Uvodne postavke Hans Maier u članku „Pojmovi za usporedbu diktatura: „Totalitarizam“ i „političke religije“ tvrdi da tradicionalni pojmovi tiranije, autokracije, despotizma i diktature ne mogu više biti primjenjivi u analizi totalitarne vladavine 20. stoljeća.[1] Ako se ova prosudba može smatrati primjerenom, tada se suočavamo sa svojevrsnim novim „praznim prostorom moći“.[2] Sve ono što je bilo samorazumljivo tijekom […]
Uvod: Od Božjeg plana do plana imanencije Može li se mišljenje političkoga u doba kibernetike i tehnoznanosti još uopće zvati utopijskim? Od nastanka modernoga doba svjedočimo začudnoj svezi teologije i politike. Ono što ih povezuje jest ideja „prirode“ u značenju kontingencije. Bez obzira pridajemo li tome značenje nepredviđenoga slučaja, kontingencija je ono što povezuje […]
1. Walt Whitman je Ameriku smatrao sinonimom za jednakost, ali živeći od početka do sredine 19. stoljeća, nije bio slijep na činjenicu da je polovica zemlje bila potaknuta raširenom nejednakošću. Kada je, konačno, ropstvo ukinuto, Whitman se radovao velikom koraku Amerike prema ispunjenju svoje vizije da bude „Središte jednakih kćeri, jednakih sinova, / Svi, […]
1. Artaudov zapis iz jedne bilježnice 1946. godine, kad je već bio u Parizu, pokazuje njegovu radikalnu kritiku tjelesnosti shvaćene puko materijalistički ili, pak, idealistički. Ovo se čini nadasve važnim stoga što je već u svojim književnim počecima 1919-1920. godina u doba furioznih projekata povijesne avangarde (navastito dadaizma i futurizma) smjerao promišljanju nadilaženja granica biološki […]
1. Bilo je to pred moj odlazak u Italiju na jedan filozofski simpozij na kojem sam trebao održati predavanje o Heideggeru i njegovim postavkama o ideji Europe u razlici spram Husserla. Najprije sam u poštanskome sandučiću našao ovaj letak s podvučenim sadržajem. Kovane dvorišne ograde, kovane stubišne ograde, kovane balkonske ograde, sigurnosne rešetke za prozore […]
1. Knjiga Gillesa Deleuzea Logika smisla (Logique du sens) objavljena je 1969. godine u izdanju izdavačke kuće Minuit iz Pariza, samo godinu dana nakon njegova fundamentalnoga djela i jednog od najznačajnijih filozofijskih spisa 20. stoljeća, Razlika i ponavljanje (Différence et répétition, PUF, Pariz, 1968.). Logika smisla napisana je u 34 niza, a kako kaže autor […]
1. Obrnuti totalitarizam je pojam koji je skovao politički filozof Sheldon Wolin (1922-2015.), briljantni profesor sa Sveučilišta u Princetonu, 2003. godine kako bi opisao novonastali oblik vladavine u Sjedinjenim Američkim Državama. Wolin je vjerovao da se Amerika sve više pretvara u neliberalnu demokraciju, te stoga koristi ovaj pojam kako bi pokazao sličnosti i razlike između […]
AI je tehnosfera u nastajanju sinteze između razuma i intuicije kao najviše razine umjetnoga pamćenja koji se pojavljuje u formi dispozitiva samoga života. Onog trenutka kad nastupi demencija ili Alzheimer-sindrom s kojim sjećanje koje podaruje logičko-povijesnu orijentaciju čovjeka u prostoru-vremenu blijedi i iščezava nastaje temeljni problem suvremene filozofije, znanosti, kulture, ali i smislenoga života pojedinca […]
1. „Napisati pjesmu nakon Auschwitza je barbarski čin“, napisao je Theodor W. Adorno u eseju iz 1951. godine, koja je izazva toliko mnoštvo reakcija i još danas se uglavnom krivo tumači. Nije, naime, riječ o kraju umjetnosti i besmislu poezije kao takve, što je već poezija post-Holokaust sindroma Paula Celana posve opovrgla jer je […]
1. Kaže Elias Canetti u svojem autobiografskome djelu Igra očiju kako je u siječnju 1935. godine imao javno čitanje Komedije taštine u kući svojih domaćina u Zürichu u Stadelhoferstrasse. Pored relativno brojnije publike u dvorani za predavanja, pojavio se i glavom i bradom James Joyce. Nije sve drugo važno, iako Canetti misli možda da […]
1. U tekstu objavljenom 21. siječnja 2021. godine nakon što su Trumpovi fanatični bojovnici potaknuti njegovim huškačkim govorom nasrnuli na temelje američkoga Ustava i upali razulareno na Capitol Hill u zgradu kongresa SAD-a, francuski filozof Jacques Rancière objavio je svoj politički esej, koji sam preveo s engleskoga s web stranice izdavačke kuće Verso iz […]
1. Albert Camus i njegovi eseji sabrani u knjizi Mit o Sizifu pokazuju nam i danas da je pitanje tzv. apsurdnoga junaka u svjetskoj književnosti stvar odnosa između tragedije i samosvijesti. Mit je početak svekolike književnosti i bez njega nema povijesnoga „početka“, koliko god će svi filozofi od Hegela do Heideggera uzimati filozofiju i njezino […]
1. U izvrsnome tekstu Helge Mitterbauer, austrijske esejistice, teoretičarke književnosti i profesorice na sveučilištu u Grazu, naslovljenome „Roman je mrtav ꟷ živio roman!“ autorica postavlja pitanje ima li roman još egzistencijalnoga opravdanja i upućuje na sljedeće slučajeve koji su vrijedni razmatranja. Nadovezujući se pritom na glavnu postavku filozofa postmoderne Jean-Françoisa Lyotarda kako je na djelu […]
