1. Pitanje je li Auguste Rodin posljednji kipar ideje ljepote i uzvišenosti jedno je od ključnih estetskih pitanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Odgovor ovisi o tome kako definiramo te pojmove, no povjesničari umjetnosti uglavnom ga vide kao prijelomnu figuru koja je redefinirala, a ne samo naslijedila, klasične ideale ljepote i uzvišenosti. Rodin […]
1. Ideja apsolutne muzike (njemački: Die Idee der absoluten Musik), djelo utjecajnog njemačkoga muzikologa Carla Dahlhausa, (preveo na engleski Roger Lustig), istražuje kako se na isključivo instrumentalnu glazbu tijekom 19. stoljeća gledalo kao na najviši oblik glazbene umjetnosti. Dahlhaus tretira “apsolutnu muziku” kao estetsku paradigmu (slično Kuhnovome pomaku paradigme u znanosti) koja je temeljno restrukturirala […]
1. Hector Berlioz (1803.-1869.) jedna je od glavnih figura romantične glazbe ne samo u Francuskoj. Godine 1830. njegova Symphonie fantastique, čija je radnja inspirirana njegovom vlastitom životnom pričom, izazvala je negodovanje slično Hernanijevom. Svojim djelima pomicao je granice klasičnih oblika i istraživao omiljene teme romantičara, poput samoizražavanja i privlačnosti prema fantastičnom, Shakespeareovoj drami, mitu o […]
1. Glavna razlika u značenju riječi jednako i isto je u tome što „isto“ označava numerički jedan te isti predmet (identitet), dok „jednako“ označava dva različita predmeta koji imaju potpuno ista svojstva (sličnost ili ekvivalentnost). Iako se u svakodnevnom govoru često koriste kao sinonimi, Hrvatski jezični portal i jezični priručnici jasno razdvajaju njihovo značenje. Izravna usporedba Pojam […]
1. „Čekajući barbare” (grč. Περιμένοντας τους Βαρβάρους) jedna je od najpoznatijih i najutjecajnijih pjesama grčkoga pjesnika Konstantina Kavafija, napisana 1898. i objavljena 1904. godine. Pjesma koristi izmišljeni antički ambijent kako bi prikazala dekadenciju, političku paralizu i psihologiju društva koje je izgubilo svoj smisao. Prije no što pokušamo iz jedne posve drukčije misaone perspektive „danas“ protumačiti […]
1. U svojoj posthumnoj zbirci eseja, O ljubavi: Aspekti jedne teme, španjolski filozof José Ortega y Gasset definira ljubav ne kao pasivan osjećaj ili želju za posjedovanjem, već kao aktivni, centrifugalni tok duhovne energije koji se projicira od ljubavnika prema voljenom. Poznato je da ljubav naziva “sjajnim poticanjem ljudske vitalnosti”, opisujući je kao trajnu predanost […]
1. U kontekstu moje knjige The Technoscientific Turn of Philosophy – The Age of Cybernetics, (v. https://nihilismocontemporaneo.com.co/en/category/news-en/) odnos između tijela i tehnosfere predstavlja jedno od ključnih mjesta sloma klasične metafizike. Tijelo više nije biološka konstanta, već postaje fluidni objekt tehnosfere. Ono prestaje biti puka “priroda” nasuprot ljudskoj “kulturi”. Kroz biotehnologiju, genetski inženjering i protetiku, tijelo […]
1. Stari majstori: Komedija (Alte Meister: Komödie) iz 1985. godine austrijskoga pisca Thomasa Bernharda složeno je remek-djelo kasnoga razdoblja i pripada njegovu nastojanju posvemašnjega “uništavanja umjetnosti”, a istovremeno se može čitati i kao jedno od njegovih najpristupačnijih i najhumorističnijih djela pod uvjetom da još možemo izdržati „tiraniju“ bez interpunkcije i rečenice duge poput austrijsko-mađarskih […]
Što je umjetna opća inteligencija? Teorijski oblik umjetne inteligencije sposoban za razumijevanje, učenje i primjenu znanja u bilo kojem intelektualnom zadatku na ljudskoj razini bez obuke specifične za zadatak. Autor: Databricks Staff Umjetna opća inteligencija (UOP) odnosi se na hipotetski oblik umjetne inteligencije (UI) sposoban za obavljanje cijelog raspona intelektualnih zadataka na ljudskoj razini. Točnije, […]
1. Veliki pjesnici i mali narodi, koje uvijek prije ili kasnije sustigne sudbina „bijede malih naroda“, kako je to najpreciznije moguće definirao mađarski politolog Istvan Bíbo, nikad nisu u korelacijama. Pjesnici su veliki upravo zato što nadilaze svoju „ukorijenjenost“ u „krv i tlo“ naroda i postaju rizomatski kopači druge povijesti i njezine kozmopolitske sudbine od […]
1. Moje shvaćanje mišljenja Sorena Kierkegaarda pretpostavlja radikalan okret prema egzistencijalnoj vjeri i bestemeljnosti slobode, smještajući je nasuprot Hegelovoj spekulativnoj metafizici. U svojoj knjizi Sfere egzistencije: Tri studije o Kierkegaardu (v. https://www.matica.hr/knjige/1188/ https://apokalipsa.publishwall.com/knjigarna/zarko-paic-the-spheres-of-existence-three-studies-on-kierkegaard) aktualiziram Kierkegaardove koncepte unutar suvremenoga doba kibernetike i tehnosfere. Iz ove perspektive, religijski egzistencijalizam nije zastarjeli teologijski projekt, već ključno iskustvo prijelaza i otpora […]
1. U Kavafijevoj pjesmi Sjeti se, tijelo čovjek s ljubavlju razgovara sa svojim starim tijelom podsjećajući ga na želju koju je nekoć pobuđivalo, Ton je nježan, nostalgičan, njegove riječi miluju naboranu kožu. „Tijelo, sjeti se ne samo koliko si bio voljen, ne samo kreveta na kojima si ležao, već i onih želja koje su […]
