Zanimljivo, kineski filozof i kibernetičar, Yuk Hui, autor izvrsnih studija o umjetnoj inteligenciji, rekurzivnosti i kontingenciji u svojem prilogu za tematski blok Europskog glasnika, br. 28/2023. o umjetnoj inteligenciji naslovljen Eshatologija ChatGPT-a, u zaključnim postavkama snažno se trsi razačunati s tonom diskusuje koji pripada klasičnome diskursu kulturnoga pesimizma glede budućnosti čovjeka u doba tehnosfere. Pritom […]

Sve ovo što je umjesto uzvišenosti božanskoga kao mysterium tremendum et fascinans profanirano do tehnološke fascinacije estetskim objektima koji iz dana u dan postaju sve više „ljepši“ i „brži“ od svojih prethodnika odjednom i nenadano može propasti u najdublji bezdan ništavila. Znao je to iznimno dobro najznačajniji teoretičar medija Marshall McLuhan kad je u svojoj […]

S Michauxovim stihovima otpočinje moj ogled „Knjiga za zombije: O programiranoj budućnosti i pisanju bez posljednje svrhe“ u knjizi Neiskazivost: O mišljenju kao pisanju, Litteris, Zagreb, 2019., str. 255-281. Evo ga, navodim ga iznova: „O svijete, svijete zadavljeni, hladna utrobo!             Čak ni simbol nisi, nego ništavilo…“ No, pustimo za sada objašnjenje moći utjecaja njegova […]

There is no morality, no knowledge, and no hope; there is only the consciousness of ourselves which drives us about a world that whether seen is a convex or a concave mirror is always a vain and floating experience.            — Joseph Conrad 1. Sve što je do sada uopće suvislo […]

Postoje ekscentrični, bizarni fanatici i lunatici posvećeni umjetnosti do krajnjih granica njezine iskazivosti. No, postoje i rijetki „aristokratski gadovi“ najviše razine duhovnosti i dostojanstva koje književnost uopće može dosegnuti u usponu Jakovljevim ljestvama do posljednje postaje vječnosti. Uvijek je dvoje i to vrijedi za kozmološka načela postojanja kao i prirodno-ljudske sudbine. Taoizam je nauk ove […]

     Nikad me nisu oduševljavale moralističke maksime, aforizmi koji ispunjavaju potrebu za nekom novom stoičkom mudrošću života nalik onim Pascalovim Mislima ili čak Schopenhauerovom knjigom Parerga i Paralipomena. Jedinu iznimku priznajem u tom „žanru“ Nietzscheovu stilu pisanja u Ecce homo i u zapisima iz Ostavštine. Ne mogu zanijekati pritom ni aforizme Wittgensteina iz njegove Ostavštine. […]

Davor Rodin, filozof i politolog, jedan od utemeljitelja Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1960-ih godina, rođen je u Zagrebu 13. svibnja 1936. godine. Diplomirao je filozofiju i njemački jezik 1960. godine te doktorirao filozofiju 1965. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. godine predaje na Fakultetu političkih znanosti političku filozofiju i metodologiju društvenih […]

U Uvodu u filozofiju, GZH, Zagreb, 1988. Branko Despot izriče ove iznimno bitne postavke svojim jezikom filozofirajućeg svjedoka ‘vremena’ koje zaslužuju da ih se u cijelosti navede. ʺLebdimo kroz vrijeme, jesmo vrijeme, i tražimo svoje vrijeme. Dolje, u raspalom vremenu svi znaju i sve zna što je filozofija. I filozofija sama zna što ona jest […]

Uvod Svi naslovi mojih knjiga označavali su uvid u bit suvremenosti kao dijagnoze „duha vremena“, situacije i stanja same stvari koja se ima misliti. Problem u razumijevanju njihova sadržaja za mnoge tumače, koji su tek rijetko ili nikad istinski obuhvatno i lucidno pristupili konceptualnome hologramu koji se skriva u transverzalama mišljenja tehnosfere, ostao je naizgled […]

        U izvrsnome razgovoru tehnofuturista Raya Kurzweila i transhumanista Maxa Morea o budućnosti umjetne inteligencije i razvitka znanja o tehnološkoj singularnosti, koje se nalazi u tematu „Umjetna inteligencija – moć, izazovi i granice“ u časopisu Europski glasnik 28/2023., nailazimo na dvojbu potonjeg u brzinu i vjerodostojnost bezuvjetnoga napretka koji „neumitno“ mora doći u nadolazećoj budućnosti. […]

        U eseju „Oživljavanje slike“ u kojem se bavi slikarstvom Diega Velázqueza španjolski filozof Ortega y Gasset lucidno upućuje na problem korelacije između uma i tjelesnosti iz obrata tradicionalne metafizičke sheme platonizma prema kojem ideje određuje pojavnost stvarnosti. Sada, naime, sami prsti slikara-majstora postaju stvaralački organ nastanka ljepote i uzvišenosti. ʺSlikarski prsti su, kaže Bellini, […]

Pitanje o biti životinje u posthumanome stanju nije tek neko usputno pitanje tzv. animalizma ili onog što se danas interdisciplinarno naziva animal studies naspram tradicionalne ontologije. U prvome svesku moje Tehnosfere naslovljene „Žrtvovanje i dosada: Životinja – Čovjek – Stroj“ sve je već konceptualno jasno određeno. Pokušat ću sažeto objasniti temeljne postavke uvodnoga poglavlja, ali […]

Čitam kako se neki urednik provincijalnog časopisa za kulturu hvali kako ga je uspio iz pepela uskrsnuti i, gle vraga, odmah mu je na stol pristiglo preko pedesetak uradaka svih rodova i formi od crtica do eseja i romana, sve gola genijalnost do neba! To me je podsjetilo na davne dane čitanja raznih kupusara vulgarnoga […]

