1.           Najznačajniji mislioci i pjesnici zapadnjačke filozofije kao metafizike kakvi bijahu Kant, Hegel, Hölderlin, Nietzsche, Marx, Heidegger i možda se nećemo svi složiti s ovom prosudbom ali tu valja uvrstiti i Spenglera u svojim su povijesno-filozofijskim uvidima o biti Njemačke uvijek u tome izvan svekolike redukcije na lokalnu partikularnost jedne zemlje i nacije-države koja […]

„Prava apokalipsa je ona koju donosi tehnologija, era primijenjene znanosti, koja će čovjeka pretvoriti u nešto drugačije od onoga što je bio nekada. Dogodilo se nešto bez ekvivalenta u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. Zastrašuje nas ideja da naša djeca i potomci neće biti kao mi. To je, u neku ruku, kraj svijeta.“ (P.P. Pasolini) 1. Gledaš […]

1. Postoji nesvodivi jedan jedini Glas i postoji mnoštvo različitih glasova koji su samo odjek ovog pra-glasa kao izvornoga svijeta (Ur-Welt). Taj glas zvuči „božanski“ zato jer ga se ne može usporediti s nijednim drugim glasom, jer je sušta jedinstvenost, jednokratnost, neponovljivost  i nikad se ne može reproducirati kao kopija čak ni uz veliku pomoć […]

1. Kako vrijeme odmiče u mrtvu ireverzibilnost tako knjiga američkoga teoretičara Christophera Lascha, profesora povijesti na Sveučilištu u Rochesteru, naslovljena Narcistička kultura: Američki život u doba smanjenih očekivanja (The Culture of Narcissism), Naprijed, Zagreb, 1986. S engleskoga prevela Višnja Špiljak, postaje jedino autentično djelo koje u potpunosti objašnjava sve ono o čemu ovdje govorimo. (v. […]

1.           Teško da bi se i jedan književni esej napisan u 20. stoljeću mogao mjeriti s utjecajem koji je izvršio onaj engleskoga pjesnika i esejista, Thomasa Stearnsa Eliota na književnu teoriju modernizma, ali još više na razumijevanje paradoksa moderne poezije kojoj je upravo Eliot uz Celana, Kavafisa, Pessou, Valéryja i Mandeljštama zacijelo najznačajniji predstavnik […]

1. Ezra Pound je na sve moguće načine ohrabrivao najveće umjetnike svojeg doba, a to će reći modernizma i avangarde 20. stoljeća. Bio im je mentor i tutor, pretkazivač njihovih veličajnih dosega i obrata u biti umjetnosti kao što je književnost, do toga da im je pomagao u životnim stvarima i imao presudni utjecaj na […]

1.         U analizi kulturne dekadencije glavnoga grada europskoga/zapadnjačkoga moderniteta u 19. stoljeću, a riječ je naravno o Parizu, Walter Bemjamin u nedovršenome projektu svojih Arkada ili izvorno na njemačkome Passagen-Werk, usmjerava svoju dijagnostičku kritiku duha vremena na djelo najznačajnijeg književnika francuske dekadencije Jorisa-Karla Huysmansa i njegov roman Naopako (À rebours) koji je objavljen 1884. godine. […]

1. Kad god bih odbio sudjelovanje na različitim simpozijima i konferencijama s temom tzv. distopije ili primijenjenoga katastrofizma koji se uvukao u promišljanja suvremenosti kao dosadni čičak zalijepljen na kožu jer je kao i njegov pozitivni prethodnik u pojmu utopije naprosto povezan s onime čemu se Nietzsche svojem negdašnjemu učitelju Schopenhaueru suprotstavljao, a riječ je […]

1. Zbirka studija Davora Rodina emeritusa i uglednoga profesora filozofije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, naslovljena naizgled začudno, Predznaci postmoderne, u hrvatskoj je filozofijsko-politologijskoj recentnoj literaturi rijedak primjer pokušaja da se misaoni sklop postmoderne radikalno preuzme za otvorenost političkog mišljenja „nove situacije“. Rijedak je i slučaj da filozof poput Rodina emfatički pozitivno koristi […]

Zemlja postaje ludnica.Deleuze i Guattari, Anti-Edip 1. O politici deteritorijalizacije  Je li točna tvrdnja da je shvaćanje Deleuzea i Guattarija o „državi“ uistinu zagonetno? Ako se, kako to tumači francuski teoretičar Guillame Sibertin-Blanc, pojavljivanje ovog izvorno političkoga pojma može pronaći u 3. poglavlju knjige Anti-Edip: Kapitalizam i shizofrenija 1 unutar rasprave o „genealogiji moralnosti i kapitalizma“, onda to […]

1. Svaki susret s bilo kojom Cioranovom knjigom eseja bez obzira je li riječ o njegovu mladenačkome razdoblju početkom 1930ih godina kad je pisao na rumunjskome i po vlastitu priznanju imao simpatije za ono što Umberto Eco zove „pra-fašizmom“, ili, pak, o tekstovima zreloga i kasnoga razdoblja na francuskome jeziku 1960ih godina do smrti 1995. […]

1. Moje prvo čitanje jednog od najznačajnijih romana ideja 20. stoljeća, Brochove Vergilijeve smrti (Der Tod des Vergil) koji je prvotno objavljen 1945. godine, zbilo se 1986. godine kao i usporedno čitanje romana Thomasa Manna, Doktor Faustus. Mjesecima sam bio uronjen u duhovno-povijesne sveze rimskoga svijeta i suvremenosti. No, unatoč jasnoj svijesti da je posrijedi […]

