se trsi razačunati s tonom diskusuje koji pripada klasičnome diskursu kulturnoga pesimizma glede budućnosti čovjeka u doba tehnosfere. Pritom […]

Sve ovo što je umjesto uzvišenosti božanskoga kao mysterium tremendum et fascinans profanirano do tehnološke fascinacije estetskim objektima koji iz dana u dan postaju sve više „ljepši“ i „brži“ od svojih prethodnika odjednom i nenadano može propasti u najdublji bezdan ništavila. Znao je to iznimno dobro najznačajniji teoretičar medija Marshall McLuhan kad je u svojoj […]

S Michauxovim stihovima otpočinje moj ogled „Knjiga za zombije: O programiranoj budućnosti i pisanju bez posljednje svrhe“ u knjizi Neiskazivost: O mišljenju kao pisanju, Litteris, Zagreb, 2019., str. 255-281. Evo ga, navodim ga iznova: „O svijete, svijete zadavljeni, hladna utrobo!             Čak ni simbol nisi, nego ništavilo…“ No, pustimo za sada objašnjenje moći utjecaja njegova […]

There is no morality, no knowledge, and no hope; there is only the consciousness of ourselves which drives us about a world that whether seen is a convex or a concave mirror is always a vain and floating experience.            — Joseph Conrad 1. Sve što je do sada uopće suvislo […]

Postoje ekscentrični, bizarni fanatici i lunatici posvećeni umjetnosti do krajnjih granica njezine iskazivosti. No, postoje i rijetki „aristokratski gadovi“ najviše razine duhovnosti i dostojanstva koje književnost uopće može dosegnuti u usponu Jakovljevim ljestvama do posljednje postaje vječnosti. Uvijek je dvoje i to vrijedi za kozmološka načela postojanja kao i prirodno-ljudske sudbine. Taoizam je nauk ove […]

     Nikad me nisu oduševljavale moralističke maksime, aforizmi koji ispunjavaju potrebu za nekom novom stoičkom mudrošću života nalik onim Pascalovim Mislima ili čak Schopenhauerovom knjigom Parerga i Paralipomena. Jedinu iznimku priznajem u tom „žanru“ Nietzscheovu stilu pisanja u Ecce homo i u zapisima iz Ostavštine. Ne mogu zanijekati pritom ni aforizme Wittgensteina iz njegove Ostavštine. […]

Davor Rodin, filozof i politolog, jedan od utemeljitelja Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1960-ih godina, rođen je u Zagrebu 13. svibnja 1936. godine. Diplomirao je filozofiju i njemački jezik 1960. godine te doktorirao filozofiju 1965. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. godine predaje na Fakultetu političkih znanosti političku filozofiju i metodologiju društvenih […]

U Uvodu u filozofiju, GZH, Zagreb, 1988. Branko Despot izriče ove iznimno bitne postavke svojim jezikom filozofirajućeg svjedoka ‘vremena’ koje zaslužuju da ih se u cijelosti navede. ʺLebdimo kroz vrijeme, jesmo vrijeme, i tražimo svoje vrijeme. Dolje, u raspalom vremenu svi znaju i sve zna što je filozofija. I filozofija sama zna što ona jest […]

Uvod Svi naslovi mojih knjiga označavali su uvid u bit suvremenosti kao dijagnoze „duha vremena“, situacije i stanja same stvari koja se ima misliti. Problem u razumijevanju njihova sadržaja za mnoge tumače, koji su tek rijetko ili nikad istinski obuhvatno i lucidno pristupili konceptualnome hologramu koji se skriva u transverzalama mišljenja tehnosfere, ostao je naizgled […]

        U izvrsnome razgovoru tehnofuturista Raya Kurzweila i transhumanista Maxa Morea o budućnosti umjetne inteligencije i razvitka znanja o tehnološkoj singularnosti, koje se nalazi u tematu „Umjetna inteligencija – moć, izazovi i granice“ u časopisu Europski glasnik 28/2023., nailazimo na dvojbu potonjeg u brzinu i vjerodostojnost bezuvjetnoga napretka koji „neumitno“ mora doći u nadolazećoj budućnosti. […]