Isaiah Berlin, britanski filozof, politolog i povjesničar ideja, zastupnik klasičnoga liberalizma, poznat je po svojim istraživanjima iz povijesti ideja, a osobito po svojem razlikovanju pozitivne i negativne slobode. Glavna su mu djela: Karl Marx: Njegov život i okružje (Karl Marx: His Life and Environment, 1939), Doba prosvjetiteljstva (The Age of Enlightenment, 1956), Četiri eseja o slobodi (Four Essays on Liberty, 1969) i Vico i Herder (Vico and […]
1. Kažimo za početak ponešto o životopisu i djelima Dušana Pirjevca Ahaca. Rodio se 1921. godine u Solkanu kod Gorice. Sudjelovao je u partizanskome pokretu i imao je vidnu ulogu u slovenskome antifašizmu. Bio je profesor svjetske književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U 1960-ima Pirjevec je objavio nekoliko monografija o modernoj slovenskoj književnosti, […]
Uvod Je li riječ egzistencija iščezla iz filozofije „danas“? Ako jest što je tome uzrok? Čini se da je odgovor potvrdan. Doba egzistencije pripada nepovratno minulome vremenu. Vrhunac u shvaćanju subjekta sabire se u tom pojmu. U knjizi Alaina Badioua Stoljeće tako se uz Sartreov egzistencijalizam kao posljednju verziju filozofijski artikuliranoga humanizma povezuje iskustvo […]
1. Mračno doba” Grčke odnosi se na razdoblje u starogrčkoj povijesti, koje se općenito proteže od oko 1100. pr. Kr. do 800. pr. Kr., nakon sloma mikenske civilizacije i prije arhajskoga razdoblja, karakterizirano padom pisanih zapisa i društvene složenosti, što dovodi do termina “mračno”. Iako termin implicira regresiju, to je također bilo ključno razdoblje […]
1. Samo da se uvjerimo u neviđeno bogatstvo mnoštva sinonima koji se spominju uz današnju vrlo popularnu riječ i još cjenjenije zanimanje kao što je to biti propagandist. Evo ih, divota ih je čuti. Agitator-ideolog-aparatčik-plaćenik-batinaš-huškač-cenzor- obavještajac-poslušnik-konvertit-propagator-poltron-apologet-administrativac-politikant-denuncijant-dupelizac-demagog-isljednik-slugan-špijun-provokator-karijerist-dušebrižnik-cinkaroš. U svojoj knjizi Totalitarizam? ekstenzivno sam se bavio analizom pojma ideologije kao totalne kontrole, kojom apsolutna moć tehnosfere […]
1. Piše mi Omer Rak s Herakliona na Kreti da je danas posjetio Agiju Varvaru da bi vidio maslinu koju ovdje smatraju da je stara više od tri tisuće godina. Odgovaram mu preko WhatsAppa da upravo čitam Plotinove Eneade i da je njegov doživljaj viđenja „savršenstvo događaja“ koje pripada vječnoj formi bitka. On mi odgovara […]
1. Genij ili neurotičar? U jednom uistinu provokativnome tekstu Petera Mohra o tome tko je stvarno bio Nobelovac i pisac znamenite studije Masa i moć postavlja se pitanjeje li bio romanopisac, dramatičar, filozof ili antropolog te je li bio genij ili neurotičar? Usto, Mohr ide dalje i tvrdi da je Elias Canetti bio zapravo visoko […]
1. Prokletstvo mudrosti Nikad se neće pouzdano znati što je bio zapravo smisao kasnogrčke gnoze. Sve što je danas sabrano u pamćenju predaje nosi prizvuk kršćanskoga tumačenja iskonske „filozofije života“, koja je sam život smatrala promašajem stvaralačke energije okrutnoga Boga. Ni sva novija istraživanja tog problema ne dotiču onu zavodljivu, premda krajnje opasnu, dubinu tajne […]
1. Riječi koje u svojem nesuglasju i potkopovanju sustava jezika stvaraju novo suglasje i uspostavljanju novi poredak osmišljavanja, to su riječi ispovijesti Joyceova književnoga dvojnika Stephena Dedalusa iz romana Portret umjetnika u mladosti. Čitava se umjetnička pobuna i njegova stvaralačka epifanija rađaju u tekstu složenoga sukoba između fundamentalne institucije pokoravanja slobode i sebstva kao što […]
Uvod Postoje dva suprotstavljena stajališta o mogućnosti tumačenja modernoga slikarstva. Prvo je ono koje tvrdokorno ustrajava na „činjenicama“, „odnosima između crte i boje“, „ikonologiji“, „usvojenim pojmovima povijesti umjetnosti“ te iz toga izvodi postavku o vlastitoj „stručnoj mjerodavnosti“, a u posljednje vrijeme i „znanstvenoj“ s obzirom na predmet vizualnih umjetnosti. Drugo se, pak, orijentira unutar suvremene […]
1. Priznajem, nisam imao nakanu da pišem o ovome o čemu ću pisati u ovim fragmentima kaosa. Poznato Vam je ovo stanje kad ne znate što ćete, pa se vrzmate oko polica svoje biblioteke tek tako, tražeći zapravo ništa, a odjednom se pokaže da ste pronašli više od ničega i manje od svega. Koliko li […]