1. Moje petoknjižje Tehnosfera i to njegov treći svezak naslovljen Platforme od struna: Estetika i suvremena umjetnost ( https://zarkopaic.net/works/tehnosfera-iii/) te knjige Art and the Technosphere i The Technosphere as a New Aesthetic, (v. https://zarkopaic.net/works/art-and-the-technosphere i https://zarkopaic.net/works/the-technosphere-as-a-new-aesthetic/) svjedočanstva su napuštanja tradicionalne metafizike lijepoga i uzvišenoga. Umjesto toga, nastojanje smjera tome kako kibernetika, umjetna inteligencija i planetarno računanje redefiniraju samu bit umjetničkoga stvaralaštva, ljudskoga […]
1. U suvremenoj filozofiji medija i estetici, moja razmatranja pojmova “tehnosfere” i “svijeta kao slike” kroz prizmu radikalnoga obrata u kojem tehnologija prestaje biti tek ljudski alat pojavljuju se u petosveščanoj Tehnosferi i knjigama Art and the Technosphere te The Technoscientific Turn of Philosophy: The Age of Cybernetics. (v. https://mvinfo.hr/knjiga/13023/tehnosfera-v-dizajn-kao-misljenje-autonomni-objekti-i-njihove-preobrazbe https://www.flipkart.com/art-and-the-technosphere/p/itm51d76ddc59535 https://www.tgjonesonline.co.uk/product/zarko-paic/the-technoscientific-turn-of-philosophy–the-age-of-cybernetics/16047381) Za razliku od […]
1. Od trenutka kad sam po prvi put uzeo u ruke ovaj roman intuitivno sam znao da je posrijedi najznačajniji i ujedno najprijeporniji roman ideja 20. stoljeća nakon Brochove Vergilijeve smrti. Čitam ga svagda iznova svakih nekoliko godina, a posebno je to imalo izravnoga utjecaja na pisanje knjige Čemu glazba? Od umjetničke religije do cjelovitoga […]
1. Knjiga Nietzsche: Einführung in das Verständnis seines Philosophierens (hrv. Nietzsche: Uvod u razumijevanje njegova filozofiranja) njemačkog filozofa i psihijatra Karla Jaspersa, napisana je 1934., a objavljena 1936. godine. Ova opsežna monografija smatra se jednim od najvažnijih i najutjecajnijih djela o Friedrichu Nietzscheu u 20. stoljeću uz knjige Eugena Finka i Karla Löwitha, Gillesa Deleuzea […]
1. U eseju Theodora Adorna “Glazbena analiza robe” (Musikalische Warenanalysen), koji se nalazi u njegovoj zbirci Quasi una Fantasia (https://www.versobooks.com/products/1390-quasi-una-fantasia) kritički teoretičar raskrinkava kanonska i poluklasična djela ꟷ posebno Gounodovu Ave Mariju, Rahmanjinovljev Preludij u cis-molu, Dvořákovu Humoresku i Čajkovskijevu Simfoniju br. 5. Tvrdi, pritom, da ih njihova masovna komercijalna popularnost pretvara u kulturnu “robu” […]
1. Ivo Andrić proveo je više od dvije godine u Madridu (1928. – 1930.), gdje je služio kao vicekonzul jugoslavenskog diplomatskoga poslanstva u Španjolskoj. Njegovo iskustvo Španjolske izraženo je u nekim njegovim djelima. Španjolske teme i motivi koje obrađuje u njima nadilaze granice slikovne umjetnosti. A to navlastito vrijedi za jedan takav motiv povezan sa […]
1. Rainer MariaRilke, taj veliki melankolični pjesnik njemačkoga jezika, tvorac pojma otvorenosti (Offene), u Devinskim elegijama i Sonetima Orfeju pokazuje kako se novi pojam ljepote u ovome svijetu izvodi iz otvorenosti bitka ne spram budućnosti, već spram prošlosti. Zato je Apolonov torzo ‘arhajski’, a sam bog mjere i sklada, luka i lire, sada se pojavljuje […]
1. Lawrence Durrell Lezbos Plejade tonu mirno poput boje, Slijedi ogromna Zemljina zakrivljenost, Okrećući se u snu, oceanska krivulja. Definirana u konkavnome obliku poput ljudskoga oka Ili obraza pritisnutog toplim na obraz tame, Poput plesača uz glazbu koju zaslužuju. Ovaj balkon, mjesečinom pomazana polica Iznad tihoga vrta drži moj krevet. Spavao sam. Ali obeshrabrujući jesenski […]
1. U svojem posthumnome djelu Mozart: Sociologija jednoga genija (objavljenome 1991. godine), znameniti njemački sociolog fenomenologijske orijentacije Norbert Elias dekonstruira romantični mit o bezvremenskom i božanskom umjetničkome geniju. Kroz sociologijsku i psihologijsku analizu pokazuje da se iznimni talent Wolfganga Amadeusa Mozarta sukobio s krutim strukturama dvorskoga društva 18. stoljeća, objašnjavajući tako glazbenikovu tragičnu i preuranjenu […]
Predgovor VANJA SUTLIĆ, hrvatski filozof, rođen je 18. veljače 1925. u Karlovcu, a umro je 15. prosinca 1989. u Zagrebu. Klasičnu je gimnaziju završio u Zagrebu. Studirao je na Medicinskom fakultetu, no ubrzo se posvetio filozofiji i diplomirao je 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1958. na Sveučilištu u Zagrebu s tezom: Bit […]
1. Već sam nekoliko puta u tekstovima iz suvremene estetike i filozofije umjetnosti kad je riječ o pojmu uzvišenoga upućivao na iznimno lucidne i nadasve poticajne analize Philippe Lacoue-Labarthea, francuskoga filozofa bliskoga Derridai, koji se zbog svojeg predavačkoga rada na Sveučilištu u Strasbourgu i suradnje s Jean-Lucom Nancyjem često određuje kao mislilac drukčijega smjera dekonstrukcije […]