1. Paul Valéry je za života objavio knjigu poezije naslovljenu Charmes, a u svojim je Cahiers koje je pisao svaki dan u praskozorje ostavio podosta nacrta i gotovih pjesama nakon 1925. godine. To je doba kad je sâm na začudan način pokazivao znakove tzv. odustajanja od poezije premda je već 1898. prekinuo s poezijom i […]

1. Umjetnost između bezdana i svjetla Ni jedan veliki suvremeni filmski redatelj ne može se svesti na umjetnika kao pukog utjelovljenoga prenositelja na filmsko platno mišljenja nekog od prekretnih filozofa suvremenosti. Postoje ipak filmovi-ideja poput Matrixa braće Wachowski koji su gotovo prijepis bodrijardovskih postavki o stvarnosti kao poretku simulakruma. Baš je to nagnalo Borisa Groysa […]

1942. godine Vladimir Jankélévitch napisao je knjižicu naslovljenu Nokturno posvećenu pitanjima uznesenosti i sanjarenja, snivanja i ustreptalosti, onim osjećajima koji prožimaju dušu čovjeka u susretu sa svojom „noćnom prirodom“ prepunom strasti i ljubavnih ludosti, ali istodobno i svojevrsne romantičarske spoznaje o svijetu onkraj racionalnoga labirinta ustrojena života. Naravno, Nokturno je pohvala poeziji i mistici u […]

1. Izgubljeni u teritoriju           Austrijski književnik židovskoga podrijetla Gustav Meyrink, autor pripovijesti o fantastičnome biću, divu Golemu, u jednoj svojoj paraboli kaže: Lutaju kroz život prema grobu poput isparenja koja nalet vjetra tjera natrag u močvaru. Lutanje i grobovi, vjetrovi i močvare pripadaju vjekovnome motivu židovskog ahasverstva. Lutanje kroz pustinju u potrazi za obećanom […]

1. Koji je glavni uzrok svjetskih ratova? To je toliko jasno i prosto ko pekmez na grani lopoča koji nema grane, ali who cares, da valja po stoti put ponoviti: to je zato što su ljudi u svojoj gizdavosti prestali jesti ovčetinu! Tako apodiktički tvrdi onaj dobroćudni djed na lažnome putu za Budjejovice koji je […]

Misliti novo kao misterij nastanka događaja znači upustiti se u avanturu dekonstrukcije čitave povijesti zapadnjačke metafizike. Zar pojam političkoga i politike posjeduje takvu moć obrata povijesti da od odnosa tih naizgled istih pojmova ovisi sudbina svijeta? Spornom se čini tvrdnja da ni jedan drugi filozof nije poput Hannah Arendt postavio u središte problem novoga početka. […]

         Mladi Japanci, uglavnom muški adolescenti, navodno sve manje iskazuju želju za seksualnim odnosima ne samo spram drugoga spola, već uopće smatraju da je to gubitak vremena i posvećuju se virtualnim događanjima u svim aspektima pojavnosti. Hoće li to postati uskoro i globalna pošast jednog hiperracionalnoga asketizma u doba tehnosfere ili je riječ o japanskoj […]

Opsjednutost suvremenosti s onim iskonskim grčkim, arhajskim, kad je svijet još bio istinski otvoren u svojoj tragičnosti i iskustvu nepokorive slobode u dijalogu s božanskim kao ljudskim likom u kipovima i sjenama na zidovima možda je samo iluzija koju je stvorila moderna poezija. Dva su pritom ključna i mjerodavna svjedoka ovog divnoga samozavaravanja da će […]

Iz paučine vlastite biblioteke i njezine utonulosti u davne dane kad su knjige imale dostojanstvo i rang najviše vrijednosti ovog odvrtjeloga vremena izranja na stol iznova veličanstvena knjiga, jedna od onih spram koje imam posebnu smjernu naklonost. Napisana je auratskim stilom čiste ljepote kazivanja o epohi iščeznuća s naslovom koji zauvijek ostaje naprosto savršen: Jesen […]

          Nije teško pronaći ključnu riječ-pojam antimetafizike na djelu još u osvit modernoga doba. Ona je toliko svemoćna i sveprisutna da se pojavljuje u povijesnome luku od kojih 200 godina u stalnim preobratima i novim značenjima. Ta je riječ-pojam istodobno negacija poretka pervertiranoga Razuma prosvjetiteljstva i uspostavljanje onog što u drugoj polovini 20. stoljeća nazivamo […]

Početak Badiouova mišljenja politike datira u 1985. godinu. Tada objavljuje knjigu Može li se misliti politika? Osnovne postavke ovoga obrata od maoističkoga shvaćanja politike 1968. godine spram složenije konfiguracije novih pojmova i pristupa polaze od sljedećega aksioma. Mišljenje i djelovanje ne može više biti odvojeno kao u tradicionalnoj Platonovoj metafizici. Politika je u čitavoj zgradi […]

1. U suvremenoj književnosti najbolji primjer crne kronike jest knjiga Thomasa Bernharda, Imitator glasova. Njegova već legendarna mizantropija, koju će stvaralački nastaviti i Michel Houellebecq u svojim proznim djelima, poeziji i esejima, tako divno odgovara ovome duhu vremena da ju možete čitati na plaži dok vam susjedov pitt-bull svojim izoštrenim zubovljem masira/mesari noge do posljednje […]

„Suvremena umjetnost jest postkonceptualna umjetnost“ – osnovna je postavka filozofa i teoretičara umjetnosti Petera Osbornea u nizu njegovih radova posljednjih godina. Iskaz je to koji je u najmanju ruku apodiktičan, gotovo bez suzdržanosti o stvari samoj koja se ovdje čak više ne smatra upitnom. Radi se, dakako, o suvremenoj umjetnosti (contemporary art) o kojoj postoji […]