Sažetak: U razmatranju se na tri razine izvođenja pokazuje temeljni obrat u načinu kojim se odvija dinamika binarnih opreka rata i mira u planetarno određenome prostoru postnacionalne suverenosti: (1) prelazak iz metafizike novovjekovlja s binarnim strojem nacije-države u biopolitičku produkciju moći na globalnoj razini sukoba između „imperija“ (SAD-a, Rusije i Kine) protiv „odmetničkih država“ […]
1. Još uvijek, nažalost, ime i filozofijsko djelo talijanskoga mislioca Luigia Pareysona nije dostatno poznato ni među suvremenim filozofima izvan okružja „talijanistike“, a još manje onima koji dolaze iz preklapajućih područja humanistike različitih orijentacija. U nas su na sreću objavljene njegove zacijelo ključne knjige Ontologija slobode: zlo i patnja, Demetra, Zagreb, 2005. (prijevod s […]
1. Tekst Felixa Guattarija „Nova estetska paradigma“, izvorno objavljen 1992. godine, ovdje ga imamo u njemačkome prijevodu („Das neue ästhetische Paradigma“, u: Zeitschrift für Medienwissenschaft, Jg. 8 (2013), Nr. 1, str.. 19-34.10.25969/mediarep/671) središnja je komponenta Guattarijevog kasnoga rada, koji se općenito bavi rekonceptualizacijom strojne konstitucije subjektivnosti, naglašavajući, između ostalog, kartografiju suvremene subjektivnosti koju karakteriziraju tehnike […]
1. Mišljenje je orijentacija u prostoru-vremenu, bez obzira je li riječ o klasičnoj metafizici iz doba Ptolomejeva geocentrizma ili novovjekovnoga Kopernikova heliocentrizma. Orijentacija znači mišljenje koje poima stvarnost s pomoću pojmovno-kategorijalnih mreža značenja. Ono što pritom iskazuju Kantovi sintetički sudovi a priori jest upravo ta sveza između prostora koji se predočava s riječju „ovdje“ i […]
1. Usporedbe „sadašnjeg“ stanja kao doba ili čak epohe s nekim odavno iščezlim postale su iznimno popularne krajem 20. stoljeća. Njihova je funkcija bila da nam otvore oči za dolazak čudovišne opasnosti koji bi mogao uskoro snaći naš svijet jer je ogrezao u narcizmu, opsesiji bogatstvom i kultu vječne mladosti kroz pohvalu tijelu kao ekstatičnome […]
1. O etičkim problemima dobre vladavine u državi Grci su bili gotovo nenadmašni. Svako Aristotelovo promišljanje biti politike nije sagledano tek iz odnosa političkoga i politike, koje se danas u postfundacionalizmu filozofije politike (Badiou, Rancière, Nancy, Agamben) uvelike uzima kao neka vrsta dvoznačnosti onog što pripada razlikovanju autentičnoga življenja za političko ozbiljenje slobode, jednakosti i […]
1. Ako mislite da filozof „tisuću platoa“ kao kapitalizma i shizofrenije nije o njemu nikad ništa rekao, ljuto se varate. U razgovorima s Claire Parnet, evo, stoje i ove vrlo jasne i proturječne misli: „Suprotnost plagijatoru, ali i suprotnost majstoru ili uzoru. Vrlo duga priprema, a opet bez metode, ni pravila, ni recepata. Brak bez […]
1. Ostavimo sada da je u „mojem“ mišljenju tehnosfere od samoga početka već s knjigom Slika bez svijeta: Ikonoklazam suvremene umjetnosti (Litteris, Zagreb, 2006.) bilo „proročanski“ naviješteno kako ulazimo u konačnu fazu apsolutne kvantifikacije i vizualizacije događaja kojim čitava zapadnjačka metafizika kao ontologija prestaje biti djelotvornom. Slika više nije u funkciji jezika, već je jezik […]
1. Roman o ruži bio je jedno od najvažnijih i najutjecajnijih književnih djela napisanih na srednjovjekovnom francuskome jeziku. Sačuvan je u otprilike 320 rukopisa i fragmenata nastalih između 13. i 16. stoljeća. Djelo je dvaju autora. Prvih 4000 ili više redaka napisao je Guillaume de Lorris u 1220-ima ili 1230-ima; negdje između 1269. i 1278. […]
Uvod Pristupiti izravno mišljenju u djelu Fernanda Pessoe ne znači dohvatiti cjelinu. Bez paradoksa i aporija diskurzivne pustolovine nećemo nigdje dospjeti. Valja se unaprijed pomiriti da je ova nemogućnost pristupa njegovu djelu istodobno otvoreno područje preklapanja između stilova i formi spisateljske drame singularnosti. Ne postoji nikakva apriorno zadana osobnost, neko vrhovno transcendentalno „Ja“ s kojim […]
1. U knjizi Stoljeće iz 2005. godine, trinaest poglavlja iz seminara koje je francuski filozof Alain Badiou održao na Collège International de philosophie u Parizu, tijekom akademskih godina 1998-1999, 1999-2000. i 2000-2001. godine, u pretposljednjem dvanaestom poglavlju razrađuje se iznimno plodotvorna hipoteza o pojmu beskonačnoga u Hegela s obzirom na konzekvencije onog što postaje u […]
Uvod Ako je suditi po najnovijim snimcima koje odašilje svemirski teleskop James Webb o gotovo izvjesnoj mogućnosti da postoji tzv. izvanzemaljski život na planeti nazvanoj Proxima Centauri B, što se tek treba astronomski i astrofizikalno u potpunosti dokazati čitavim nizom egzaktnih sklopova kvantifikacije i vizualizacije ovog objekta X, kažu mističnim velom ogrnuti fizikalni kozmolozi, to […]