1. U svojim tumačenjima mišljenja Waltera Benjamina koja su kristalizirana u monografskoj knjizi Anđeo povijesti i Mesija događaja: Umjetnost-Politika-Tehnika u djelu Waltera Benjamina, objavljenoj 2018. godine u izdanju Fakulteta za medije i komunikacije iz Beograda (ur. Obrad Savić https://knjige.fmk.edu.rs/product/andeo-povijesti-i-mesija-dogadaja/ ), iznio sam postavku da je njegova autentičnost u filozofiji i teoriji kulture 20. stoljeća paradigmatski […]
1. Nema razloga raspravljati o dekadenciji Zapada (i Istoka, naravno) kao radikalnoj kritici kulture na njezinu putu u bezdan koji označavamo silaznom putanjom duha bez susreta s jednom čudovišno uznemirujućom slikom. Malo je takvih događaja u životu čovjeka kad slika, a ne sama stvarnost koju slika prikazuje i predstavlja u metafizičkome smislu, otvori radikalnu mogućnost […]
1. Werner Hamacher (1948. – 2017.) bio je osnivač i ravnatelj Instituta za opću i komparativnu književnost Sveučilišta u Frankfurtu i katedre Emmanuela Lévinasa na Europskoj poslijediplomskoj školi. Među njegovim brojnim publikacijama su Pleroma: Čitanje Hegela (1997.), Premise: Eseji o filozofiji i književnosti od Kanta do Celana (1999.), Minima Philologica (2015.) i Dvije studije o […]
1. Iphigenia ili Ifigenija (1977.) je umjetničko remek-djelo kao filmska drama u režiji grčkoga redatelja Michalisa Cacoyiannisa (Mihalis Kakogiannis). Film se temelji na istoimenoj klasičnoj tragediji Ifigenija u Aulidi koju je napisao drevni grčki dramatičar Euripid. Film je treći, završni dio Cacoyannisove znamenite trilogije grčkih tragedija, a prethode mu filmovi Elektra (1962.) i Trojanke (1971.).Radnja […]
1. U mojim dosadašnjim filozofijskim, sociologijskim i politologijskim istraživanjima koncepti neoliberalizma, totalne kontrole i slobode neraskidivo su povezani kroz pojam tehnosfere i kibernetičkoga upravljanja. Ovaj tekst stoga se nadovezuje na dva već objavljena na ovome blogu koji se zove Kaos. (v. https://zarkopaic.net/blog-post/ima-li-rupa-u-mrezi/ i https://zarkopaic.net/blog-post/o-nemustim-alternativama-kapitalizmu/ ) Posve je jasno da samo radikalno dekonstruiranje svih današnjih pojmova kojima […]
1. U zborniku O romanu koji je priredio Dražen Katunarić u izdanju Litterisa, 2019. godine uz niz temeljnih postavki najznačajnijih europskih pisaca, filozofa, književnih teoretičara koji nastoje objasniti razloge zašto je roman najviša diskurzivno-kazivajuća forma književnosti, izdvaja se po lucidnosti uvida u situaciju s romanom u 21. stoljeću tekst manje poznatoga francuskoga pisca Yannicka Haenela […]
1. Nihilizam više nije samo apstraktni filozofski problem, već je postao inherentna bit suvremenosti. Kroz korelaciju bitka i vremena, svekoliko se ljudsko djelovanje u tehnosferi svodi na globalno niveliranje Zemlje, gdje tehnika vlada kao „sredstvo-bez-svrhe“. Suvremeni ontologijski nihilizam dovodi do raščovječenja u kojemu čovjek ne gubi samo slobodu, nego u posvemašnjoj tehnicizaciji gubi samu mogućnost […]
1. The Stack: On Software and Sovereignty je iznimno utjecajna knjiga sociologa i teoretičara dizajna Benjamina H. Brattona, objavljena u izdanju MIT Pressa. Njezina glavna teza jest da različiti oblici računalnih tehnologija na planetarnoj razini — poput pametnih mreža, cloud platformi, mobilnih aplikacija i automatizacije — više ne djeluju zasebno, već se spajaju u koherentnu, […]
1. Albrecht Dürer stvorio je najpoznatije djelo na temu melankolije, dok se Rembrandt ovime bavio posredno kroz psihološke portrete i autoportrete. Iako obojica spadaju među najveće majstore grafike i sjevernoeuropske umjetnosti, njihov prikaz melankolije razlikuje se u mediju, simbolici i umjetničkome pristupu. Dürerovo remek-djelo „Melencolia“ iz 1514. godine nije slika, već bakrorez (gravura) koji se smatra jednim […]
1. Kako opisati osjećaj promatrača koji beskrajno uživa u stapanju s krajolikom božanske ljepote kakvi pripadaju Grčkoj i njezinoj otvorenosti oblika i čežnje za odbjeglom prošlošću u novi mit i onoga što se valja na obzorju svjetske povijesti kao raspad svijeta u najkrvavijim događajima razaranja ljudskosti možda ikad odigranim na ovoj jedinoj zemlji? Nije li […]
1. Labirint samoće je filozofijski i povijesni esej u devet dijelova o meksičkome identitetu i kulturi. Octavio Paz, veliki meksički pjesnik i profesionalni diplomat, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1990. godine kojeg mnogi uz Borgesa smatraju ključnim književnikom Latinske Amerike u 20. stoljeću, otpočeo je pisati ovo remek-djelo tijekom svojeg mandata meksičkoga veleposlanika u Francuskoj […]
1. Ex captivitate salus (latinski izraz „Spas iz zatočeništva“) autobiografska je zbirka eseja njemačkog ustavnog pravnika i političkoga filozofa Carla Schmitta, napisanih između 1945. i 1947. godine tijekom interniranja u američkim logorima za ratne zarobljenike. Djelo je Schmittov pokušaj intelektualne obrade vlastite uključenosti u nacionalsocijalizam i opravdanja pred nadolazećim generacijama. Uz Hannah Arendt i Lea […]
1. Uvijek sam volio ono što Jean Baudrillard naziva ukronijom, a u različitim knjigama neomarksističkoga filozofa utopije Ernsta Blocha kad govori o nužnosti i slučajnosti, determinizmu i indeterminizmu povijesti, nailazimo na vrhunsku Pascalovu sliku mišljenja iliti metaforu koja se pokazuje pitanjem: kako bi izgledala povijest da je Kleopatra imala zakrivljen nos? E, pa sada, feministkinje […]