1. Zdravorazumski su argumenti za održivost romana slični kao i oni koji se već dva stoljeća upućuju na sve apologete Hegela, kojima na perverzan način i sam pripadam, kad je riječ o „kraju povijesti“ i „kraju umjetnosti“ kao i svim drugim opravdanjima suvremene apokalipse. Oni, naime, glase: nikad se više nije objavljivalo romana negoli „danas“ […]

1. Peter Trawny istaknuti je njemački filozof, profesor na Sveučilištu Bergische u Wuppertalu i osnivač sveučilišnoga Instituta Martin Heidegger. Zacijelo je neupitno da je priznanje u suvremenoj filozofiji postigao i kao urednik vrlo kontroverznih Crnih bilježnica (Schwarze Hefte) Martina Heideggera, koje su potaknule intenzivne međunarodne rasprave o Heideggerovu antisemitizmu i povezivanju s nacionalsocijalizmom. Rođen je […]

1. Rainer Mühlhoff, rođen 1982., filozof je i matematičar te profesor etike i kritičkih teorija umjetne inteligencije na Sveučilištu u Osnabrücku. Također je suradnik u Einstein Centru za digitalnu budućnost i Weizenbaum institutu, oba u Berlinu. Njegovi istraživački interesi uključuju etiku i socijalnu filozofiju, kritičku teoriju i kontinentalnu filozofiju, zaštitu podataka i otpornost demokracija, filozofiju […]

1. Boris Groys u svojoj po mojem sudu uvjerljivo najboljoj i najradikalnijoj teorijskoj knjizi objavljenoj još 1988. godine na njemačkome u izdanju Hansera iz Münchena, a prevedene na engleski u izdanju Princeton University Pressa 1992. godine pod nazivom The Total Art of Stalinism: Avant-Garde, Aesthetic Dictatorship, and Beyond,  prikazuje sovjetsku državu kao totalni estetski fenomen, […]

1.           Tko je Jacques Barzun? Dok sam radio kao istraživač kulture i kulturnih politika u ondašnjem Zavodu za kulturu Hrvatske 1988-1991. godine, uz čitav niz knjiga o postmoderni i kulturi iz filozofijskoga horizonta mišljenja, konzultirao sam i neke lucidno napisane kulturno-povijesne preglede i analize povijesti umjetnosti. Jedan od autora iz američke perspektive kritike pseudo-avangardizma […]

1. Poznato je već gotovo svima da je Giorgio Agamben, nesumnjivo jedan od najznačajnijih živućih filozofa, svoje „poslanstvo“ u promišljanju suvremenosti otpočeo nakon iskustva slušanja Heideggerovih seminara u provansalskome Le Thoru 1960-ih godina. U svojem sinkretičkome načinu mišljenja spojio je ingeniozno upravo duh Heideggerova objelodanjivanja biti svijeta iz unutarnjega labirinta tajne jezika bez kojeg mišljenje […]

1.           Od svih glazbenih instrumenata, onaj koji se smatra pra-glazbalom svijeta jer je čista taktilnost odnosa ruke i udaranja takta i ritma u površinu drveta od kojeg je izrađen, bubanj ima gotovo militarno-metafizičku moć fantastične nelagode i uzvišenosti. Dokaz tome nalazimo, primjerice, u književnome opusu francuskog nobelovca Andréa Gidea. Motivi bubnjeva (koji se u […]

1.           Slušam kako naš veliki glumac koji je nekoć u mladenaštvu utjelovio Shakespeareova Hamleta na dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac toliko upečatljivo i za sva vremena se obvezao biti čuvarem riječi kao osmišljavajućega svjetla u kaosu svijeta ponavlja neprestano da u ova strašna vremena filozofi šute, a pjesnici još jedino govore. Možda je uistinu u pravu. […]

1. Čitav problem ljudske povijesti s njezinim čudovišnim nastojanjem razaranja Drugoga i njegova svijeta da bi se uspostavila vladavina apsolutne volje za moć onoga što pripada biti sebstva u formi kolektivne svijesti na sve moguće načine od tzv. primitivnih do tzv. naprednih i razvijenih, svodi se na pitanje odnosa između kruga i linije. Metafizika je […]

1. U knjižici naslovljenoj Pesimizam? Iz 1921. godine, o kojoj sam pisao na ovome blogu zvanom Kaos (https://zarkopaic.net/blog-post/iza-logike-propasti-ne-postoji-demon-pesimizma/), a tekst koje će biti objavljen u prijevodu s njemačkoga Borisa Perića u časopisu Europski glasnik, br. 31/2006., nalaze se i ove Spenglerove misli koje ćemo analizirati u ovome eseju. „Pitanje vrijednosti znanosti postavio je Nietzsche. Vrijeme […]

1.           Jorge Luis Borges, recimo to po tko zna koji put, živio je kao tvorac knjiga i čuvar tradicije svjetske književnosti. Slijepi knjižničar iz Buenos Airesa, koji je čitao na najmanje pet jezika, pjesnik platonskih formi bio je opsjednut vremenom i beskonačnošću, a na uzvišeno-ironičan način mrzio je sablasti nacionalizma, te se divio anglosaksonskim […]

1. Švicarski mislilac, filozof i teoretičar kulture Denis De Rougemont u knjizi Budućnost je naša stvar ističe da sudbina čovječanstva ne leži u rukama država ili slijepoga napretka, već ovisi o svakome pojedincu. Poznata je njegova misao iz knjige: „Dekadencija jednog društva počinje kada se čovjek zapita: Što će se dogoditi?, umjesto da pita: Što […]