Uvod U neka ne tako davna vremena, pozdravio bih Vas onako akademski uljudno i neutralno kao što to zna činiti Peter Sloterdijk u svojim predavanjima ukoričenim u različitim manjim spisima koje objavljuje njegova izdavačka kuća, slavni Suhrkamp iz Frankfurta na Majni. Reći ćete, to je uobičajeno, jer predavanja pretpostavljaju instituciju sveučilišta još iz skolastičkih vremena […]
1. U ono vrijeme, kad je Kant u njihovu djelovanju vidio „smrt svake filozofije“ i opravdano ih u svojoj knjižici od dvadesetak stranica izvrgao ruglu radikalnom društvenom kritikom, ova je riječ bila na snazi i često se rabila u javnome diskursu. Taj spis datira iz 1796. godine i zove se O jednom u novije vrijeme […]
1. Francuska poststrukturalistička teoretičarka Julija Kristeva u knjizi koja je u nas prevedena kao Moći užasa: Ogled o zazornosti, (Naprijed, Zagreb, 1989. S francuskoga prevela Divina Marion)pojam zazornost određuje kao odnos na ljudsku reakciju (užas, povraćanje) na prijeteći slom značenja uzrokovan gubitkom razlike između subjekta i objekta ili između sebe i drugoga. Glavni primjer za […]
1. Nisam nikakav veliki zaljubljenik u književnost Marcela Prousta. To je u nas samo Ingrid Šafranek, prevoditeljica s francuskoga i sjajna književna teoretičarka i esejistica (v. Bijela tinta: studije i ogledi iz francuske književnosti, Litteris, Zagreb, 2013.) No, nisam mogao ne čitati i o tome pisati o jednome od „najluđih“ tumačenja njegova romana-rijeke U […]
1. Evo, ovo je dijagnoza propasti ideje Europe danas u okrilju EU i njezine tehnokratsko-sitničave služinčadi koja se neprestano obnavlja iz središta i periferije kao paradoksalni savez „narodnjaštva“ i „upravljaštva“ u zagrljaju neofašista i neoliberala, bankara i filistara, vojnih kamarila i servilne oligarhije svih boja zastava. U knjizi Pet genija, onaj koji spašava čast Mađara […]
1. U filmu Andreja Tarkovskoga Rubljov glavni je lik ono neizmjerno teško zvono kojeg zidarski radnici i pomoćnici tantalskim mukama prenose i uznose da bi ga ugradile u toranj pravoslavne ruske crkve. Sve drugo je tzv. rat kultura, dijalog na puškometu između racionalnosti Zapada i tzv. mistike Istoka, život zarastao u duge masne brade […]
1. Sve češće američki izrazi iz tzv. gestalt-psihologije ili jednostavno psihologizma za svakidašnji život okupiraju prostor našeg jezika. Ponekad se dogodi da je prijevod tog američkoga izraza s engleskog jezika onako, baš dobro pogođen i posjeduje slikovitost u svojoj višeznačnosti. Evo, zar nije to slučaj s izrazom izgaranje (burnout). “Burnout”, je stanje emocionalne, fizičke i mentalne […]
1. Kad mi je palo na pamet da generacija X. više gubi interes za „jučerašnjim svijetom“, kako bi to kazao veličajni Stefan Zweig u svojoj predivnoj knjizi o kraju Austro-Ugarske i ideje Mitteleurope iz duha jedne sjajne kulture? Bilo je to na jednome predavanju iz Estetike na dodiplomskome studiju kad sam studentima nastojao približiti pokušaj […]
1. Mržnja nije samo suprotnost spram ljubavi. To je filozofski Weltanschauung za izrazito suptilne duhove kojima je nakon desetljeća javnog iskazivanja naklonosti društvenim običajima da se Drugi poštuje i časti ga se unatoč zakonima ljudskoga samoljublja jednostavno dozlogrdilo biti licemjerno suosjećajan i glumiti Kantov rigorozni filantropizam za idiote. Zbog toga nije nimalo začudno što starci, […]
1. U filozofijskome mišljenju 20. stoljeća postoje dva suprostavljena pristupa zemlji kao Zemlji. Naravno, kad istu riječ pišemo malim slovom posrijedi je geološka struktura jedne planete u Sunčevu sustavu na kojoj nekim čudom buja život iako živimo u doba kad se sve topi i sve gori, te znanstveno-egzaktno ne ostaje odveć vremena za svetkovinu holizma […]
1. Durrellova pjesma „Je est un autre“ (prvi put objavljena 1942.) podaruje nam rani nagovještaj dvostrukosti kao u slučaju likova iz Avignonska kvinteta, Blanforda i Sutcliffea, kako ulaze i izlaze iz ꟷ ili prelaze granice ꟷ međusobnih identiteta (ili bi to trebalo biti „identitet“?). Je est un autre On je čovjek koji bilježi, Promatrač […]
1. Roman Crna knjiga iz 1938. godine furiozan je ulaz Lawrencea Durrella u englesku i svjetsku književnost. Tu sam knjigu imao u rukama 1994. godine nakon što sam već pročitao Kvartet i Kvintet. O njoj sam čuo iz druge ruke čitav niz hvalospjeva uz mistifikacije i apokrifne dodatke njezinoj slavi da sam je držao […]
1. „Ništa ne ispada kao što zamislimo. Nikad ne bih povjerovala da ću je tako potpuno prihvatiti — čelik i guma čine se tako neobičnim saveznicima ljudskom mesu. Ali ruka se pokazala čak sposobnijom od običnog izdanka od krvi i mesa! Moći su joj zapravo tako opscene da me pomalo plaši. Mogu se prihvatiti najfinijih […]
1. Razgovori koje pisci od formata vode s raznim znalcima ili ne-znalcima književnosti, s novinarima specijaliziranim za spektakl i skandale, ili, pak, s radoznalim teoretičarima književnosti kojima teorijske vrane formalizma i strukturalizma nisu još popile mozak, često znaju biti naprosto užitak za čitanje. Ponekad se od onih za koje gotovo ništa ne znamo i […]