1. Usvojem poznatome eseju “Karl Jaspers: Građaninsvijeta?” (izvornoga naslova Karl Jaspers: Citizen of the World?, objavljenom 1957. godine u zbirci eseja Men in Dark Times, hrv. prijevod: Ljudi u mračnim vremenima, TIM press, Zagreb, 2019., str. 85-97. S engleskoga preveo Srđan Dvornik), Hannah Arendt preispituje i duboko problematizira filozofijski koncept svojeg nekadašnjeg mentora i bliskog prijatelja Karla Jaspersa kao kozmopolita […]
1. Film Andreja Tarkovskoga Solaris iz 1972. godine započinje dugačkim, meditativnim kadrovima prirode na Zemlji, u kući Kelvinovih roditelja. Psiholog Kris Kelvin provodi posljednje sate u krugu obitelji prije polaska na višegodišnju misiju. Posjećuje ga bivši astronaut Burton, koji mu prenosi svoje uznemirujuće iskustvo s planeta Solarisa od prije nekoliko desetljeća. Burton tvrdi da je […]
1. Misli Oswalda Spenglera o umjetnosti u njegovoj posthumnoj ostavštini (Nachlass) bave se njezinom ulogom u najranijim fazama ljudske povijesti, njezinim psihološkim podrijetlom i neizbježnim krajem u civilizacijskoj fazi. Glavni dio tih zapisa objavljen je u posthumnoj zbirci fragmenata pod naslovom „Frühzeit der Weltgeschichte. Fragmente aus dem Nachlass“ (uredio Anton Mirko Koktanek). U tim fragmentima […]
1. Pojmovni sklop koji povezuje tehnosferu, kozmos i psihu odnosi se na suvremenu posthumanističku filozofiju i radikalnu dekonstrukciju klasične metafizike. Iako je naslov Cosmos and Psyche planetarno poznat kao epohalno djelo kulturnog povjesničara i filozofa Richarda Tarnasa, unutar svojeg višesveščanog projekta Tehnosfera (sv. 1-5) otvaram komplementarnu i kritičku ontologiju digitalnoga doba u kojoj se odnosi […]
1. Parerga i Paralipomena iz 1851. godine bilo je posljednje veliko djelo njemačkoga filozofa Arthura Schopenhauera, koje mu je konačno donijelo dugo očekivanu međunarodnu slavu i priznanje potkraj života. Sam naziv potječe iz grčkog jezika i u prijevodu označava „Sporedneradove” (Parerga) i „Izostavljene zapise” (Paralipomena). Knjiga je zamišljena kao zbirka dopunskih eseja i kraćih razmišljanja […]
1. U maloj knjizi naslovljenoj Zlo: izazov filozofiji i teologiji (Le Mal. Un défi la philosophie et à la théologie, Ženeva: Labor et Fides, 1986.] koja će se u prijevodu na hrvatski Maria Kopića pojaviti u 31. broju časopisa Europski glasnik krajem 2026. godine u okviru tematske cjeline Kako misliti zlo, temeljne postavke odnose se […]
1. Kada bih trebao pronaći suvremenoga umjetnika 20. stoljeća koji mi je najbliži po načinu mišljenja više negoli po njegovim tzv. djelima, a to je za suvremenu umjetnost ionako upitno zbog primata pojma događaja u smislu trijade postava-tijela-koncepta u umjetnosti instalacija, performativnosti i konceptualizma, onda bih tu zacijelo uvrstio njemačkoga „gurua“ Josepha Beysa. Razloga ima […]
1. Prije negoli se upustimo, dragi moji slušatelji ovih virtualnih predavanja koje nemaju ni svoje „mjesto“ ni „vrijeme“, jer su poput definicije Boga u njemačkoga mistika Angelusa Silesiusa „posvuda“ i „nigdje“ što idealno i realno odgovara mojem konceptu tehnosfere kao sinteze umjetne inteligencije i umjetne intuicije u autogenerativnome razvitku, u pokušaj razumijevanja razlike „relativnoga“ i […]
1. Godardova predavanja u Montrealu odnose se na legendarnu seriju od 14 improviziranih lekcija iz filmske povijesti koje je francusko-švicarski filmski redatelj, scenarist, filmolog i jedini pravi „filozof filma“ u smislu sinteze vlastite stvaralačke energije s promišljanjem o smislu i biti filma kao umjetnosti održao između travnja i listopada 1978. godine na Sveučilištu Concordia. ( […]
1. Navodim jedan više negoli poticajan stav Jeana Baudrillarda u njegovu razgovoru s francuskim arhitektom Jeanom Nouvelom kao instruktivnim razlogom zašto ćemo se u današnjem predavanju baviti pitanjem o prostoru kao singularnosti sublimnih objekata. Vidjet ćete, uostalom, zašto ni Baudrillard, a niti ja u svojem četvrtome svesku Tehnosfere naslovljenom Sklop i petlja: Što je […]
1. U mojoj knjizi Zaokret (Litteris, Zagreb, 2009) posljednje poglavlje knjige je zapravo svojevrsna samostalna filozofijska knjiga o tijelu i vizualnosti. Kao samostalna knjiga pod nazivom Bijele rupe: Tijelo kao vizualna fascinacija izašla je u izdanju jednog malog crnogorskoga izdavača, Plime iz Ulcinja 2010. godine. Poglavlje kao knjiga u Zaokretu bavi se odnosom slike-tijela-vizualnosti ekstenzivnom […]
1. Predavanja argentinskoga pisca Jorgea Luisa Borgesa na Sveučilištu Harvard održana su u sklopu prestižnoga ciklusa Charles Eliot Norton Lectures tijekom akademske godine 1967. – 1968. S obzirom na to da je Borges u to vrijeme bio gotovo potpuno slijep, sva je predavanja održao potpuno napamet, bez ikakvih pisanih bilješki. Snimke ovih predavanja godinama su […]