        U eseju „Oživljavanje slike“ u kojem se bavi slikarstvom Diega Velázqueza španjolski filozof Ortega y Gasset lucidno upućuje na problem korelacije između uma i tjelesnosti iz obrata tradicionalne metafizičke sheme platonizma prema kojem ideje određuje pojavnost stvarnosti. Sada, naime, sami prsti slikara-majstora postaju stvaralački organ nastanka ljepote i uzvišenosti. ʺSlikarski prsti su, kaže Bellini, […]

Pitanje o biti životinje u posthumanome stanju nije tek neko usputno pitanje tzv. animalizma ili onog što se danas interdisciplinarno naziva animal studies naspram tradicionalne ontologije. U prvome svesku moje Tehnosfere naslovljene „Žrtvovanje i dosada: Životinja – Čovjek – Stroj“ sve je već konceptualno jasno određeno. Pokušat ću sažeto objasniti temeljne postavke uvodnoga poglavlja, ali […]

Čitam kako se neki urednik provincijalnog časopisa za kulturu hvali kako ga je uspio iz pepela uskrsnuti i, gle vraga, odmah mu je na stol pristiglo preko pedesetak uradaka svih rodova i formi od crtica do eseja i romana, sve gola genijalnost do neba! To me je podsjetilo na davne dane čitanja raznih kupusara vulgarnoga […]

1. Paul Valéry je za života objavio knjigu poezije naslovljenu Charmes, a u svojim je Cahiers koje je pisao svaki dan u praskozorje ostavio podosta nacrta i gotovih pjesama nakon 1925. godine. To je doba kad je sâm na začudan način pokazivao znakove tzv. odustajanja od poezije premda je već 1898. prekinuo s poezijom i […]

1. Umjetnost između bezdana i svjetla Ni jedan veliki suvremeni filmski redatelj ne može se svesti na umjetnika kao pukog utjelovljenoga prenositelja na filmsko platno mišljenja nekog od prekretnih filozofa suvremenosti. Postoje ipak filmovi-ideja poput Matrixa braće Wachowski koji su gotovo prijepis bodrijardovskih postavki o stvarnosti kao poretku simulakruma. Baš je to nagnalo Borisa Groysa […]

1942. godine Vladimir Jankélévitch napisao je knjižicu naslovljenu Nokturno posvećenu pitanjima uznesenosti i sanjarenja, snivanja i ustreptalosti, onim osjećajima koji prožimaju dušu čovjeka u susretu sa svojom „noćnom prirodom“ prepunom strasti i ljubavnih ludosti, ali istodobno i svojevrsne romantičarske spoznaje o svijetu onkraj racionalnoga labirinta ustrojena života. Naravno, Nokturno je pohvala poeziji i mistici u […]

1. Izgubljeni u teritoriju           Austrijski književnik židovskoga podrijetla Gustav Meyrink, autor pripovijesti o fantastičnome biću, divu Golemu, u jednoj svojoj paraboli kaže: Lutaju kroz život prema grobu poput isparenja koja nalet vjetra tjera natrag u močvaru. Lutanje i grobovi, vjetrovi i močvare pripadaju vjekovnome motivu židovskog ahasverstva. Lutanje kroz pustinju u potrazi za obećanom […]

1. Koji je glavni uzrok svjetskih ratova? To je toliko jasno i prosto ko pekmez na grani lopoča koji nema grane, ali who cares, da valja po stoti put ponoviti: to je zato što su ljudi u svojoj gizdavosti prestali jesti ovčetinu! Tako apodiktički tvrdi onaj dobroćudni djed na lažnome putu za Budjejovice koji je […]

Misliti novo kao misterij nastanka događaja znači upustiti se u avanturu dekonstrukcije čitave povijesti zapadnjačke metafizike. Zar pojam političkoga i politike posjeduje takvu moć obrata povijesti da od odnosa tih naizgled istih pojmova ovisi sudbina svijeta? Spornom se čini tvrdnja da ni jedan drugi filozof nije poput Hannah Arendt postavio u središte problem novoga početka. […]

         Mladi Japanci, uglavnom muški adolescenti, navodno sve manje iskazuju želju za seksualnim odnosima ne samo spram drugoga spola, već uopće smatraju da je to gubitak vremena i posvećuju se virtualnim događanjima u svim aspektima pojavnosti. Hoće li to postati uskoro i globalna pošast jednog hiperracionalnoga asketizma u doba tehnosfere ili je riječ o japanskoj […]