Predgovor Ova knjiga predstavlja jedan od ključnih pokušaja mojih filozofijskih promišljanja o suvremenosti, polazeći od temeljnoga postmetafizičkoga koncepta tehnosfere kao ostvarenja kibernetike u procesu stvaranja umjetnoga života. Stoga je ovdje poduzet tehnoznanstveni obrat u filozofiji, s korijenima u intelektualnim nastojanjima Heideggera, Whiteheada i Deleuzea. Ali što znači tehnosfera? Tehnosfera, ukratko, označava sustav informacija, rekurzivnu kontingenciju […]

1. Između 1948. i 1962. godine, znameniti francuski filozof i pisac Georges Bataille imao je priliku nekoliko puta posjetiti špilju Lascaux . Tri godine kasnije, 1955., petnaest godina nakon što je skupina djece slučajno otkrila špilju, odlučio je objaviti povijesno i filozofijsko djelo posvećeno onome što je smatrao mjestom “rođenja umjetnosti”. Iako su arheologijska istraživanja […]

1.  U bitnih mislilaca ni jedna riječ nije stavljena na papir niti je izgovorena tek tako, usput i slučajno. Sve ima svoje temeljne razloge zašto naslov jedne iznimno važne knjige eseja kakva je i ova Jacquesa Rancièrea ne može biti otčitano ovako: Moderno doba: Eseji o vremenitosti umjetnosti i politici, već samo i jedino onako […]

1.  Rukopis Blaženika iz Saint-Severa jedini je poznati komentar Knjige Otkrivenja te vrste nastao sjeverno od Pirineja. Ostali primjerci, na koje je utjecao španjolski redovnik Blaženik iz Liébane, koji je živio u 8. stoljeću, svi potječu iz iberijskih skriptorija. Rukopis Saint-Severa stoga je izniman i po svojoj temi i po stilu, a njegove iluminacije razotkrivaju, […]

1. Epiloge zur Dichtung je djelo njemačkog znamenitoga fenomenologa Eugena Finka objavljeno 1971. godine. Ova knjižica od 112 stranica donosi ključne Finkove oglede iz estetike i filozofije književnosti, povezujući njegovu kozmologijsku i filozofijsko-egzistencijalnu misao s umjetničkim stvaralaštvom. Na ovome blogu zvanom Kaos pisao sam već o njegovoj interpretaciji Nietzschea, koju smatram jednom od najboljih uvida […]

1. Penser dans un monde mauvais je utjecajna esejistička knjiga francuskoga sociologa i filozofa Geoffroya de Lagasnerieja, objavljena 2017. godine za izdavačku kuću PUF iz Pariza, a prevedena je već godinu kasnije na hrvatski ꟷ Misliti u lošem svijetu, Udruga Bijeli val i Multimedijalni Institut Zagreb, 2018. S francuskoga preveo Zlatko Wurzberg. Autor je istaknuti […]

1. Kada se povuku crte između Posejdonovog hrama, Afajinog hrama i Hefestovog/Partenonskog hrama, oni tvore savršen jednakokračan trokut s dvije jednake stranice od otprilike \(44\) km. Budući da su ovi hramovi izgrađeni gotovo istovremeno u 5. stoljeću prije Krista, povjesničari vjeruju da njihov smještaj nije bio slučajan, već da je dio grandioznijeg kozmološkog ili “svetog […]

1. Knjiga dr.sc. Nadežde Elezović, kustosice i nastavnice na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci pri Odsjeku za povijest umjetnosti iznimno je dragocjena studija o onom fenomenu koji se pojavljuje već s nastankom povijesne avangarde i njezina razračunavanja s metafizičkim nasljeđem zapadnjačke povijesti umjetnosti. Riječ je, naime, o problemu dokidanja i prevladavanja božanskoga i svetoga u […]

1. Poigrat ćemo se posve u duhu Waltera Benjamina i njegovih Pariških arkada citatima koji govore o željezu i arhitekturi da bismo vidjeli kako moderno doba s njegovim kultom industrijske proizvodnje počiva na logici „teških metala“ koji nastoje po analogiji biti ono što je kamen značio za monumentalnost veličajnih građevina u doba civilizacijskih epoha Egipta, […]

1. Odmah ću to reći bez zadrške. Knjigu Hansa-Georga Gadamera, Nasljeđe Europe (Das Erbe Europas) ponajviše sam cijenio od mnogih drugih važnih uvida u smisao i duh Europe, a pisao sam o njoj uz knjige Petera Sloterdijka i Jacquesa Le Goffa kasnih 1990ih godina u časopisu Matice hrvatske „Kolo“. Ovo što ću sada možda ponoviti, […]

1. Dietera Merscha, prominentnoga filozofa, jednog od najznačajnijih predstavnika škole Bildwissenschafta u okviru interdisciplinarnoga pokreta proučavanja tzv. slikovnoga obrata (iconic turn) nastalog sredinom 1990ih godina u okvirima njemačke filozofije, teorije medija i estetike, smatram nesumnjivo ključnim misliocem suvremenosti. Njegova knjiga Ereignis und Aura: Untersuchungen zu einer Ästhetik des Performativen (Suhrkamp, Frankfurt a. M., 2002.) bila […]