Najznačajnije filozofijsko djelo u povijesti istodobno je sveza logosa i mythosa, mudrosti i pripovijesti na rubu izmišljanja u slikovnome jeziku. Naime, Platonova Politeia u X. knjizi  bavi se s onim mitom o Ananke, najizvornijoj boginji prapočela svega što jest (bitka uopće). U grčkoj mitologiji Ananke je kćer božice Zemlje Geje, koja ju je rodila u […]

Sve počinje i završava s poezijom. Uostalom, poiesis na grčkome spaja ideju proizvođenja novoga ili pojavljivanje stvari u svijetu s govorenjem samoga jezika u formi svečane pjesme ili tužaljke o tom istom svijetu nastalom ljudskom željom za ljepotom i skladom. Nitko ne stvara novo, osim onog Cioranova „okrutnoga demijurga“, kao sklop ružnoga i nesuvisloga, iz […]

Što stoji ‘iza’ glazbe? Na ovo pitanje nakon iskustva neoavangarde s Johnom Cageom zacijelo da odgovor neće biti kako stoji Bog ili neka onostrana snaga koja podaruje smisao i svrhovitost svakom glazbenome djelu od iskona do suvremenosti. Naime, u jednome predavanju sam Cage je ustvrdio da umjesto glazbe imamo društvene odnose i težnju za življenjem […]

U ogledu „Teror kao tragedija (Euripid ili o biti suvremene umjetnosti)“, objavljenom na ovom blogu Kaos 26. travnja 2024. spomenuo sam već da sam svu svoju usmjerenost u promišljanje grčke tragedije još od gimnazijskih dana poklonio čitanju Euripidovih drama. Nije to bilo stoga što bih ga uistinu smatrao „boljim“ dramatičarem od Eshila i Sofokla, sačuvaj […]

       Malo, manje, umanjeno, omaleno, manjinsko, malčice, manje od najmanjega, manje-više minorno, ali veličajno u svojem malome svemiru, deminutivno naspram augmentativnoga, ono što krasi svijet patuljaka a ne divova, ono što je čak i manje od najmanjega, pokazuje nam da su veličine dominantna stanja materije i da su relativna sva obličja jer veliko nije tu odmah […]

Treba doista odati priznanje Jacquesu Ranciѐreu da zna postaviti bitna pitanja za razumijevanje suvremenoga stanja stvari s etikom i estetikom. Tako je i u njegovoj knjizi Sudbina slika pitanje o reprezentaciji povezano s pitanjem o dosezima Aristotelova etičkoga pathosa tragedije. Ovo je iznimno važno za objašnjenje biti suvremene umjetnosti koja već čitavo stoljeće pokušava pronaći […]

Grci su naša sudbina, izvor osmišljavanja svijeta i najava njegove propasti. Sve je već u doba „Republike genijalnih“, kako ih je nazvao Schopenhauer, stvoreno i odigrano, čitava povijest ideja kao sjedinjenja jezika i slike. Filozofija nakon njih je pad najviše moguće razine, mračno doba kršćanske skolastike, a nakon toga put u znanstveno-tehnološku singularnost bez povratka […]

Ovako to na svoj način narogušeno i cinično, protiv svih drugih koji bi čak uključujući i jednog Ciorana od tzv. velike teme „pisca u izgnanstvu“ htjeli načiniti svojevrsni anti-kult onog koji cijeni više okrutnu samoću življenja izvan „svoje zemlje“ negoli priznanje s distance u „svojoj zemlji“, iskazuje Witold Gombrowicz u Posmrtnoj autobiografiji, Fraktura, Zaprešić, 2014., […]

Najznačajniji i najlucidniji politički mislilac 20. stoljeća, uz Hannah Arendt, Franza Neumanna i Lea Straussa, jest onaj koji svjetonazorno pripada desničarskim pokretima, rojalizmu i antisemitizmu. Naravno, riječ je o njemačkome ustavnome pravniku i politologu Carlu Schmittu, autoru ključnih i ujedno spornih djela kao što su Pojam političkoga, Politička teologija, Politička romantika i Nomos zemlje. U […]

Ponajprije i najposljednije, pojam „privatne mitologije“ potječe iz razgovora S. J. Witkiewicza s Brunom Schulzom, a objavljen je na hrvatskome u knjizi naslovljenoj Republika mašte, Litteris, Zagreb, 2015., str. 182. S poljskoga preveo Dalibor Blažina. Schulz, naime, objašnjava da je njegova najznamenitija knjiga Dućani cimetne boje „autobiografski roman“. Usto, nadovezuje se na Thomas Mannove Priče […]

Listopad  je mjesečarski pir kestena i  neumrle svjetlosti. Sve miriše na propast. Pod stubama noćna lampa sja i obasjava žene u grimizno crnome. Spuštamo se u podzemlje gdje još počivaju kosti inkvizitora i pougljene kose benediktinskih opatica. Objekti su uvijek iluzija pogleda.           Ništa se nikad vratiti neće kao ni ova sumorna vječnost uz svijeće […]

Odmah želim na početku ovog razmatranja odnosa između Mahlerove glazbe i filmskoga uprizorenja novele Thomasa Manna Smrt u Veneciji u režiji velikana talijanske kinematografije Luchina Viscontija kazati sljedeće: to je jedan od najboljih filmova uopće u kojem se susreću na nesvodiv način kinematička slika, književnost i glazba. Mahlerov Adaigetto iz njegove fantastične i metafizički savršene […]