1. U svojim filozofijsko-politologijskim knjigama kao što su to Sloboda bez moći: Politika u mreži entropije, Totalitarizam?, Doba oligarhije: Od informacijske ekonomije do politike događaja i Nemezis: Aporije političkoga i politike tumačio sam suvremenu autokratsku vladavinu kao hibridni i fluidni modus moći 21. stoljeća u kojem autokratski vođe djeluju kao „tirani i diktatori bez tiranije […]
1. Često sam u ovim predavanjima u okviru ciklusa Academia virtualis, ali i u različitim prigodama poput razgovora o mojim knjigama i njihovim temeljnim postavkama, ukazivao na to da pojam tehnosfere valja razumjeti kao „novi apsolut“ i odmah pritom upozorio da nije riječ o Hegelovu apsolutu. Pa, kakav je to onda „apsolut“ i što ga […]
Uvod Ovo predavanje predstavlja odgovor na iznimno važno pitanje koje mi je jedan uvaženi kolega uputio povodom analize mojeg teksta na ovome blogu zvanom Kaos od subote 4. srpnja 2026. https://zarkopaic.net/blog-post/orson-welles-ili-glas-koji-stvara-novu-sliku-svijeta/. Pitanje se odnosi na produbljenje ideje Glasa kao događaja koji nadilazi puku zvučnost i otvara novu sliku svijeta. Ako se prema promišljanjima Hansa Joasa […]
1. Otkada je filozofija prestala biti „mudrost“ svijeta i postala je realizirana u apsolutnoj znanosti Hegelove Enciklopedije kao da se čitava nakana sjedinjenja života i mudrosti u ideji ljubavi bez apsoluta izgubila u praznome eteru. Da ipak ne svjedočimo posvemašnjem rasulu metafizike u različitim trijumfalnim govorkanjima psihologija uspjeha i samopomoći za stresom pogođene narcističke vladare […]
1. Baveći se različitim aspektima mišljenja francuskoga filozofa i muzikologa Vladimira Jankélévitcha ꟷ etikom, estetikom glazbe, mišljenjem politike u svezi kritike pojma oprosta nakon nacističkoga Holokausta, kao i njegovim uvidom u bit dekadencije iz horizonta kritike moderne kulture ꟷ ono što je jedan od glavnih razloga njegova utjecaja i danas, razaznajem u jedinstvenome spoju bergsonizma […]
1. Catrin Misselhorn, rođena 1. studenoga 1970. u Stuttgartu, je njemačka filozofkinja, a od travnja 2019. profesorica na Sveučilištu Georg August u Göttingenu. Smatra se vodećom misliteljicom na području etike strojeva i robotike u Njemačkoj. Od 2007. do 2008. bila je stipendistica Feodor Lynen Zaklade Alexander von Humboldt u Centru za afektivne znanosti u Ženevi, […]
Onkraj „subjektivnosti“ i „apsolutnosti“ Mišljenje koje je Vanja Sutlić tijekom svojeg životnoga puta mišljenja odredio nazivom povijesnoga mišljenja nije nikakva tzv. trans-ili-meta-filozofija, premda se tako mnogima čini koji nisu pozorno promislili zašto od prvoga do zadnjega njegova teksta i javnoga kazivanja ustrajno razlučuje ovo mišljenje od cjelokupne tzv. metafizike kao zapadnjačke sudbine i otvorenosti jednog […]
Uvod Tko god govori o budućnosti polazeći od iskona mišljenja u Grka nužno ima samo dvije mogućnosti ‒ propast ili spas bitka kao sabirališta bića i biti čovjeka. Ono treće se, dakako, pretpostavlja. To je očuvanje ili zadržavanje stanja kakvo jest u ovjekovječenu prisutnost trajanja. Propasti, spasiti i trajati su tri načina pojavljivanja bitka uopće. […]
https://www.gutenberg.org/files/9497/9497-h/9497-h.htm Mirku Kovaču, u spomen 1. Znate li koje su bile posljednje riječi pape Ivana Pavla II. nakon što je intuitivno shvatio da dolazak interneta ne treba kuditi tradicionalizmom ustajala tamjana, već pronaći u njegovu misteriju najviše dosege božanske milosti u prenošenju evanđeoske poruke svijetu? Rekao je ovo: „Hvala ti, Bože, na internetu!“ E, upravo […]
1. U svojim predavanjima na Harvardu 1985-1986. godine talijanski postmoderni književnik Italo Calvino zaključuje: „Među vrijednostima koje bih želio prenijeti sljedećem tisućljeću, prije svega je ova: književnost koja je upila ukus za mentalni red i točnost, inteligenciju poezije, ali istovremeno i znanost i filozofiju: inteligenciju poput one Valéryja kao esejista i proznoga pisca.“ (Italo Calvino, […]
1. Bilo je to doba kad se poezija još znala govoriti naizust, kad su čak i postojale diskografske ploče uz klasična djela modernosti, primjerice, Charlesa Baudelairea, Cvjetovi zla, i kad smo uz čitanje teksta u meditativnoj samoći s neusporedivim užitkom u kasne noćne sati slušali glumca Zlatka Crnkovića kako svojim lijepim baritonom uspijeva predočiti svu […]
1. Prof. dr. Gernot Böhme rođen je 1937. godine u Dessau, studirao je matematiku, fiziku i filozofiju. 1965.-69. bio je znanstveni asistent na Sveučilištu u Hamburgu i Heidelbergu; 1970.-77., pak, bio je znanstveni asistent na Max-Planck institutu u Starnbergu za istraživanje životnih uvjeta u znanstveno-tehničkome svijetu. 1977.-2002. bio je profesor filozofije na Tehničkome sveučilištu u […]
1. Najznačajniji mislioci i pjesnici zapadnjačke filozofije kao metafizike kakvi bijahu Kant, Hegel, Hölderlin, Nietzsche, Marx, Heidegger i možda se nećemo svi složiti s ovom prosudbom ali tu valja uvrstiti i Spenglera u svojim su povijesno-filozofijskim uvidima o biti Njemačke uvijek u tome izvan svekolike redukcije na lokalnu partikularnost jedne zemlje i nacije-države koja […]