1. Walter Biemel (1918. – 2015.) proveo je djetinjstvo u Transilvaniji, studirao je filozofiju na Sveučilištu u Bukureštu, a doktorski studij započeo je 1942. godine kod Martina Heideggera u Freiburgu im Breisgau. Kao član osoblja novoosnovanoga Husserlovog arhiva u Leuvenu, a kasnije u Kölnu, uredio je nekoliko svezaka Husserliane. Nakon što je doktorirao s temom […]

1. Već sam godinama zaokupljen pokušajem određivanja Heideggerova mišljenja kao prekretnoga događaja s kojim se razdvaja razdoblje povijesti zapadnjačke filozofije kao metafizike od onog koji slijedi nakon toga u realizaciji metafizike u kibernetici. Napisao sam niz studija o tome, osobito u prvome i drugome svesku Tehnosfere: o problemu odnosa životinje, čovjeka i stroja te o […]

1. U izvrsnoj knjizi njemačkog „konzervativnoga“ filozofa Hermanna Lübbea, naslovljenoj Zeit-Verhältnisse: Zur Kulturphilosophie des Fortschritts (Styria Verlag, Graz, 1983.), a koju sam čitao 1987. godine baveći se tada obuhvatno i sustavno filozofijskim ishodištima i nastankom pojma postmoderne i postmodernosti (v. Žarko Paić, Postmoderna igra svijeta, Durieux, Zagreb, 1996.), posebno je upečatljiva analiza „duhovne situacije vremena“ […]

Uvod Pročitao sam mnoštvo vrsnih tekstova i pogledao podosta vrlo dobrih dokumentarnih filmova o Gaudijevu remek-djelu sakralne arhitekture, njegovoj bazilici Sveta obitelj koja pokazuje da je moderno i postmoderno doba unatoč radikalne sekularizacije i profanacije svetoga zapravo paradoksalni projekt nastavka estetske religije i pojma Gesamtkunstwerka drugim sredstvima. To je vjerojatno najautentičniji i ujedno najkontroverzniji projekt […]

1. Sve smo prošli i sve smo doživjeli što je trebalo još doživjeti u svijetu raspada i metafizičkoga rasula. Ništa više nije preostalo osim sabiranja mišljenja kao usmjerenosti spram vlastitih „praznih dubina“ i neiskazivih vrhunaca. Vratiti se stoga treba Nietzschovu Zarathustri jer uspostavlja „novi metafizički jezik koji ponavlja staru literarnu formu didaktičke pjesme i novozavjetnih […]

1. Ovo što se događa s panikom i neskrivenim strahom što će biti s nama kao piscima, umjetnicima, prevoditeljima, novinarima, pravnicima, managerima, riječju pripadnicima „neradništva“ u tradicionalnome smislu riječi kao profesijama koje vuku svoje podrijetlo iz Platonovih vremena s obzirom na razlikovanje teorije, prakse i proizvodnje jer tehnosfera u formi autogenerativne AI melje ubrzano sve […]

1. Ne želim više ništa govoriti o tzv. suvremenim „luditima“ humanistike koji iz razloga „obrane i posljednjih dana“ svojih struka i akademskoga preživljavanja organiziraju veleumne skupove na temu za ili protiv „umjetne inteligencije“ u književnome prevođenju. Naravno, profesionalni lingvisti i književni prevodioci su sigurno „za“ automatsko prevođenje a protiv ljudskoga umijeća koji im jamči uz […]

1. Esej Slikar modernoga života, koje je Charles Baudelaire napisao zimi 1859. – 1860. godine, a objavljen 1863. kao niz novinskih članaka (feljtona) u izdanjima Figaroa od 26. i 28. studenog te 3. prosinca, predstavlja uistinu jedno od najznačajnijih djela o modernosti života kao umjetničkoga događaja, a Pariz se pojavljuje u njemu kao paradigmatski grad […]

1. Pođimo u ovome kratkome razmatranju koje je naslovljeno retoričkim pitanjem, jer već unaprijed znate iz njegova podnaslova da ne bi bilo ni promišljeno niti napisano kad ne bi s Martinom Heideggerom, a ne protiv njega, iziskivalo pronalaženje razloga za ono što su postavke moje knjige Izgledi nadolazeće filozofije: Metafizika-kibernetika-transhumanizam (Mizantrop, Zagreb, 2023. v. preneseno […]

1. Tko je bio Balthus? Poznavateljima slikovne umjetnosti 20. stoljeća ovo je pitanje gotovo izlišno, ako ne i besmisleno. No, kako sve postaje pomalo povijest „zaborava bitka“ kako bi to kazao Heidegger, ili stanje sveopćega neznanja i ravnodušnosti spram naše prošle suvremenosti koje jedino pamti tehnosfera, možda valja ipak podsjetiti na neke temeljne stvari vezane […]

1. Tko se upušta u filozofijsko promišljanje svijeta iz horizonta sveze drevnoga grčkoga mišljenja u fragmentima Heraklita i Parmenida, Anaksimandra i drugih sa suvremenim pokušajima prevladavanja zapadnjačke metafizike kao što su ona Heideggerova i Axelosova, nemoguće je izbjeći suočenje s veličajnim djelom francuskoga pjesnika René Chara. U ljepotu i sjaj provansalskih krajolika doveo je krajem […]

1. O postavkama Jana Patočke o planetarnosti rata i mogućnosti obrata iz ove tehnološke civilizacije koja je u 20. stoljeću dospjela do totalne mobilizacije svih raspoloživih sredstava za masovno uništavanje ljudi i prirode, pisao sam u kontekstu vlastita promišljanja ovog problema u knjizi Doba oligarhije: Informacijska ekonomija i politika događaja (Litteris, Zagreb, 2017.). (v. https://zarkopaic.net/blog-post/permanentno-stanje-i-rata-i-mira/ […]