O povijesti kao zbivanju i o historiji kao znanstvenome razmatranju njezinih zgoda i prigoda otpočinje se teorijski artikulirati ideja osmišljavanja kaosa samoga života već u antici, a kroz razdoblje srednjega vijeka Bog nadilazi svojom providnošću sve ono što je profano ljudsko poput države, dok tek s novim vijekom kao vijekom napretka i razvitka ljudske svijesti […]

          Vrijeme je da prosvjetiteljstvu nakon dugih godina radikalne kritike njegovih normativno-postulatornih promašaja u moderno doba apsolutne vladavine znanosti i tehnologije u 20. stoljeću, a sve to otpočinje s Nietzscheom, račva se u jednom smjeru s Adornom i Horkheimerom i njihovom Dijalektikom prosvjetiteljstva, a u drugom doseže vrhunac s Heideggerovom kritikom zapadnjačke metafizike što u […]

Krenimo odmah izravno u glavu. Već sam u knjizi Sfere egzistencije: Tri studije o Kierkegaardu (Matica hrvatska, Zagreb, 2017.) ustvrdio da je pojam egzistencije koji je zapravo religioznoga podrijetla i otuda na paradoksalan način bit modernosti kao singularnoga življenja individuuma izgubio svoju vjerodostojnost u doba tehnosfere. Dakle, zbogom Kierkegaardu i njegovim „strepnjama i strahovima“, jer […]

          Socijalne tendencije u modernome slikarstvu nikad nisam fermao pet posto. To je uzaludno gubljenje vremena s kolorističkom ili crno-bijelom patetikom slike na kojoj uvijek „neka sirotinja uđe u njezinu svjetlost iz mraka“, kao u onoj divnoj pjesmi Dobriše Cesarića Balada iz predgrađa i s njom se klate neka seljačka zaprežna kola, isluženi konji, ili […]

          Moj ludički palimpsest uz anti-dramu Samuela Becketta, U očekivanju Godota mogao bi biti ovako sročen. Naravno, ne bih nadopisivao minimalističke iskaze tzv. glumaca Estragona i Vladimira, već onog kojeg se čeka i koji nije došao u predstavu. Taj je imenovan Godot i nitko me ne može uvjeriti da je posrijedi troznačnost: (1) dekonstrukcija ideje […]

Zavirimo li u neku od internetskih enciklopedijskih na brzu ruku sročenih pojašnjenja, vidjet ćemo sljedeće značenje riječi katarza. Katarza (grč. καθάρσις, kathársis ‘pročišćenje’) je ritualno očišćenje od neke nečistoće. Platon govori o smrti kao o katarzi (odvajanju) duše od tijela. Za Aristotela katarza je pročišćenje duše od štetnih uzbuđenja putem samilosti i straha. Pročišćenje je za Plotina prakticiranje […]

Odmah da razriješimo prijepor je li Apokalipsa ili Sudnji dan samo izmišljotina židovsko-kršćanske religijske eshatologije ili je stvarno tako da će doći propast svijeta u nekom od mogućih katastrofičnih formi koje su raspoložive na meniju? Pročitajte kratak Derridin spis o tom problemu, pa ćete se uvjeriti kako izvorno grčko značenje apokalipse i suvremeno francusko, a […]

Knjiga vodećeg filozofa postmoderne o Augustinovim Ispovijestima zanimala me je iz dva razloga. Jedan je vezan uz pitanje nastanka moderne subjektivnosti koja predstavlja uvjet mogućnosti djelovanja moralno-političke sistematike života u kapitalizmu uopće, a to je ono što Hegel naziva još u svojim mladenačkim godinama sustavom običajnosti (System der Sittlichkeit). Drugi je vezan uz pitanje mogućnosti […]

          Pedagogijska funkcija mišljenja tehnosfere kao realizirane kibernetike čini se praznom pričom o homo kybernetesu koji sam sebe uči da postane još „pametniji“, „učinkovitiji“ i „pragmatičniji“ od svojeg prototipa. Svaka je povijesna epoha u metafizičkome smislu odvijanja smisla bitka imala svoje vodeće likove za koje se odgoj i obrazovanje svagda pojavljuje kao posredovanje u razvitku […]

Neka ne lažu više svi oni koji samoobmanjujući trube na sva zvona kako je ovaj hipermoderni svijet koji su najavljivali Rimbaud u Sezoni u paklu, talijanski futuristi kao biciklisti u maršu na Abesiniju i Teslina prva trepteća žarulja najbolji od svih svjetova i kako je zapravo divno što se svaki božji dan/noć otvara negdje novi […]

      Koji je prvi roman u povijesti književnosti? Kao da smo u osnovnoj školi na satu književnosti ili na TV-kvizu, pa to je valjda jasno i onome tko ga je napisao. Naravno, Miguel de Cervantes i njegov besmrtni Don Quijote. E, nije, ako slijedimo nit razmišljanja američkoga postmodernog pragmatičnog filozofa Richarda Rortyja iz petog poglavlja […]

Evo, do toga je došlo. KKKrah je izveo diverzivnu subverziju svega još postojećega u ovome svijetu pseudo-veličina apsolutnoga nihilizma već odavno raspadnutih vrijednosti kojima se kite institucionalna služinčad iz svojih provincijalnih vječnosti od Akademija, Sveučilišta, Crkve, Društva, Države i „ustoličio“ na prijestolje ne-moći onog što je još preostalo od Mišljenja suvremenosti nikoga drugoga nego „mojeg […]