„Prava apokalipsa je ona koju donosi tehnologija, era primijenjene znanosti, koja će čovjeka pretvoriti u nešto drugačije od onoga što je bio nekada. Dogodilo se nešto bez ekvivalenta u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. Zastrašuje nas ideja da naša djeca i potomci neće biti kao mi. To je, u neku ruku, kraj svijeta.“ (P.P. Pasolini) 1. Gledaš […]
1. Postoji nesvodivi jedan jedini Glas i postoji mnoštvo različitih glasova koji su samo odjek ovog pra-glasa kao izvornoga svijeta (Ur-Welt). Taj glas zvuči „božanski“ zato jer ga se ne može usporediti s nijednim drugim glasom, jer je sušta jedinstvenost, jednokratnost, neponovljivost i nikad se ne može reproducirati kao kopija čak ni uz veliku pomoć […]
1. Kako vrijeme odmiče u mrtvu ireverzibilnost tako knjiga američkoga teoretičara Christophera Lascha, profesora povijesti na Sveučilištu u Rochesteru, naslovljena Narcistička kultura: Američki život u doba smanjenih očekivanja (The Culture of Narcissism), Naprijed, Zagreb, 1986. S engleskoga prevela Višnja Špiljak, postaje jedino autentično djelo koje u potpunosti objašnjava sve ono o čemu ovdje govorimo. (v. […]
1. Teško da bi se i jedan književni esej napisan u 20. stoljeću mogao mjeriti s utjecajem koji je izvršio onaj engleskoga pjesnika i esejista, Thomasa Stearnsa Eliota na književnu teoriju modernizma, ali još više na razumijevanje paradoksa moderne poezije kojoj je upravo Eliot uz Celana, Kavafisa, Pessou, Valéryja i Mandeljštama zacijelo najznačajniji predstavnik […]
1. Ezra Pound je na sve moguće načine ohrabrivao najveće umjetnike svojeg doba, a to će reći modernizma i avangarde 20. stoljeća. Bio im je mentor i tutor, pretkazivač njihovih veličajnih dosega i obrata u biti umjetnosti kao što je književnost, do toga da im je pomagao u životnim stvarima i imao presudni utjecaj na […]
1. U analizi kulturne dekadencije glavnoga grada europskoga/zapadnjačkoga moderniteta u 19. stoljeću, a riječ je naravno o Parizu, Walter Bemjamin u nedovršenome projektu svojih Arkada ili izvorno na njemačkome Passagen-Werk, usmjerava svoju dijagnostičku kritiku duha vremena na djelo najznačajnijeg književnika francuske dekadencije Jorisa-Karla Huysmansa i njegov roman Naopako (À rebours) koji je objavljen 1884. godine. […]
1. Kad god bih odbio sudjelovanje na različitim simpozijima i konferencijama s temom tzv. distopije ili primijenjenoga katastrofizma koji se uvukao u promišljanja suvremenosti kao dosadni čičak zalijepljen na kožu jer je kao i njegov pozitivni prethodnik u pojmu utopije naprosto povezan s onime čemu se Nietzsche svojem negdašnjemu učitelju Schopenhaueru suprotstavljao, a riječ je […]
1. Zbirka studija Davora Rodina emeritusa i uglednoga profesora filozofije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, naslovljena naizgled začudno, Predznaci postmoderne, u hrvatskoj je filozofijsko-politologijskoj recentnoj literaturi rijedak primjer pokušaja da se misaoni sklop postmoderne radikalno preuzme za otvorenost političkog mišljenja „nove situacije“. Rijedak je i slučaj da filozof poput Rodina emfatički pozitivno koristi […]
Zemlja postaje ludnica.Deleuze i Guattari, Anti-Edip 1. O politici deteritorijalizacije Je li točna tvrdnja da je shvaćanje Deleuzea i Guattarija o „državi“ uistinu zagonetno? Ako se, kako to tumači francuski teoretičar Guillame Sibertin-Blanc, pojavljivanje ovog izvorno političkoga pojma može pronaći u 3. poglavlju knjige Anti-Edip: Kapitalizam i shizofrenija 1 unutar rasprave o „genealogiji moralnosti i kapitalizma“, onda to […]
1. Svaki susret s bilo kojom Cioranovom knjigom eseja bez obzira je li riječ o njegovu mladenačkome razdoblju početkom 1930ih godina kad je pisao na rumunjskome i po vlastitu priznanju imao simpatije za ono što Umberto Eco zove „pra-fašizmom“, ili, pak, o tekstovima zreloga i kasnoga razdoblja na francuskome jeziku 1960ih godina do smrti 1995. […]
1. Moje prvo čitanje jednog od najznačajnijih romana ideja 20. stoljeća, Brochove Vergilijeve smrti (Der Tod des Vergil) koji je prvotno objavljen 1945. godine, zbilo se 1986. godine kao i usporedno čitanje romana Thomasa Manna, Doktor Faustus. Mjesecima sam bio uronjen u duhovno-povijesne sveze rimskoga svijeta i suvremenosti. No, unatoč jasnoj svijesti da je posrijedi […]
1. Zdravorazumski su argumenti za održivost romana slični kao i oni koji se već dva stoljeća upućuju na sve apologete Hegela, kojima na perverzan način i sam pripadam, kad je riječ o „kraju povijesti“ i „kraju umjetnosti“ kao i svim drugim opravdanjima suvremene apokalipse. Oni, naime, glase: nikad se više nije objavljivalo romana negoli „danas“ […]
1. Peter Trawny istaknuti je njemački filozof, profesor na Sveučilištu Bergische u Wuppertalu i osnivač sveučilišnoga Instituta Martin Heidegger. Zacijelo je neupitno da je priznanje u suvremenoj filozofiji postigao i kao urednik vrlo kontroverznih Crnih bilježnica (Schwarze Hefte) Martina Heideggera, koje su potaknule intenzivne međunarodne rasprave o Heideggerovu antisemitizmu i povezivanju s nacionalsocijalizmom. Rođen je […]