1. Poezija Lawrencea Durrella, naravno, nije na razini i visini njegova prijatelja, T. S. Eliota, autora znamenite poeme Pusta zemlja koja već u naslovu asocira na bit metafizičkoga nihilizma 20. stoljeća. No, Durrellove pjesme su vrijedne svakog truda čitanja, prepune simbolizma i alegorijskoga višeznačja, a njihova ukorijenjenost u prostor mitske i moderne Grčke podaruje im i […]
1. Durrellovo putopisno remek-djelo, Grčki otoci, napisano je iz njegovih opsežnih bilješki sabranih tijekom godina života na Krfu. (v. Greek Islands, Faber & Faber, London, 2021.) Knjiga je stilski dragulj oblikovan čistom i nadahnjujućom poetskom prozom. Grčki otoci posebno opisuju 53 različita otoka. Još jednom samo nekoliko riječi iz njegova životopisa, neka nam posluži za […]
1. U tekstu Lawrencea Durrella naslovljenom „Krajolik i lik“ objavljenoga 12. lipnja 1960. autor Aleksandrijskoga kvarteta svojim majestetično-poetskim stilom ravnim najvećim piscima modernizma kao što bijahu Proust i Joyce ispisuje i ove retke o odnosu krajolika i lika (prirode i književnosti). „Pišete“, kaže prijateljski kritičar u Ohiju, „kao da je krajolik važniji od likova.“ Ako […]
ŽP: Profesore Barthes, zašto smo mi ovdje? RB: Mislite na vrhu Eiffelova tornja ili u svijetu? ŽP: Oboje. RB: Zato jer se odavde bolje vidi sveopće ništavilo svijeta bez smisla. ŽP: Ipak, nikad više „carstva znakova“. Trebali biste likovati, pa Vi ste sinonim za semiotiku. RB: U pravu ste, ali pitanje je ne više što […]
„Mudrost i pobuna: dva otrova.“ Emile M. Cioran, Misliti protiv sebe 1. Početak je bio u znaku otpora prema monotoniji rada. Ne može se zanijekati ni želja za dosezanjem već unaprijed izgubljene cjeline. Sjetite se, Rimbaud u Sezoni u paklu naviješta doba otvorenosti kao okrutne nevinosti. Osvojiti svijet energija s kojim modernost poprima mirise novoga […]
1. Može li se žudjeti za nečim što je iščezlo iz svijeta ili se, pak, promijenilo do te mjere da je gotovo neraspoznatljivo, što se samo tako još po navici naziva, ali je zapravo u svojoj preobrazbi na putu čistoga bezobličja? Znamo da je žudnja težnja za onim što nedostaje cjelini ljudske osjetilnosti i ujedno […]
1. Ovo je temeljna riječ/pojam moderne umjetnosti (slikarstva, književnosti, drame, filma) kao i filozofije egzistencije i egzistencijalizma. Sve otpočinje u Kopenhagenu sredinom 19. stoljeća kad Sören Kierkegaard u svojim začudnim esejima i dnevnicima povezuje dva poznata, ali ipak novostvorena pojma kojima određuje svoj put u rastakanju zapadnjačke metafizike s vrhuncem u Hegela. To su riječi/pojmovi […]
1. Kad bi kojim slučajem morao preživjeti gol, bos i bez hrane tjedan dana na HEP-ovu svjetioniku Palagruže, gdje struja dolazi svaki drugi dan i odlazi bez povratka, ponio bih sa sobom vreću za spavanje s likom Jaroslava Hašeka i duplom kriglom Velikopopovičkoga piva uz njegove dvije izvanvremenske knjige nad knjigama. Uz neizbježan roman Doživljaji […]
1. U mojem zborniku o Kafki (v. Žarko Paić, prir. Kafka danas: mistika zakona i labirint slobode, Litteris, Zagreb, 2022.) na jednom mjestu slavne knjige ogleda Maurice Blanchota naslovljenoga Književni prostor unutar kojeg je i tekst „Kafka i imperativ djela“, nalazi se kratko poglavlje pod nazivom „Spasenje pomoću književnosti“. U njemu se provlače sami Kafkini […]
1. Film kao duhovna signaletika Ako bismo htjeli tradicionalno-ontologijski, a to znači bitno metafizički, odrediti u čemu se ogleda razlika u pristupu filmu Gillesa Deleuzea naspram fenomenologijskoga, psihoanalitičkog i semiologijskog uvida morali bismo ponajprije vidjeti može li se u ʺbitiʺ filma otvoriti ono što pogađa metafiziku kao takvu. Riječ je o razdvajanju na ono […]
1. In-sceniranje događaja Od samog početka svojeg nastanka film ulazi u područje ljudske svijesti kao svojevrsni stroj za proizvodnju slikovnih informacija. Problem koji se već s njegovim imenovanjem u europskim jezicima pojavljuje konstantnim jest ujedno čisti prijepis metafizičke situacije. Što to znači? Film se kao, delezovski rečeno, psihomehanika ili duhovni automat, ne može odvijati bez […]
1. „Agonija u vrtu“ talijanskoga slikara Andree Mantegne značajna je religiozna slika iz razdoblja rane renesanse, za koju se vjeruje da je nastala između otprilike 1458. i 1460. godine. Koristeći temperu i ulje kao medije, Mantegna je izradio djelo dimenzija 63 x 80 centimetara koje obuhvaća ključni trenutak u kršćanskoj naraciji. Trenutno se ovo umjetničko […]