1. O autotehničnosti svijeta Možemo li uopće misliti ono što pripada prostoru između bitka i događaja bez ideje prvoga i posljednjega (uzroka i svrhe)? Metafizika nas je do današnjih dana ostavila okovane mišljenjem nužnih linearnih odnosa. Sve je bezuvjetno moralo imati svoj logički poredak od uzroka do posljedice. Ništa se nije moglo dešavati autonomno bez […]

1. Vjerujte mi na riječ, a kako drugo, kad pročitate esej španjolskoga filozofa José Ortege y Gasseta naslovljen LA GIOCONDA iz 1911. godine za njegova boravka na sveučilištu u Marburgu, bit ćete ushićeni i moći ćete samo reći ovo: „Ljepota nadilazi mimesis.“ U časopisu koji uređujem, naime u Tvrđi, br. 1-2/2026. godine izaći će uskoro […]

1. Drevni su narodi vjerovali u neizbježnost usuda. Bez fatuma nema grčke tragedije. No, Albert Camus će u eseju „Nada i apsurd u djelu Franza Kafke“ (v. Albert Camus, Mit o Sizifu: Ogled o apsurdu, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. S francuskoga preveo Stojan Vučičević) ustvrditi kako su i usud ali i sreća podjednako fatalni, pa […]

1. Jedna od iznimnih knjiga u formi eseja o tajni gnostičkoga mišljenja, religije i duhovnosti koja je kroz povijest institucionaliziranoga kršćanstva uvijek imala navlastitost alternativne „velike priče“ o svijetu sukoba dobra i zla, Boga i Đavola, zbog svoje usmjerenosti na ono hermetičko i ujedno tajnovito što čovjeka razmatra kao stranca u svijetu ove opsjene bitka […]

1. U visokim godinama svojeg života najveći pjesnik srednjega vijeka, a za Jorge Luisa Borgesa i čitave svjetske povijesti književnosti, Dante Alighieri poduhvatio se napisati teorijsku studiju iz politike koja će tijekom povijesti političkih ideja imati uglavnom površnu recepciju, jer se uobičajeno smatralo i u ozbiljnih filozofa politike i politologa da je zapravo jedan od […]

1. Još od gimnazijskoga školovanja te prvoga čitanja Ovidijeve Ars Amatorie, pa tek potom Metamorfoza, njegov slučaj nerazjašnjenoga političkoga progonstva iz carskoga Rima u zabačeno mjesto Tomi na obali Crnoga mora, nadasve me je zanimao kao ono što književnosti podaruje uzvišeno stanje prokletstva. Veliki rimski pjesnik, uz Vergilija temelj latinskoga jezika i visoke kulture oblikovanja […]

1.           Vatra je uz vodu fundamentalni element kozmičke avanture nastanka života. Prvi filozof Heraklit u svojim Fragmentima uspostavlja izravnu svezu između bitka, bića i biti čovjeka polazeći od vatre/ognja/plamena „koja se s mjerom pali i gasi“. Vatru je bogovima ukrao Prometej i stoga je kažnjen tako što je prikovan na planini Kavkaz uz obvezno […]

1. U svim mojim knjigama koje pripadaju okružju petoknjižja Tehnosfere, a mogli ste to razabrati u nizu tekstova na ovome blogu koji se zove Kaos, u ontologijskome i u egzistencijalnome smislu, razumijevanje budućnosti ne izvodim ni iz kakve vulgarne opreke utopija-distopija. Upravo suprotno, pokazivao sam i dokazujem uporno i bezobzirno onima koji „misle“ da nešto […]

Knjiga naslovljena O filozofiji filma – Slike događaja pripada nečemu što se engleski iskazuje riječju beyond, a u toj riječi odzvanja istodobno višak transcendencije i manjak onog što gotove sve tzv. ontologije filma u pravilu ističu u prvi plan svojih razmatranja. Višak se odnosi na ono sublimno u izvan-metafizičkome smislu, a manjak na prošireno shvaćanje […]

Uvod Otkako se pojavio film je obuzeo svojom magijom i slikovnošću cjelokupnu pozornost ljudske misaono-životne egzistencije. Odlazak u kino označavao je sve do kraja 20. stoljeća sekularizirani događaj svečano-radosnoga odlaska kao na crkvenu misu navečer i nedjeljom u doba tzv. matineje. Prvi veliki mislilac 20. stoljeća bez kojeg Gilles Deleuze ne bi nikad napisao svoje […]

Nema slobode u Europi, to je sigurno; povrh toga, to je dio zemaljske kugle čije je vrijeme prošlo. Lord Byron Uvod U predavanju na kongresu Francuskoga udruženja za filozofiju održanoga u Nici 27. kolovoza 2002. godine o drukčijem pojmu uma s obzirom na pojmove iznimke, proračunljivosti i suverenosti, Jacques Derrida patosom bezuvjetne događajnosti događaja drukčijega […]

1. Moji Fragmenti kaosa, iako nisu pisani „fragmentarno“, kao što su to meditacije i refleksije iz „oštećenoga života“ u djelu Theodora W. Adorna, Minima moralia, nastoje biti korelacija između mitopoetske strukture filozofije i „racionalnoga bezdana“ umjetnosti kojoj poezija podaruje ono što se nekoć tradicionalno metafizički nazivalo bit ili suština. Daleki uzori za takav način mišljenja […]