          Eto, moj prilog filozofijsko-politologijskoj diskusiji o totalitarizmu suvremenosti njemačka Wikipedija svrstava u nove modele ili tipove totalitarizma pod skupnim nazivom „digitalnoga sustava vladavine“. (v. https://de.wikipedia.org/wiki/Totalitarismus) Ne bih ovdje komentirao da u knjizi The Return of Totalitarianism: Ideology, Terror, and Total Control, Palgrave Macmillan, Cham, 2022., ne zagovaram nikakav takav sustav vladavine u smislu analize […]

          U jednom tekstu Arnolda Schönberga, koji je toliko lucidno napisan u kritičkome tonu protiv tzv. pseudopovjesničara glazbe na konzervatorijima i još je k tome nadasve duhovit, a koji uskoro izlazi u tematskome bloku o estetici i filozofiji glazbe u časopisu Europski glasnik br. 29/2024. čitamo i ove nezaboravne rečenice. „Često sam razmišljao o tome […]

U tradiciji metafizike riječ-pojam drugi i drugo odnosi se na postojanje svijeta izvan granica empirijske spoznaje. Drugi je svijet onaj koji se odnosi u kršćanskoj teologiji na kraljevstvo Božje izvan ovog svijeta materijalnosti i opsjene pravoga bitka i njemu pripada vječnost i blaženstvo. Bog se, dakle, određuje posve legitimno kao ‘Veliki Drugi’, jer upravlja ovim […]

U jubilarnome 25. dvobroju časopisa Tvrđa, kojeg uređujem, glavni tematski sklop tekstova posvećen je velikome postmodernom talijanskome filozofu Gianniju Vattimu, nedavno preminulome. Još 2008. godine u ediciji TVRĐE, izdavačke suradnje Hrvatskoga društva pisaca i Izdanja Antibarbarus u Zagrebu, izašla je svojevrsna mala hrestomatija njegovih temeljnih tekstova koje je preveo s talijanskoga jezika, uredio i redigirao […]

Evo, pođimo ponajprije od enciklopedijskoga objašnjenja ovog pojma u naslovu današnjega zapisa/bloga. Što je, dakle, sonata? Navest ćemo nekoliko odrednica iz mjerodavne online Britannice. „Sonata, vrsta glazbene skladbe, obično za solo instrument ili mali instrumentalni ansambl, koja se obično sastoji od dva do četiri stavka ili dijela, svaki u srodnom tonalitetu, ali s jedinstvenim glazbenim […]

Tek onda kad je književnost izgubila jasnu i razgovijetnu „sliku svijeta“, a to je očigledno otpočelo s godinom smrti Friedricha Nietzschea, 1900. kojom simbolički nastupa apsolutno doba modernosti, smrti Boga, totalne mobilizacije rata i nastanka tehnosfere, neogotičke arhitekture koja gradnjom Babilonskih tornjeva želi dotaknuti tamnu stranu Mjeseca, poniranjem u bezdan ljudske duše na kauču doktora […]

U spisu Paula Valéryja Uvod u metodu Leonarda da Vincija na jednom mjestu stoji da je ‘Leonardo bio majstor lica, anatomija, strojeva. Znao je kako nastaje smijeh.’ (Paul Valéry, Introduction to the Method of Leonardo da Vinci, Routledge and Kegan Paul, London and Henley, 1977., str. 63.) Poredak kojim Valéry pokazuje Leonardove invencije u slikarstvu […]

Je li ono spasonosno uistinu skriveno u iskonu zapadnjačkoga mišljenja i to u izreci Parmenida o bitku kao onome istome koje je vječno i neuništivo? Za talijanskoga filozofa Emanuela Severina, nedvojbeno jednog od ključnih autora za uvid u bit suvremenosti, čija knjiga Bit nihilizma predstavlja autentičan dokument mišljenja izvan cjelokupne vodeće struje ontologije 20. stoljeća, […]

          Nije slučajno Gustav Mahler jednom kazao da su o glazbi filozofijski jedini dospjeli svojim promišljanjem dovinuti se Schopenhauer i Nietzsche. Netko bi dometnuo da to možda proizlazi iz sljedeća dva naizgled različita razloga. Prvi je vezan uz strukturu Schopenhauerove metafizike volje i predstave (svijeta), jer jedino muzika kao uvjet mogućnosti nastanka glazbe može otvoriti […]

Rekao sam već to jednom zgodom. Ne postoji ni jedno drugo književno djelo ni klasike ni modernosti koje se može mjeriti s Durrellovim romanom Aleksandrijski kvartet i esejističko-proznim refleksijama Alberta Camusa Ljeto u izvedbi same uzvišenosti i ljepote kao jedinstvenoga osjećaja kojim se ljeto upisuje u bit Grada. U oba slučaja pisci su „drugi“, oni […]

Studija o astrološkom, okultnome djelu Vjekoslava Bastla Uranusa u Zagrebu, u prvom desetljeću prošlog stoljeća i u prvoj polovici 1930-ih, nastavak je razvijanja autorova simboličko-interpretativnog pristupa temama s bogatim ezoteričnim analogijama. Omer Rak objavio je niz radova iz interdisciplinarnog područja arheologije, filozofijski inspirirane analize ezoterije i okultizma, ponirući u svjetove daleke prošlosti koja nas sve […]

Pitanje slike u Platona odnosi se na nauk o praslikama (idea). Njegova prispodoba o špilji, koju je iznio u dijalogu Politeia, ima značaj praslike svih mogućih praslika. Ljudi, naime, sjede u špilji prikovani, okrenuti leđima prema ulazu svjetla. Vani ispred ulaza u špilju pronose se predmeti. Oni na stražnju stranu špilje bacaju sjenovite slike (eidola), […]