1. „Jeff Bezos i Lauren Sanchez privode kraju pripreme za svoje vjenčanje u Veneciji, gdje su za svoj boravak iznajmili cijeli luksuzni hotel Aman Venice. Venecija ovih dana vrvi slavnim imenima i luksuzom, a među prvima koja je snimljena bila je Ivanka Trump. Dok se svaki detalj svadbe pomno planira, građani Venecije prosvjeduju. “Venecija se […]
U inspirativnome ogledu Giorgia Agambena naslovljenom „Najviša muzika: Muzika i politika“, već na početku mislilac koji spaja na suptilan način Heideggera i Benjamina, kao i sinkretičke orijentacije posthermeneutike i poststrukturalizma, kaže sljedeće: „.Filozofija je danas moguća samo kao reforma muzike. Ako nazovemo muzikom Iskustvo Muze,odnosno izvora i zbivanja rijêči, onda u određenom društvu i određenom […]
1. O ljubavi, filozofiji i visokoj Ruži u kojoj nestaje Beatrice Svaku Borgesovu knjigu čitam polako, pomno, s odgodama. Tako je bilo kad sam ga prvi put dobio na uvid još u davnim danima gimnazijskoga školovanja. Isto je bilo kad sam u Puli 1986. godine ljeto provodio na Muzilu kao poštanski službenik VE-7 ondašnje JRM […]
1. Kako se tzv. svijet sve više urušava u svojim „igrama grabežljivaca i gladi“ za prostorom kojeg će na kraju zauzeti tehno-laboratoriji za proizvodnju umjetne sperme i viška ogavne sluzi za rađanje besmrtnika, tako se postavlja pitanje ima li još uopće ikakva smisla govoriti o onome što je bilo samorazumljivo, sada ćete se zgroziti ovom […]
1. Čitajući intrigantnu knjižicu akademika Mladena Machieda, Futurizam 100 godina kasnije: Radiofonski collage, DHK, Zagreb, 2010. posebno valja upozoriti na početku ovog zapisa kako u „Uvodnoj napomeni“ autor ima potrebu naglasiti da su svi „citati u ovom tekstu autentični. Donosim ih u vlastitom kritičkom odabiru i prijevodu s talijanskog, francuskog, španjolskog, portugalskog i ruskog“. (str. […]
1. Ako to kaže Fernando Pessoa u zapisima naslovljenim „Kritike“, onda to mora biti tako! Nemojte ništa drugo čitati jer su sve druge tzv. znanstvene knjige kao i drevne Sanjarice i proročka zaviještanja što se tiče budućnosti bezvrijedno naklapanje o ničemu. Pjesnika u povijesti svijeta nije bilo puno, pa oni koji s pravom zaslužuju […]
Dragi Delimire, Što je sjećanje ako ne sporost ili ubrzanje slika koje dolaze iz dubine naše krhke egzistencije s kojom se stropoštavamo u vrijeme poput Scottyja iz Hitchcockove Vrtoglavice. Sporost je uvijek želja da se vrijeme zaustavi u trenutku najdivnije moguće scene, poput one kad dolazimo zajedno u Beč 2006. godine u listopadu, ulazimo […]
Poštovane članice i članovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, iskazali ste mi veliku čast i priznanje prijemom u Vašu instituciju kao inozemnoga člana iz područja humanističkih znanosti. Moja zahvalnost Vama jest još veća zbog toga što sam u proteklih trideset godina treći inozemni član iz Hrvatske iz redova filozofa, nakon izbora visoko cijenjenih […]
1. Na sunčanome satu negdje u Francuskoj, nije uopće važno gdje jer može biti posvuda u smislenome svijetu, zapisan je izraz Carpe diem. Riječ je o stihu iz Horacijevih Oda i glasi ovako: carpe diem quam minimum credula postero. Kako god bilo, značenje ovog stiha je u svojoj jednostavnosti i složenosti da valja uživati dan […]
1. …neće nimalo biti istovjetno već viđenome, onome što je jednom već bilo u dalekoj ili bližoj prošlosti. Ono što će doći, kako to promišlja Jean-Luc Nancy u predavanju naslovljenom „Dolazak bez prošlosti ili budućnosti“, koje je održao ožujka 2019. na Oxfordu u okviru konferencije posvećene njegovu mišljenju („Thinking with Jean-Luc Nancy“), bit će drukčije […]
1. „Jednog dana, možda, ovo će stoljeće biti deleuzovsko“, jednom je napisao Michel Foucault. Ova knjiga obuhvaća 40 tekstova i intervjua koje je tijekom 20 godina napisao Gilles Deleuze, koji je umro 1995. Rani tekstovi, iz razdoblja 1953.-1966. (o Rousseauu, Kafki, Jarryju itd.), pripadaju književnoj kritici i najavljuju Deleuzeovu posljednju knjigu, Kritika i klinika (1993.). […]
Errei de ta theia. Odlazi ono božansko. Sofoklo, Kralj Edip, 910 1. O misteriju beskonačnosti Od mnogih umjetnički dojmljivih pokušaja prikaza veličajnosti, uzvišenosti i ljepote koju su drevni Grci ostavili u nasljeđe zapadnjačkome načinu mišljenja i kazivanja nesumnjivo se izdvaja refleksivni putopis Huga von Hofmannsthala naslovljen Trenuci u Grčkoj 1908 – 1914. Želimo li, naime, […]
1. „Sredinom devetnaestog stoljeća, William Henry Fox Talbot, jedan od izumitelja fotografije, predložio je vrhunski eksperiment. Znanstvenici su počeli proučavati svjetlost izvan ljudskog vida, svjetlost koju danas opisujemo kao infracrveno i ultraljubičasto zračenje, a Talbot je osmislio način fotografiranja tim nevidljivim zrakama. Iako je fotografija bila stara manje od desetljeća i nikada nije sam isprobao […]