1. Izraz „diktatorska mašta“ nalazi se u jednoj od najboljih teorijskih knjiga posvećenoj modernoj poeziji uopće, remek-djelu njemačkoga profesora romanske filologije sa Sveučilišta u Freiburgu, Huge Friedricha (1904.-1978.), Struktura moderne lirike: Od sredine 19. do sredine 20. stoljeća (Die Struktur der modernen Lirik: Von der Mitte des neunzehnten bis zur Mitte des zwanzigsten Jahrhunderts, Rowohlt, […]

1. Kakva priča o magičnoj slobodi ideje književnosti, o radikalnome pobunjeništvu, o suverenosti zla, o sustavu represije u doba okrutne vladavine aristokrata prije bijesa i odmazde Revolucije, o ludilu i iskupljenju bez utjehe, o Markizu de Sadeu i autonomiji paradoksalnoga doba apsolutne modernosti! Uvijek sam u iznimnoj knjizi Georgesa Bataillea, Književnost i zlo ( La […]

1. Koliko dugo mi je samo trebalo da se osmjelim napisati ovaj esej o veličanstvenome eseju francuske akademkinje, genijalne spisateljice koja će zauvijek ostati u pamćenju nas fanatika čitanja lijepe književnosti jer je oživjela rimskoga cara Hadrijana, uspostavila korelacije između srednjovjekovlja i suvremenosti kroz svezu imperija i kuge, uz čitav niz vrhunskih romana, knjiga eseja […]

1. Pristup velikome pjesništvu u „mojem slučaju“ kao što je ono najuzvišenije moguće u slučaju Fernanda Pessoe u 20. stoljeću uvijek nadilazi sve što je o njemu napisano i izrečeno iz jednostavnog razloga što je pristup uvijek i odstup, kao što je svaka zgoda nadolazećega u vremenu svagda i odgoda onog što će možda, ne […]

1. Što smo sve udaljeniji od iskona ili začetnih vremena civilizacije kao nastanka jezika, knjige i arhitektonskih zdanja veličajnih palača i grobnica, to nas sve više i više arheologijska forenzika na temelju svevideće AI i kopačko-istraživačkih ruku istraživača staroga Egipta, Grčke i Rima podaruje čudesnim otkrićima usuprot onome što je dosad bilo gotovo ozakonjeno kao […]

1. U ciklusu filmova posvećenih velikome poljskome redatelju Andrzeju Wajdi, koji gledam svaki petak kasno navečer na HTV 3,  čekam nestrpljivo jedan od možda i najznačajnijih suvremenih filmskih pristupa problemu analogije između istinske sudbine Isusa Krista izvan svih kasnijih teologijsko-biblijskih redukcija na nužnost korelacije između „raspeća“ i „uskrsnuća“, patnje, smrti i ponovnoga rođenja s današnjicom […]

1. Što tvori ideju svjetske povijesti od njezina začetka u Grka, Rimljana, srednjovjekovnoga kršćanstva do novovjekovne, moderne i suvremene realizacije u zbiljskome svijetu interakcije prirode i onog što pripada ljudskome u njegovoj navlastitosti? Ako kažemo da je svjetska povijest realizacija zapadnjačke metafizike od Heraklita do Hegela, onda je samorazumljivo da je posrijedi istovjetnost Zapada i […]

2. Filozofija i politika bez zajednice: Rad i društvo Vidjeli smo već da Vanja Sutlić nastoji po svaku cijelu izbjeći najveću opasnost povijesnoga mišljenja: da se, naime, njezina toponomija i njezini „zakoni“ dobiju u analogiji s poviješću filozofije kao metafizike. Ako je „bit“ metafizike u tome da ovjekovječuje ono što je konačno i povijesno, pa […]

1. Pristup kao pitanje: Mišljenje, događaj i povijesni sklop Pristup singularnome mišljenju „na“ povijest može biti dvojak: (1) da ga slijedi u stopu i time iskaže odanost filologijsko-interpretativnome zalogu komentara onoga što se u mišljenju pokazuje iznova problemom i pitanjem; (2) da se na njegovim tragovima pokušavaju otčitati znakovi koji unutar toponomije tog mišljenja otvaraju […]

1. Enzo Traverso je povjesničar moderne i suvremene Europe. Njegova istraživanja usmjerena su na intelektualnu povijest i političke ideje dvadesetoga stoljeća. Rat, fašizam, genocid, revolucija i kolektivno sjećanje glavne su teme njegovih brojnih knjiga. Rođen je 1957. godine u Italiji, studirao je povijest na Sveučilištu u Genovi i doktorirao na Ecole des Hautes Etudes en […]

1. Filozofijski uvid u bit povijesti zapadnjačke metafizike najobuhvatnije je podario Martin Heidegger u svojim djelima (predavanjima, raspravama i studijama). U tom je uvidu umjetnost već od sredine 1930ih godina imala gotovo povlašteno mjesto, navlastito pjesništvo i slikarstvo (riječ i slika). Razlog je naravno u tome što se ono što se događa sa sudbinom mišljenja […]

1. Suvremena je kozmologija uistinu postala gotovo u cijelosti znanstvena kao spoj tehnoznanosti i teorijske fizike. Ono što je još Alfred N. Whitehead nastojao razlikovati da bi podario mogućnost metafizici da bude i nadalje mjerodavna u raspravama o tome je li svemir nastao Velikim praskom ili je na navlastit način određen „vječnošću“ s drukčijim pojmom […]