Opsjednutost suvremenosti s onim iskonskim grčkim, arhajskim, kad je svijet još bio istinski otvoren u svojoj tragičnosti i iskustvu nepokorive slobode u dijalogu s božanskim kao ljudskim likom u kipovima i sjenama na zidovima možda je samo iluzija koju je stvorila moderna poezija. Dva su pritom ključna i mjerodavna svjedoka ovog divnoga samozavaravanja da će […]

Iz paučine vlastite biblioteke i njezine utonulosti u davne dane kad su knjige imale dostojanstvo i rang najviše vrijednosti ovog odvrtjeloga vremena izranja na stol iznova veličanstvena knjiga, jedna od onih spram koje imam posebnu smjernu naklonost. Napisana je auratskim stilom čiste ljepote kazivanja o epohi iščeznuća s naslovom koji zauvijek ostaje naprosto savršen: Jesen […]

          Nije teško pronaći ključnu riječ-pojam antimetafizike na djelu još u osvit modernoga doba. Ona je toliko svemoćna i sveprisutna da se pojavljuje u povijesnome luku od kojih 200 godina u stalnim preobratima i novim značenjima. Ta je riječ-pojam istodobno negacija poretka pervertiranoga Razuma prosvjetiteljstva i uspostavljanje onog što u drugoj polovini 20. stoljeća nazivamo […]

Početak Badiouova mišljenja politike datira u 1985. godinu. Tada objavljuje knjigu Može li se misliti politika? Osnovne postavke ovoga obrata od maoističkoga shvaćanja politike 1968. godine spram složenije konfiguracije novih pojmova i pristupa polaze od sljedećega aksioma. Mišljenje i djelovanje ne može više biti odvojeno kao u tradicionalnoj Platonovoj metafizici. Politika je u čitavoj zgradi […]

1. U suvremenoj književnosti najbolji primjer crne kronike jest knjiga Thomasa Bernharda, Imitator glasova. Njegova već legendarna mizantropija, koju će stvaralački nastaviti i Michel Houellebecq u svojim proznim djelima, poeziji i esejima, tako divno odgovara ovome duhu vremena da ju možete čitati na plaži dok vam susjedov pitt-bull svojim izoštrenim zubovljem masira/mesari noge do posljednje […]

„Suvremena umjetnost jest postkonceptualna umjetnost“ – osnovna je postavka filozofa i teoretičara umjetnosti Petera Osbornea u nizu njegovih radova posljednjih godina. Iskaz je to koji je u najmanju ruku apodiktičan, gotovo bez suzdržanosti o stvari samoj koja se ovdje čak više ne smatra upitnom. Radi se, dakako, o suvremenoj umjetnosti (contemporary art) o kojoj postoji […]

Najznačajnije filozofijsko djelo u povijesti istodobno je sveza logosa i mythosa, mudrosti i pripovijesti na rubu izmišljanja u slikovnome jeziku. Naime, Platonova Politeia u X. knjizi  bavi se s onim mitom o Ananke, najizvornijoj boginji prapočela svega što jest (bitka uopće). U grčkoj mitologiji Ananke je kćer božice Zemlje Geje, koja ju je rodila u […]

Sve počinje i završava s poezijom. Uostalom, poiesis na grčkome spaja ideju proizvođenja novoga ili pojavljivanje stvari u svijetu s govorenjem samoga jezika u formi svečane pjesme ili tužaljke o tom istom svijetu nastalom ljudskom željom za ljepotom i skladom. Nitko ne stvara novo, osim onog Cioranova „okrutnoga demijurga“, kao sklop ružnoga i nesuvisloga, iz […]

Što stoji ‘iza’ glazbe? Na ovo pitanje nakon iskustva neoavangarde s Johnom Cageom zacijelo da odgovor neće biti kako stoji Bog ili neka onostrana snaga koja podaruje smisao i svrhovitost svakom glazbenome djelu od iskona do suvremenosti. Naime, u jednome predavanju sam Cage je ustvrdio da umjesto glazbe imamo društvene odnose i težnju za življenjem […]

U ogledu „Teror kao tragedija (Euripid ili o biti suvremene umjetnosti)“, objavljenom na ovom blogu Kaos 26. travnja 2024. spomenuo sam već da sam svu svoju usmjerenost u promišljanje grčke tragedije još od gimnazijskih dana poklonio čitanju Euripidovih drama. Nije to bilo stoga što bih ga uistinu smatrao „boljim“ dramatičarem od Eshila i Sofokla, sačuvaj […]