Mirko Kovač bio je književnik čija djela preostaju svjedočanstvom ljepote i sklada, ljudske avanture u ovom svijetu u kojem umjetnost nadilazi prazninu života i nemoć egzistencije. Pamćenje nas obvezuje da mu posvetimo najuzvišenije mjesto u ovim zapisima naslovljenim riječju Kaos. S njegovim djelima otvara se ono najbolje u svim našim kulturama na prostorima jugoistočne Europe. Ostaju zauvijek […]
1. Pustinje odašilju značenja neizmjernosti i beskraja. U njima raste entropija. Sve postaje glatko i nepronično. I sve se odjednom u svojoj razlikovnosti tako izjednačava da sam pogled na horizont pod svečanim suncem agonije ima nešto od smirenosti i ravnodušnosti. Pjesnici pustinja su poput Saint-John Persea ljudi bez napasti izvanjskog. Njihove su težnje sapete pod […]
1. Jedini matematičar i filozof znanosti koji se mogao „mjeriti“ s Einsteinom u promišljanju temeljnih pitanja kozmologije kao fizikalne znanosti i kao ontologijske „velike priče“ koja pripada onome što od predsokratskih Grka nazivamo filozofijom bio je Alfred N. Whitehead, autor veličajne knjige Proces i realnost iz 1929. godine. U njoj uspostavlja osnove za razumijevanje pojma […]
1. Pierre Klossowski, autor jedne od najinventivnije napisanih knjiga o Nietzscheu naslovljene Nietzsche i začarani krug (Nietzsche et le Cercle Vicieux) iz 1969. godine, posvećene Gillesu Deleuzeu, u prvome dijelu „Borba protiv kulture?“ postavlja na samome početku razmatranja odlučujuće pitanje: „Je li ‘filozof’ danas još moguć?“ (Pierre Klossowski, Nietzsche et le Cercle Vicieux, Mercure de […]
„Kraj“, „zastarjelost“, „suvišnost“ čovjeka kao da ukazuju na konačan nestanak civilizacije bezuvjetnog „napretka“ svega što je povezano s našom vrstom u svijetu organske prirode. Apokaliptičke strategije mišljenja od ranoga srednjeg vijeka do barokne obuzetosti kroćenjem praznine onim što Deleuze naziva naborom, ornamentalnim znakom užitka u obilju slika, prenesene su u vizualnim umjetnostima kraja 20. stoljeća […]
1. U prvome svesku Tehnosfere, koja ima naziv „Žrtvovanje i dosada: Životinja-Čovjek-Stroj“ (Sandorf i Mizantrop, Zagreb, 2018.), bavio sam se pitanjem o nemogućnosti i suvišnosti svih prošlih, sadašnjih i budućih antropologija od filozofijske, kulturalne, strukturalne do kibernetičke. Sve je već postavljeno u naslovu. Žrtvovati sebe i Drugoga u ime totema politeističkih bogova ili monoteističkoga […]
1. Kaže Samuel Beckett: „Riječi su sve što imamo.“ Što to drugo znači negoli da nas jezik „ima“, a ne mi njega. Riječi bez jezika ne postoje, a jezik ne govori bez riječi. Ono što je ovdje najteže u mišljenju jest da čovjek ne može misliti bez riječi koje ga opsjedaju dok sniva i muči […]
1. Povijesni likovi ljudske egzistencije odgovaraju ideji čovjeka kroz pet načina očitovanja „duhovnoga bitka“: (1) mita, (2) religije, (3) umjetnosti, (4) filozofije i (5) znanosti. Likovi pritom poprimaju različite obrise i figuralno određenje. Sjetimo se tek načina kako je tijekom povijesti lik filozofa mijenjao značenje počevši od Heraklita, Sokrata do Spinoze, Marxa, Kierkegaarda i Nietzschea. […]
1. Ima li poetski jezik smisao u doba znanstveno-tehničkoga nabačaja bitka i vremena? Nitko na to pitanje nije vjerodostojnije odgovorio od „posljednjeg pjesnika“ s kojim se usahla moć modernosti uzdigla do znaka veličajne otmjenosti svijeta u rasapu. Već u prvoj od deset Devinskih elegija Rainer Maria Rilke pogađa u bit onoga što na metafizički neprovidan […]
1. Reartikulacija političkoga Otpočnimo ovo razmatranje radikalnom postavkom. Politika u doba reartikulacije globalnoga poretka neoliberalnoga kapitalizma više se ne može uspostaviti na temeljima ‘izvornih’ ideja demokracije bez potpunoga preokreta ‘temelja’ i ‘superstrukture’ cjelokupnoga društvenoga poretka. No, što je to – preokret? Nema sumnje da svako svođenje te ideje na puku političku promjenu, revoluciju ili […]
Kada bi htjeli pronaći književni uvid u bit ljepote i njezina nestanka iz svijeta koji spaja sjaj stilske jednostavnosti kazivanja s filozofijski pojmovnom arhitektonikom jasne argumentacije možda bi to bio zapis Alberta Camusa ʺHelenino progonstvo“ iz 1948. godine objavljen u knjizi Ljeto. Svaka njegova rečenica priziva veličanstvenost prošlosti u Grka, taj nikad iščezli arché koji […]
Korelacije između dvije najvažnije umjetničke figure manirizma 16. stoljeća i nadrealizma 20. stoljeća kao što su to Giuseppe Arcimboldo i Salvador Dalí uspostavljaju svemoć onoga što nije slikarska, već kraljevska književna figura. Naravno, riječ je o metafori. U drugome dijelu svoje nezaobilazne teorijske knjige o tom problemu Gustav René Hocke autoritativno, manirom refleksivnoga znalca, iskazuje […]