Tri najgenijalnije scene iz filmskih komedija 20. stoljeća pripadaju samo i isključivo filmovima braće Marx i njihovom „frontmanu“, najlucidnijem, najperfidnijem i najmisaonijem samorefleksivnome liku s kojim anarhoidnost i spektakl dosežu kozmičku razinu. Groucho Marx je jedini tzv. komičar iz imaginarnoga muzeja klasičnoga Hollywooda kojeg danas mogu gledati i ljenjivci i hiperaktivisti generacije Z a da […]

Constantin Noica (1909.-1987.), prijatelj Emila Ciorana i Mircee Eliadea, bio je rumunjski vodeći filozof, autor originalnih rasprava o ontologiji (naslanjajući se na Hegelovu trijadičku shemu), o logici i kulturnoj morfologiji (u maniri Oswalda Spenglera) kao i niza objavljenih eseja o rumunjskom “duhu” ili “duši”. Usto, bio je političko progonjen od komunističkoga poretka diktatora Causescua, što […]

Sveučilište u Zadru                 Odsjek za sociologiju „Dani sociologije“. Lipanj 2013. Razgovor s filozofom, sociologom, politologom, teoretičarem kulture, medija i suvremene umjetnosti prof.dr. Žarkom Paićem, autorom knjiga Politika identiteta, Moć nepokornosti, Zaokret, Slika bez svijeta, Vizualne komunikacije, Posthumano stanje, glavnim urednikom časopisa Tvrđa i zamjenikom glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Za početak, možete li nam nešto […]

Michel de Certeau, francuski teoretičar poznat po tome što je ingeniozno u svojim djelima spajao psihoanalizu, hermeneutiku i semiotiku, etnologiju i religiju objavio je niz knjiga među kojima vrijedi izdvojiti: La Culture au Pluriele, L’Ecriture de l’Histoire, L’Invention du Quotidien, La Fable Mystique. Kao predstavnik francuskoga kruga poststrukturalizma ima vidnu ulogu u proučavanju fenomena svakidašnjeg života […]

          Ne pripadam onima koji smatraju da su Krležine opservacije o vizualnoj umjetnosti modernizma i avangarde, osobito slikarstva, na rubu konzervativnoga „velikoga narativa“ i stoga uglavnom lijepo napisani osvrti bez razumijevanja biti suvremene umjetnosti. Sklon sam tvrdnji da je njegova kritička negacija šoka, provokacije i eksperimenta koja je uslijedila nakon futurizma, Duchampa i berlinskoga dadaizma […]

“Ta glazba je, recimo to, odmah bila lucidna i jasno svjesna svojih namjera. Lucidno, prije nego prerano: jer nema nijednu od onih bajnih anegdota kojima se obično stvaraju hagiografije čuda od djece; nije poput mitološke dojenčadi zadavio dva udava u svojoj kolijevci niti skladao koncert s tri godine; čak je i on, sve u svemu, […]

          Odgoj i obrazovanje pripadaju nužnoj biti povijesnoga smisla ljudske egzistencije. No, bez autoriteta učitelja/profesora, bez njihovih uvođenja u samu tajnu postojanja i postajanja svijeta bez obzira predavali oni svojim učenicima o bitku kao filozofi, o bogu kao teolozi, o svijetu kao kozmolozi i o čovjeku kao antropolozi, nema održivosti institucije zvane škola. Znamo, naravno, […]

Jednokratnost i neponovljivost su temeljne ontologijsko-temporalne značajke autentičnoga načina vođenja egzistencije. Sve drugo je pad u bezdan svekolike vulgarnosti života. Grci su to znali prije svih i zato je mitsko doba uistinu prapočetak (arché) povijesti kao događanja koje svoje osmišljavanje ima u onome što pripada području rizika, kaosa i slučaja. Iako mit ne može biti […]

          Viđamo ih u knjižnicama na predstavljanju knjiga. Obično sjede u zadnjim redovima i strpljivo čekaju da dosadnim izlaganjima o velevažnosti dotičnih autora i autorica dođe kraj da se konačno mogu okrijepiti nekim kanapeom i čašom vina s domjenka. Ima ih načitanih i solidno obrazovanih; ima ih različitih duhovnih profila, bačenih na ulicu iz tisuću […]

Zašto ja ovo uopće pišem? Nije pitanje ono koje stoji u naslovu jedne knjige Georga Orwella, Zašto pišem? I drugi eseji. Ne, pitanje je krajnje precizno i konkretno: zašto baš „ovo“, što ima formu digitalne svaštare? Blogove pišu svi i nitko. Za tradicionalne metafizički odgojene i obrazovane filozofe, književnike i umjetnike ovo je „skandal“, „eksces“, […]

Danski filmski redatelj Lars von Trier voli šokirati svoju publiku prije ili poslije premijere filmova poput Dogvilla ili Melankolije nesuvislostima i blasfemijama spajajući pritom antisemitizam, pornografiju i narcizam. Filmovi su mu uglavnom vrhunski, i u njima problematizira sukob između religioznih dogmi i slobodarstva, i to tako da uvijek stradaju goli anđeli i zanesene heroine u […]

Nikad se neće dostatno proniknuti u uvid Franza Werfela iz jednog aforizma u kojem taj tragatelj za Božjom prozirnošću u obezboženom svijetu izrijekom kaže: “Što više brzine, to više praznine“ – ako se ne promisli dalekosežnost Heideggerove postavke o biti novovjekovnoga svijeta. Kao što je poznato, u svim se mjerodavnim spisima i predavanjima iz tridesetih […]

Jazz adagio Tišina (Silence) u izvedbi trubača Cheta Bakera, klavirista Enrica Pieranunzija i basista Charlieja Hadena iz 1987. godine predstavlja onaj uzvišeni trenutak uronjenosti u samoću kao intimističku baladu. Nisu slučajno svi pristupi glazbenom i vokalnome umijeću Cheta Bakera upravo fascinirani njegovom poetizacijom svijeta. Mirnoća, sabranost i suptilnost u izvedbi ovu profinjenu modernu glazbu dovodi […]