       Malo, manje, umanjeno, omaleno, manjinsko, malčice, manje od najmanjega, manje-više minorno, ali veličajno u svojem malome svemiru, deminutivno naspram augmentativnoga, ono što krasi svijet patuljaka a ne divova, ono što je čak i manje od najmanjega, pokazuje nam da su veličine dominantna stanja materije i da su relativna sva obličja jer veliko nije tu odmah […]

Treba doista odati priznanje Jacquesu Ranciѐreu da zna postaviti bitna pitanja za razumijevanje suvremenoga stanja stvari s etikom i estetikom. Tako je i u njegovoj knjizi Sudbina slika pitanje o reprezentaciji povezano s pitanjem o dosezima Aristotelova etičkoga pathosa tragedije. Ovo je iznimno važno za objašnjenje biti suvremene umjetnosti koja već čitavo stoljeće pokušava pronaći […]

Grci su naša sudbina, izvor osmišljavanja svijeta i najava njegove propasti. Sve je već u doba „Republike genijalnih“, kako ih je nazvao Schopenhauer, stvoreno i odigrano, čitava povijest ideja kao sjedinjenja jezika i slike. Filozofija nakon njih je pad najviše moguće razine, mračno doba kršćanske skolastike, a nakon toga put u znanstveno-tehnološku singularnost bez povratka […]

Ovako to na svoj način narogušeno i cinično, protiv svih drugih koji bi čak uključujući i jednog Ciorana od tzv. velike teme „pisca u izgnanstvu“ htjeli načiniti svojevrsni anti-kult onog koji cijeni više okrutnu samoću življenja izvan „svoje zemlje“ negoli priznanje s distance u „svojoj zemlji“, iskazuje Witold Gombrowicz u Posmrtnoj autobiografiji, Fraktura, Zaprešić, 2014., […]

Najznačajniji i najlucidniji politički mislilac 20. stoljeća, uz Hannah Arendt, Franza Neumanna i Lea Straussa, jest onaj koji svjetonazorno pripada desničarskim pokretima, rojalizmu i antisemitizmu. Naravno, riječ je o njemačkome ustavnome pravniku i politologu Carlu Schmittu, autoru ključnih i ujedno spornih djela kao što su Pojam političkoga, Politička teologija, Politička romantika i Nomos zemlje. U […]

Ponajprije i najposljednije, pojam „privatne mitologije“ potječe iz razgovora S. J. Witkiewicza s Brunom Schulzom, a objavljen je na hrvatskome u knjizi naslovljenoj Republika mašte, Litteris, Zagreb, 2015., str. 182. S poljskoga preveo Dalibor Blažina. Schulz, naime, objašnjava da je njegova najznamenitija knjiga Dućani cimetne boje „autobiografski roman“. Usto, nadovezuje se na Thomas Mannove Priče […]

Listopad  je mjesečarski pir kestena i  neumrle svjetlosti. Sve miriše na propast. Pod stubama noćna lampa sja i obasjava žene u grimizno crnome. Spuštamo se u podzemlje gdje još počivaju kosti inkvizitora i pougljene kose benediktinskih opatica. Objekti su uvijek iluzija pogleda.           Ništa se nikad vratiti neće kao ni ova sumorna vječnost uz svijeće […]

Odmah želim na početku ovog razmatranja odnosa između Mahlerove glazbe i filmskoga uprizorenja novele Thomasa Manna Smrt u Veneciji u režiji velikana talijanske kinematografije Luchina Viscontija kazati sljedeće: to je jedan od najboljih filmova uopće u kojem se susreću na nesvodiv način kinematička slika, književnost i glazba. Mahlerov Adaigetto iz njegove fantastične i metafizički savršene […]

O povijesti kao zbivanju i o historiji kao znanstvenome razmatranju njezinih zgoda i prigoda otpočinje se teorijski artikulirati ideja osmišljavanja kaosa samoga života već u antici, a kroz razdoblje srednjega vijeka Bog nadilazi svojom providnošću sve ono što je profano ljudsko poput države, dok tek s novim vijekom kao vijekom napretka i razvitka ljudske svijesti […]