3. Filozofija kao metaznanstveni pojam Što onda s filozofijom koja prelazi granice metafizike i ne može nikad postati znanošću u liku matematike i fizike? Nema dvojbe da je njezina „zadaća mišljenja“ izvan filozofije. Već je o tome govorio kibernetički filozof Max Bense. On je bit filozofije odredio „metaznanstvenim pojmom“ ili „nad-pojmom (Obergriffs) određenih teorija koje […]

Uvod Filozofija,koja bi se još nametala kao totalna, kao sustav, bila bi sustav ludila.“ Th. W. Adorno, Čemu još filozofija 1. Filozofija bez utemeljenja Zar nisu sva područja očitovanja ljudskoga duhovnoga bitka samorazumljivo „pozitivna“ u vlastitome utemeljenju i razvitku jezika s kojim nastoje dohvatiti složenost zbiljskoga svijeta i kad ga posve promašuju ili, pak, uspostavljaju […]

1. Uvijek je dvoje: prvi i drugi, oni koji utemeljuju i oni koji nasljeđuju, Platon i Aristotel, Proust i Joyce, Heidegger i Wittgenstein… Tako je isto i u teoriji medija i komunikologije koje nisu drugo negoli nasljednice realizacije filozofije u kibernetici. I baš zato što je to tako očigledno, mnogi današnji apologeti novih medija ne […]

Uvod Poznata nam je ona izreka koja se pripisuje švicarskome misliocu Denisu de Rougemontu, autoru znamenite knjige Ljubav i Zapad, kako je najveća podvala i pobjeda Đavola u tome što je svijet uvjerio u svoje nepostojanje. U svim književnim djelima europskoga srednjovjekovlja i kasnije, a ključno je pritom ono Goethea naslovljeno Faust, ono dijaboličko se […]

1. Prije negoli se upustim u razmatranje je li metafora još uvijek u doba tehnosfere mjerodavna i vladajuća „figura mišljenja“ kad je i ona postmoderna zaokupljenost alegorijom svoje odvrtjela u nepovrat, dopustite mi da se prisjetimo zajednički dva slučaja u filozofiji i književnosti 20. stoljeća. Oba su naprosto nesvodivi „dvojnici“ u nastojanju da jezik oslobode […]

3. Transidividuacija bića Simondon je prije McLuhana otvorio problem tvorbe medijske i komunikacijske teorije. Budući da je shvatio „bit“ informacije izvan informatičkoga „kanona“ Shannon/Veawerova linearnoga sklopa protoka informacija od pošiljatelja (sender) do primatelja ili korisnika (receiver), bilo je samo pitanje vremena kada će kibernetika otpočeti s provedbom „drugoga poretka“ svoje izvedbe tako što će čitava […]

1. Transdukcija bitka Francuski filozof Gilbert Simondon uz Heideggera i Günthera ima zacijelo najistaknutije mjesto kad je riječ o promišljanju tehnike u 20. stoljeću. Usto, pojmove koje je razvio u dijalogu s američkom kibernetičkom tradicijom, spekulativnim nasljeđem novovjekovnoga racionalizma i materijalizma od Spinoze do Bergsona, te osebujnim rastemeljenjem metafizike kao hilomorfizma Platona i Aristotela, a […]

Knjiga razgovora O budućnosti mišljenja drugi je moj naslov objavljen u pdf-formatu na ovoj web stranici: https://zarkopaic.net/. Prvi je prije nekoliko godina pod nazivom Transverzale: Ili o tehnosferi kao mišljenju (https://zarkopaic.net/wp-content/uploads/2024/06/Zarko-Paic-TRANSVERZALE-ILI-O-TEHNOSFERI-KAO-MISLJENJU-FINAL.pdf) u 100 paragrafa nastojao objasniti sve bitne postavke uvođenja temeljnoga pojma filozofijskih istraživanja suvremenosti kao što je to tehnosfera izloženih u petoknjižju istoimenog naslova […]

U suvremenoj ontologiji tehnosfere koju sam razvio svojim filozofijskim istraživanjima pitanje je tzv. ljudskoga identiteta otvoreno ne iz autonomne logike tzv. čovjeka i njegova fantazmatskoga svijeta vladavine nad drugim bićima u formi apsolutnoga subjekta, već iz heteronomije onog što mu prethodi i onoga što ga nadilazi ꟷ životinje i stroja. U radovima Dalibora Martinisa sve […]

6. Heideggerov pojam kibernetike Još jednom se vratimo Heideggerovome shvaćanju kibernetike. Poznato je da se pojam informacije ne svodi na materiju i energiju. Wienerov je stav o tome jednoznačan. S jedne se strane radi o neizbježnoj propasti svemira u budućnosti kada će nastupiti entropija. A s druge, pak, strane napredak i razvitak samohodnih sustava upravljanja […]

4. Hod, prohod i ishod metafizike Ako „čovjek“ dolazi u pitanje sa svom svojom antropomorfnom strukturom egzistencijalnoga nabačaja mogućnosti, tada se doba vladavine tehno-znanosti, koje Heidegger često naziva i „atomskim dobom“ i „informacijskim dobom“, mora razumjeti iz unutarnjega hoda, prohoda i ishoda metafizike. Nije stoga riječ o nečemu što bi imalo za svoj razlog opstojnosti […]

1. Informacija kao transformacija U razmatranju znanstveno-tehničkoga pojma informacije postoji podosta poteškoća u odredbi tog pojma. Jedno je filozofijsko razumijevanje, a drugo ono koje se rasprostire u suvremenim znanostima. Pritom se način definiranja pojma u biologiji razlikuje od onoga u fizici, a navlastitost je ovog presudnoga pojma tehničkoga svijeta, kako je to istaknuo Norbert Wiener, […]