Alcheringa kao mitski početak       Kako je bila lijepa republika u doba carstva! U tim riječima Guy de Maupassanta koje navodi Marx u jednom od svojih najznamenitijih političkih spisa europske moderne, 18. Brumaireu Luisa Bonapartea, skriva se prevladavajuće iskustvo vremena nakon onoga što je još preostalo od nedovršene povijesti. To iskustvo pogrešno se naziva nostalgijom za […]

Prije nekog vremena pročitao sam ogled mladoga Gillesa Deleuzea iz 1946. godine, objavljen u časopisu Espace, br. 1, str. 93-106., naslovljen provokativno „Od Krista do buržoazije“ i posvećen gospođici Davy. Ogled je na engleskome objavljen u knjizi Letters and Other Texts (prir. David Lapoujade, prijevod s francuskoga Ames Hodges), u izdanju Semiotext(e), New York, South […]

Lambert Wiesing profesor je teorije slike i estetike na sveučilištu u Jeni. Objavio je nekoliko iznimno važnih knjiga koje se tematski i sadržajno bave problemom odnosa suvremenih medija i slikovnosti (Philosophie der Wahrnehmung, Bild und Reflexion). U okviru interdisciplinarnog projekta ICONIC TURN i BILDWISSENSCHAFT zajedno s Klausom-Sachsom Hombachom, Oliverom Grauom i drugim autorima niz godina […]

Samosvjesni umjetnik u doba konceptualno-performativnoga «prevrata» granica društvene perverzije moći – globalizacija, simboličko i zbiljsko nasilje kapitala nad živim radom kao podjarmljenom supstancijom-subjektom povijesti, bio-moć tehnologije, terorizam i rat kao «transformacijska logika» nove kartografije svijeta – nema više pred sobom ZID monolitne ideologije. Nakon pada real-socijalizma duh avangardne umjetnosti više ne živi u katakombama, podrumima, […]

1. Na pitanje o biti slike u doba tehnosfere odgovor je unaprijed očekivan. Slika više nema svoju bit jer ne postoji jasna razlika između predmeta i promatrača. Ako je tako, onda se umjesto biti mora početi govoriti o intenzitetu, a umjesto simboličke moći slikarstva o mogućnostima značenja slike u procesu nastanka novoga djela/događaja s onu […]

Thomas Bernhard kazao je jednom da je morbidna arkadičnost poslijeratne Austrije naprosto iritantan slučaj paradoksalne sveze političkoga, rojalističkog katolicizma i konzervativne revolucije koja je u književnosti iznjedrila jednog velikog dekadenta kao što je to bio Hugo von Hofmannsthal. Nije Austrija rezultat slobodarskoga duha liberalizma, već ono što je iza zatvorenih vrata Salzburških svečanosti. No, ostat […]

Može li filozofija imati neku drugu i drukčiju moć utemeljenja za razliku od znanosti i religije ako je znanje uvjet mogućnosti znanosti, a objavljena vjera u Boga uvjet mogućnosti religije?Od samoga početka ta je razlika prisutna u jezgri mišljenja kao razlika između bitka i boga u grčkoj predplatoničkoj metafizici. Znati i vjerovati kao da su […]

Pred kraj eseja „Oživljavanje slike“, u kojem se bavi Caravaggiom i Velázquezom, filozof José Ortega y Gasset iskazuje nešto istodobno čudovišno i samorazumljivo. Ako smo se uvijek pitali je li antipatija, taština ili mržnja u sublimnome obliku razlog nesuglasja između dva velika umjetnika od pamtivijeka do kraja svijeta, možda ćemo u ovome iskazu pronaći ipak […]

Ništa ne ostaje od čovjeka u ovoj pustopoljini osim njegovih virusnih tragova u zraku. Prije gotovo dvadesetak godina u okviru jedne zanimljive filozofske anti-konferencije koju su organizirali KUD Apokalipsa iz Ljubljane, Primož Repar, Iztok Osojnik i Janko Rožič, u UNESCO-vu selu Škocjan na Primorskoj, imao sam uzbudljiv polemički razgovor s jednim slovačkim analitičkim filozofom i […]

        U uistinu pronicljivoj knjizi francuskoga filozofa Jean-Luc Nancyja, Doing, Seagall Books, Calcutta, India, 2020., u „Uvodu“, str. 5, autor tvrdi da je „realizacija postala problematična“, a to znači s njome i pojmovi realiteta i Realnoga. Djelovanje i činjenje, ono što iz grčke filozofije politike u Aristotela pada u nadležnost pojmova prakse i pragmatike, s […]

U kazalištu danas ima puno rada nogu, atletizma i yoge, treninga muskulature, cirkuskih vještina i mađioničarstva. U Gavellino doba glumci su čitali Aristotelov Organon u njegovu lošem prijevodu na hrvatsko-srpski i govorili besprijekorno Krležu i Marinkovića poput Božidara Bobana u njegove dvije epohalne uloge u povijesti kazališta na ovim prostorima. Jedna je ona u Krležinom […]

Danas popodne  vratio sam se iz Zadra, gdje sam održao predavanje na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, naslovljeno ‘Dostojanstvo i rang tijela – Filozofija i performativnost’, te promovirao svoju knjigu Nihilizam i suvremenost – Na Nietzscheovu tragu. Volim prošetati zadarskim kaletama i obalom uz more. Nema nigdje Filozofskoga fakulteta na svijetu čija se lijepa […]