Žarko, kao svjedok događanja u hrvatskoj filozofiji i kulturi zadnjih desetljeća,. kako bi ih okarakterizirao? Devedesetih godina 20. stoljeća hrvatska filozofija i kultura bile su zatočenicima političke konzervativne revolucije u znaku obnove tzv. tradicionalnih nacionalnih vrijednosti. Rezultat te »duhovne obnove« bio je srozavanje intelektualne razine kompetentnoga dijaloga sa svijetom. Povratak u prošlost u postmoderno doba […]
Knjiga o Veneciji, dekadenciji i umjetnosti Josifa Brodskoga Vodeni žig ravna je Viscontijevu filmu Smrt u Veneciji s onim božanstvenim krajem u kojem se glazba Mahlerova Adagietta iz V. Simfonije stapa s impresionističkim slikarskim orisima iščeznuća svjetlosti na pječanim sprudovima Lida. Brodski je opisao smisao ljepote tako što je ukazivao na estetski osjećaj u kojem […]
Franz Werfel, židovsko-njemački pisac rođen u Pragu 1890. godine, a umro u Los Angelesu u egzilu ili novoj domovini, kako Vam drago, na koncu 2. svjetskoga rata 1945. godine, u knjizi Između gore i dolje najavljuje nevjerojatnom preciznošću zloguka proroka ‘naše’ doba tako što kritički razara Zeitgeist svojega vremena s fašizmom i staljinizmom kao temeljnim […]
Šetnje i šetači mogu se podijeliti na one peripatetičke još iz iskona grčke filozofije kad je mišljenje bilo u bliskoj svezi s hodom jer je govorenje dijalog s Drugime ili samim sobom, te na one propedeutičke koje počinju s Rousseauom i njegovim Sanjarijama usamljenog šetača u kojima kaže da upravo hodanje potiče i oživljava ideje. […]
Evo nekoliko usputnih razmišljanja o sudbini estetike kao filozofijske discipline u okviru budućnosti same filozofije. O tome sam iscrpno pisao u trećem svesku Tehnosfere pod nazivom Platforme od struna – Estetika i suvremena umjetnost. Inače, skraćena verzija ove knjige objavljena je 2022. godine u izdanju Cambridge Scholars Publishinga, a naslovljena je Art and the Technosphere […]
U studiji naslovljenoj „Što znači biti stranac? Bernhard Waldenfels i politika responzivnoga interkulturalizma“, koji je izvorno otisnut na engleskome jeziku u beogradskome časopisu Filozofija i društvo, Vol. 29, br. 3/2018. u okviru temata posvećenoga uglednome njemačkom fenomenologu, koji je priredio Dragan Prole, profesor filozofije na sveučilištu u Novome Sadu, pokušao sam dovesti u svezu pojam […]
Pitanje o smislu i granicama onog etičkoga danas kad je sam život postao nihilistički konstruiran iz tehnoznanstvenoga laboratorija i kad je sve manje izgleda za kozmopolitski postulat dobre i pravedne zajednice kakvu su nekoć Grci nužno uzimali za temelj istinskoga bitka čini se odlučujućim za buduće mišljenje. 2016. godine objavio sam e-knjigu u izdanju Pan […]
„Vidjeti u prošlost jednako dobro kao i u budućnost jer stvar stiže iz krajnje daleke prošlosti, no mislim da je njezina budućnost blizu, o tome se radi“ AA, Pismo Mariei Dubuc, 8. kolovoza 1937. 1. Okultno i neizrecivo: na putu za budući iskon Antonin Artaud – tko je to? Ime, znak ili događaj? Imenovanje je […]
Temeljno je obilježje našega doba moguće opisati s pomoću paradoksalne figure „apokaliptičkog povratka“. Nakon euforije kraja mogućnosti i zbilje jednog povijesno-epohalno dovršenog svijeta, ulazimo u situaciju koju više ne određuje samoproizvodnja „novoga“, nego novi povratak na izvore već dogođenoga. Vremenitost onog što se dogodilo pritom nije nešto prošlo. Naprotiv, ono dogođeno nije prošlo već […]
1. Doba bez riječi? Kada bismo htjeli jednom riječju odrediti naše doba zacijelo bismo se našli u neočekivanom problemu. Ima li uopće riječ kao kazivajući iskaz jezika svoje „doba“? Ako ima, nadilazi li jezik njegove epohalne granice? Govorimo svi drevnim jezicima, pa čak i kritika ideje o izvornosti jezika u događaju povijesnoga početka, kao što […]
„Die Freiheit is der Grund des Grundes. /…/ Als dieser Grund aber ist die Freiheit der Ab-Grund des Daseins.“ M.Heidegger, Wom Wesen des Grundes 1. Postaje na putu: od forme života do posthistorijskoga stanja U „Predgovoru“ knjige Means without End: Notes on Politics, posvećenoj uspomeni na znamenitoga neomarksističkoga teoretičara društva spektakla Guy Deborda, Giorgio Agamben […]
Banalnost Heideggera jedna je od onih knjiga u opusu francuskoga suvremenog filozofa Jean-Luc Nancyja koja neće biti ocijenjena visokom razinom misaone odvažnosti i dalekosežnosti u postavkama. Odlučili smo da tu knjigu u prijevodu Uge Vlaisavljevića s francuskoga jezika, iako se ni tematski niti sadržajno ne bavi nekim određenim problemom iz političke antropologije Hannah Arendt, uvrstimo […]
U kakvoj su svezi entropija i antropologija? Ponajprije, prvi je pojam ključ za razumijevanje uspona kibernetike kao realizirane metafizike. Osim toga to je drugi zakon termodinamike. Posrijedi je koncept s kraja 19. stoljeća. Ukratko, entropija postoji u svim sustavima, neživim i živim, kao energija nužna za djelovanje. Kako se gubi energija potrebna za održavanje sustava, […]