1. Rainer Mühlhoff, rođen 1982., filozof je i matematičar te profesor etike i kritičkih teorija umjetne inteligencije na Sveučilištu u Osnabrücku. Također je suradnik u Einstein Centru za digitalnu budućnost i Weizenbaum institutu, oba u Berlinu. Njegovi istraživački interesi uključuju etiku i socijalnu filozofiju, kritičku teoriju i kontinentalnu filozofiju, zaštitu podataka i otpornost demokracija, filozofiju […]
1. Boris Groys u svojoj po mojem sudu uvjerljivo najboljoj i najradikalnijoj teorijskoj knjizi objavljenoj još 1988. godine na njemačkome u izdanju Hansera iz Münchena, a prevedene na engleski u izdanju Princeton University Pressa 1992. godine pod nazivom The Total Art of Stalinism: Avant-Garde, Aesthetic Dictatorship, and Beyond, prikazuje sovjetsku državu kao totalni estetski fenomen, […]
1. Tko je Jacques Barzun? Dok sam radio kao istraživač kulture i kulturnih politika u ondašnjem Zavodu za kulturu Hrvatske 1988-1991. godine, uz čitav niz knjiga o postmoderni i kulturi iz filozofijskoga horizonta mišljenja, konzultirao sam i neke lucidno napisane kulturno-povijesne preglede i analize povijesti umjetnosti. Jedan od autora iz američke perspektive kritike pseudo-avangardizma […]
1. Poznato je već gotovo svima da je Giorgio Agamben, nesumnjivo jedan od najznačajnijih živućih filozofa, svoje „poslanstvo“ u promišljanju suvremenosti otpočeo nakon iskustva slušanja Heideggerovih seminara u provansalskome Le Thoru 1960-ih godina. U svojem sinkretičkome načinu mišljenja spojio je ingeniozno upravo duh Heideggerova objelodanjivanja biti svijeta iz unutarnjega labirinta tajne jezika bez kojeg mišljenje […]
1. Od svih glazbenih instrumenata, onaj koji se smatra pra-glazbalom svijeta jer je čista taktilnost odnosa ruke i udaranja takta i ritma u površinu drveta od kojeg je izrađen, bubanj ima gotovo militarno-metafizičku moć fantastične nelagode i uzvišenosti. Dokaz tome nalazimo, primjerice, u književnome opusu francuskog nobelovca Andréa Gidea. Motivi bubnjeva (koji se u […]
1. Slušam kako naš veliki glumac koji je nekoć u mladenaštvu utjelovio Shakespeareova Hamleta na dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac toliko upečatljivo i za sva vremena se obvezao biti čuvarem riječi kao osmišljavajućega svjetla u kaosu svijeta ponavlja neprestano da u ova strašna vremena filozofi šute, a pjesnici još jedino govore. Možda je uistinu u pravu. […]
1. Čitav problem ljudske povijesti s njezinim čudovišnim nastojanjem razaranja Drugoga i njegova svijeta da bi se uspostavila vladavina apsolutne volje za moć onoga što pripada biti sebstva u formi kolektivne svijesti na sve moguće načine od tzv. primitivnih do tzv. naprednih i razvijenih, svodi se na pitanje odnosa između kruga i linije. Metafizika je […]
1. U knjižici naslovljenoj Pesimizam? Iz 1921. godine, o kojoj sam pisao na ovome blogu zvanom Kaos (https://zarkopaic.net/blog-post/iza-logike-propasti-ne-postoji-demon-pesimizma/), a tekst koje će biti objavljen u prijevodu s njemačkoga Borisa Perića u časopisu Europski glasnik, br. 31/2006., nalaze se i ove Spenglerove misli koje ćemo analizirati u ovome eseju. „Pitanje vrijednosti znanosti postavio je Nietzsche. Vrijeme […]
1. Jorge Luis Borges, recimo to po tko zna koji put, živio je kao tvorac knjiga i čuvar tradicije svjetske književnosti. Slijepi knjižničar iz Buenos Airesa, koji je čitao na najmanje pet jezika, pjesnik platonskih formi bio je opsjednut vremenom i beskonačnošću, a na uzvišeno-ironičan način mrzio je sablasti nacionalizma, te se divio anglosaksonskim […]
1. Švicarski mislilac, filozof i teoretičar kulture Denis De Rougemont u knjizi Budućnost je naša stvar ističe da sudbina čovječanstva ne leži u rukama država ili slijepoga napretka, već ovisi o svakome pojedincu. Poznata je njegova misao iz knjige: „Dekadencija jednog društva počinje kada se čovjek zapita: Što će se dogoditi?, umjesto da pita: Što […]
Predgovor Ova knjiga predstavlja jedan od ključnih pokušaja mojih filozofijskih promišljanja o suvremenosti, polazeći od temeljnoga postmetafizičkoga koncepta tehnosfere kao ostvarenja kibernetike u procesu stvaranja umjetnoga života. Stoga je ovdje poduzet tehnoznanstveni obrat u filozofiji, s korijenima u intelektualnim nastojanjima Heideggera, Whiteheada i Deleuzea. Ali što znači tehnosfera? Tehnosfera, ukratko, označava sustav informacija, rekurzivnu kontingenciju […]
1. Između 1948. i 1962. godine, znameniti francuski filozof i pisac Georges Bataille imao je priliku nekoliko puta posjetiti špilju Lascaux . Tri godine kasnije, 1955., petnaest godina nakon što je skupina djece slučajno otkrila špilju, odlučio je objaviti povijesno i filozofijsko djelo posvećeno onome što je smatrao mjestom “rođenja umjetnosti”. Iako su arheologijska istraživanja […]
1. U bitnih mislilaca ni jedna riječ nije stavljena na papir niti je izgovorena tek tako, usput i slučajno. Sve ima svoje temeljne razloge zašto naslov jedne iznimno važne knjige eseja kakva je i ova Jacquesa Rancièrea ne može biti otčitano ovako: Moderno doba: Eseji o vremenitosti umjetnosti i politici, već samo i jedino onako […]