U prvoj pjesničkoj knjizi Antonina Artauda, Pupak limba, (L’Ombilic des limbes) iz 1925. godine stoje ove dramatski sročene riječi. ʺTu gdje drugi snuju djela idem samo za tim da pokazujem svoj duh.               Živjeti znači izgarati od pitanja.               Djelo ne poimam kao odcijepljeno od života.               Ne volim odcijepljeno stvaranje. Ni […]

Biografija kao trag patnje i iskupljenja Vilém Flusser rođen je 12. svibnja 1920. u Pragu u obitelji židovskih intelektualaca. Pohađao je njemačku i češku osnovnu školu, a kasnije i njemačku gimnaziju. Godine 1938. započeo je studij filozofije na Pravnom fakultetu Karlsuniversität u Pragu. Ubrzo nakon okupacije Praga od strane nacista u ožujku 1939. Flusser je […]

         Botho Strauss, njemački suvremeni pisac i esejist, napisao je kako je komunikacija ne-riječ našega doba. U pravu je. Medijska zlouporaba govora ide tako daleko da ono jednostavno u ljudskome odnosu postaje posve kompleksno i komplicirano. Najdrastičniji primjer je kad čujemo kako su stanja i stvari takve da ih treba „iskomuniciriati“ valjda Drugima i s […]

Kako će izgledati tzv. izvanzemaljski život? Hoće li imati istu ili barem sličnu formu kao ljudski život ako i kad dođe do bliskoga susreta s nesvodivim objektom X? Zašto uporno mislimo da će susret biti na Zemlji i da će ‘oni’ doći do nas, a ne ‘mi’ do ‘njih’? I zašto pretpostavljamo da će  baš […]

Nema ni jednog samoskovanoga „nadimka“ u modernoj književnosti uopće ako ćemo pravo, a ne samo hrvatskoj, koji ima ovu strašnu težinu kao što je to slučaj s prvim avangardistom prije nastanka povijesne avangarde u Europi/svijetu ꟷ Kamovom. Ali, isto tako, nema ni jedne bolje i vjerodostojnije „studije slučaja“ o sudbini Kamova kao pisca radikalne i […]

       Ničeanski nadahnuti pisac i esejist Ernst Jünger skovao je jedan od najprimjerenijih pojmova za odnos rata, rada, moderne tehnologije i vladavine nadčovjeka u doba planetarnoga nihilizma. Ta neoboriva sintagma koju koristim u mnogim prigodama u tekstovima o političkome i politici, globalizaciji i ustrojstvu života u doba tehnosfere glasi – totalna mobilizacija. Totalnost je posvemašnja […]

 Walter Benjamin nije mislilac nagloga reza između onoga „prije“ i „poslije“. Vidjeli smo da je fino tkanje njegovih misaonih struna u tekstovima moguće dovesti do jednog otvorenoga „sustava“ jedino s pomoću metodičke refilozofikacije. A to znači ne dati se impresionirati njegovim književno-esejističkim padom u okrilje svakodnevice i njezine običnosti, čak banalnosti. To vrijedi posebno za […]

1. Ideja povratka: protijek i riječi             Ideja povratka u stanje koje prethodi razlikovanju prošlosti-sadašnjosti-budućnosti kao sklopa linearnoga vremena prisutna je od samoga početka u modernoj književnosti. Dublin u Joyceovu Uliksu postaje mitsko-banalni prostor aktualizacije događaja. Proživljena vremenitost modernoga svijeta zbiva se u jednom danu. Brochov roman Vergilijeva smrt određuje razlika u istome. Sjećanje pjesnika […]

U filmovima Woodyja Allena vlada načelo poznato iz anarhističke teorije znanosti Paula Feyerabenda koja je zapravo ključna za shvaćanje tzv. postmoderne ontologije slučaja: anything goes (sve je moguće ili sve je dopušteno). Sjetimo li se one poznate formule nihilizma koja se pripisuje Dostojevskome ꟷ ako nema Boga sve je dopušteno ꟷ razabrat ćemo da je […]

U knjizi Postmoderno stanje: Izvještaj o znanju iz 1979. godine vodeći filozof postmoderne kaže.   “U humboldtovskome modelu Sveučilišta svaka znanost zauzima svo­je mjesto u sustavu kojim vlada spekulacija. Ulazak jedne znanosti u područje druge može samo izazvati pomutnje, ’šumove’, smetnje u sustavu. Suradnja je moguća samo na spekulativnoj razini, u glava­ma filozofa. Ideja interdisciplinarnosti, nasuprot […]

        Suvremeni francuski filmski teoretičar Raymond Bellour u tekstu u okviru temata o filmskome mišljenju u časopisu Europski glasnik, br. 28/2023., problematizirajući različite forme u kojima suvremeni film pronalazi svoju novu egzistenciju kaže i ovo. „Je li onda u prijelazu filma od »kino dvorane u muzej« praktički najavljena smrt filma, još uvijek nerealizirano vrijeme kad […]

„Za patafizičkog zloduha sve je, u svakom slučaju, suvišno, sam je svijet suvišan.“ Jean Baudrillard Stanje permanentnoga nestanka   Povijesti više nema. Ona, doduše, postoji, ali je nema. Kako to može nešto biti a da ga nema? Očigledno da nešto još samo „tu“ biva, traje, puko jest, ali njegova realna egzistencija više nema svoju supstancijalnu osnovu. […]

Plavetnilo neba, duboko plavo podmorje, kobaltno plavi odsjaj ljepote i uzvišenosti oka one božanske žene s Botticellijeve slike, žalobno plavi suton prije no što na umorni narcistički grad iz Andersonova filma Magnolija počnu padati one odurne apokaliptičke žabe, plave biljarske kugle nalik satelitima nekog anti-Saturna, obojano staklo s plavim mrljama koje izazivaju otmjeno gađenje nad ovim […]