1. Rukopis Blaženika iz Saint-Severa jedini je poznati komentar Knjige Otkrivenja te vrste nastao sjeverno od Pirineja. Ostali primjerci, na koje je utjecao španjolski redovnik Blaženik iz Liébane, koji je živio u 8. stoljeću, svi potječu iz iberijskih skriptorija. Rukopis Saint-Severa stoga je izniman i po svojoj temi i po stilu, a njegove iluminacije razotkrivaju, […]
1. Epiloge zur Dichtung je djelo njemačkog znamenitoga fenomenologa Eugena Finka objavljeno 1971. godine. Ova knjižica od 112 stranica donosi ključne Finkove oglede iz estetike i filozofije književnosti, povezujući njegovu kozmologijsku i filozofijsko-egzistencijalnu misao s umjetničkim stvaralaštvom. Na ovome blogu zvanom Kaos pisao sam već o njegovoj interpretaciji Nietzschea, koju smatram jednom od najboljih uvida […]
1. Penser dans un monde mauvais je utjecajna esejistička knjiga francuskoga sociologa i filozofa Geoffroya de Lagasnerieja, objavljena 2017. godine za izdavačku kuću PUF iz Pariza, a prevedena je već godinu kasnije na hrvatski ꟷ Misliti u lošem svijetu, Udruga Bijeli val i Multimedijalni Institut Zagreb, 2018. S francuskoga preveo Zlatko Wurzberg. Autor je istaknuti […]
1. Kada se povuku crte između Posejdonovog hrama, Afajinog hrama i Hefestovog/Partenonskog hrama, oni tvore savršen jednakokračan trokut s dvije jednake stranice od otprilike \(44\) km. Budući da su ovi hramovi izgrađeni gotovo istovremeno u 5. stoljeću prije Krista, povjesničari vjeruju da njihov smještaj nije bio slučajan, već da je dio grandioznijeg kozmološkog ili “svetog […]
1. Knjiga dr.sc. Nadežde Elezović, kustosice i nastavnice na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci pri Odsjeku za povijest umjetnosti iznimno je dragocjena studija o onom fenomenu koji se pojavljuje već s nastankom povijesne avangarde i njezina razračunavanja s metafizičkim nasljeđem zapadnjačke povijesti umjetnosti. Riječ je, naime, o problemu dokidanja i prevladavanja božanskoga i svetoga u […]
1. Poigrat ćemo se posve u duhu Waltera Benjamina i njegovih Pariških arkada citatima koji govore o željezu i arhitekturi da bismo vidjeli kako moderno doba s njegovim kultom industrijske proizvodnje počiva na logici „teških metala“ koji nastoje po analogiji biti ono što je kamen značio za monumentalnost veličajnih građevina u doba civilizacijskih epoha Egipta, […]
1. Odmah ću to reći bez zadrške. Knjigu Hansa-Georga Gadamera, Nasljeđe Europe (Das Erbe Europas) ponajviše sam cijenio od mnogih drugih važnih uvida u smisao i duh Europe, a pisao sam o njoj uz knjige Petera Sloterdijka i Jacquesa Le Goffa kasnih 1990ih godina u časopisu Matice hrvatske „Kolo“. Ovo što ću sada možda ponoviti, […]
1. Dietera Merscha, prominentnoga filozofa, jednog od najznačajnijih predstavnika škole Bildwissenschafta u okviru interdisciplinarnoga pokreta proučavanja tzv. slikovnoga obrata (iconic turn) nastalog sredinom 1990ih godina u okvirima njemačke filozofije, teorije medija i estetike, smatram nesumnjivo ključnim misliocem suvremenosti. Njegova knjiga Ereignis und Aura: Untersuchungen zu einer Ästhetik des Performativen (Suhrkamp, Frankfurt a. M., 2002.) bila […]
1. Walter Biemel (1918. – 2015.) proveo je djetinjstvo u Transilvaniji, studirao je filozofiju na Sveučilištu u Bukureštu, a doktorski studij započeo je 1942. godine kod Martina Heideggera u Freiburgu im Breisgau. Kao član osoblja novoosnovanoga Husserlovog arhiva u Leuvenu, a kasnije u Kölnu, uredio je nekoliko svezaka Husserliane. Nakon što je doktorirao s temom […]
1. Već sam godinama zaokupljen pokušajem određivanja Heideggerova mišljenja kao prekretnoga događaja s kojim se razdvaja razdoblje povijesti zapadnjačke filozofije kao metafizike od onog koji slijedi nakon toga u realizaciji metafizike u kibernetici. Napisao sam niz studija o tome, osobito u prvome i drugome svesku Tehnosfere: o problemu odnosa životinje, čovjeka i stroja te o […]
1. U izvrsnoj knjizi njemačkog „konzervativnoga“ filozofa Hermanna Lübbea, naslovljenoj Zeit-Verhältnisse: Zur Kulturphilosophie des Fortschritts (Styria Verlag, Graz, 1983.), a koju sam čitao 1987. godine baveći se tada obuhvatno i sustavno filozofijskim ishodištima i nastankom pojma postmoderne i postmodernosti (v. Žarko Paić, Postmoderna igra svijeta, Durieux, Zagreb, 1996.), posebno je upečatljiva analiza „duhovne situacije vremena“ […]
Uvod Pročitao sam mnoštvo vrsnih tekstova i pogledao podosta vrlo dobrih dokumentarnih filmova o Gaudijevu remek-djelu sakralne arhitekture, njegovoj bazilici Sveta obitelj koja pokazuje da je moderno i postmoderno doba unatoč radikalne sekularizacije i profanacije svetoga zapravo paradoksalni projekt nastavka estetske religije i pojma Gesamtkunstwerka drugim sredstvima. To je vjerojatno najautentičniji i ujedno najkontroverzniji projekt […]
1. Sve smo prošli i sve smo doživjeli što je trebalo još doživjeti u svijetu raspada i metafizičkoga rasula. Ništa više nije preostalo osim sabiranja mišljenja kao usmjerenosti spram vlastitih „praznih dubina“ i neiskazivih vrhunaca. Vratiti se stoga treba Nietzschovu Zarathustri jer uspostavlja „novi metafizički jezik koji ponavlja staru literarnu formu didaktičke pjesme i novozavjetnih […]