1. U novome mišljenju tehnosfere nemoguće je uspostaviti granice između „normalnosti“ i onoga što je s onu stranu. Tijelo se, doduše, „rastjelovljuje“. Ali samo zato da bi se na drukčiji način moglo „uklopiti-ugraditi“ kao nadomjesni program s 3D printerom koji po želji „reproducira“ hibridne organe potrebne za autonomno djelovanje u tehničkoj okolini. Otuda treba razlikovati […]

1. Autopoiesis Tehnički svijet ne funkcionira tek autopietički poput svih drugih živih sustava. Štoviše, njegov je način „bitka“ u logici tehnosfere takav da omogućuje prijenos informacija i materijaliziranje energije u „beskonačnoj brzini“ (vitesse infinie) objekta koji se kreće apsolutnim prostorom-vremenom. Ako strojevi mutiraju u hibride između „umjetne inteligencije“ (A-intelligence) i „umjetne intuicije“ (A-intuition) mijenja se […]

1. Izraz u naslovu ovog posta na blogu koji se zove Kaos rabi američka teoretičarka posthumanizma N. Katherine Hayles u Uvodu svoje izvrsne knjige Chaos Bound: Orderly Disorder in Contemporary Literature and Science (Cornell University Press, Ithaca-London, 1990). Autorica pritom detaljno istražuje kako se pojam “kaosa” transformirao iz pukoga “nereda” u model visoke kompleksnosti i […]

1. Interaktivnost Što je uistinu interaktivnost (interactivity)? Iz matematičke teorije komunikacije Claudea Shannona nastala je mogućnost primjene informatičkih sustava u razvitku komunikacijske tehnologije. Bilo je to moguće zahvaljujući tome što je uspostavljen drugi poredak kibernetike. On se zasniva na trostrukome shvaćanju informacije sa stajališta značenja poruke: (1) kodiranja poruke; (2) dekodiranja poruke i (3) izjednačenja […]

1. Kognitivne matrice: Jezik i slika Jezik iskazuje bit epohe. Kazivanjem se, pak, vrijeme zgušnjava u snopovima značenja. U govoru se i pismu prepoznaje osjećanje i doživljaj vremena. Ali ne samo to. Još se više mišljenje vremena usmjerava na ono što je za filozofiju i umjetnost, povijesne znanosti i antropologiju nužno razdvojeno: prošlost-sadašnjost-budućnost. Razlika između […]

1. Od stroja vječnosti do strojeva vremena: Einsteinova aporija Albert Einstein izrekao je 1955. godine nešto zagonetno i jednostavno. Za razumijevanje nadolazećega razdoblja vladavine tehničkoga svijeta u svim područjima njegove protežnosti – društva, politike, kulture, ekonomije, psihologije, znanosti – kao da se obistinjuje ta postavka. Štoviše, ona postaje uvjet mogućnosti daljnjeg bavljenja tehnologiziranjem života. Razlog […]

1. U nedavnom osvrtu na knjigu Petera Sloterdijka Prividna smrt u mišljenju naveo sam iz te knjige jedan meni naprosto briljantan ulomak mislioca kojemu valja u zasluge dati ono neoborivo: da je posrijedi lucidnost eksperimentalnoga mišljenja i vrhunac stilskoga umijeća u filozofiji. Njegovi su neologizmi i stvaralačke akrobacije s novim pojmovnim sklopovima katkad ravne onome […]

1.           Što još može filozofija u svojem izvornome smislu koji nadilazi teologiju i znanost, a istodobno je uvjetovana kao i umjetnost onim bestemeljnim i čudovišno otvorenim u mogućnostima koje nikad ne mogu prijeći prag zbiljske nužnosti bez ekscentričnoga događaja kao što je to žrtvovanje vlastita života nekom ludome cilju spasonosnoga u nadolazećoj budućnosti? Ponajprije, […]

1. Jučer sam poslao Borisu Juriniću sažetke moje knjige Čemu glazba? Od umjetničke religije do cjelovitoga djela i dalje (Litteris, Zagreb, 2025.). Sažeci pripadaju AI ili ChatGPT-u Googlea. Gotovo sve što je napisano, složili smo se, na najvišoj je razini refleksije i tumačenja mojih postavki o tzv. ontologiji glazbe. Nije potrebno doista da se netko […]

1. Tko misli i kako se misli drukčije? Pokušajmo sada obrazložiti temeljnu postavku da je informacija „bit“ kibernetičkoga obrata u suvremenom mišljenju s obzirom na mogućnost nastanka nove svijesti. Naravno, govor o strojevima kao mislećim objektima bio bi nepotpun bez analize problema kognitivnosti sâmoga stroja. Pitanje se može postaviti na sljedeći način: može li stroj […]

1. „Treći stroj“: Norbert Wiener i Gotthard Günther Odakle „ono“ dolazi i kamo „to“ ide? Neotklonjivo pitanje metafizičkoga mišljenja proizlazi iz misterija svijeta. U njemu se krije tajna „crne kutije“ biti bitka kao događaja i njegova smisla, kako je to nastojala kazivati zapadnjačka filozofija od predsokratovaca do Heideggera i dalje. Ako „ono“ što odnekuda dolazi […]

1. Načela i pojmovi genealogije Dvije temeljne riječi zapadnjačkoga razumijevanja povijesti za Heideggera označavaju dijagnozu njezine apokaliptičke sudbine: metafizika i nihilizam. Sve se u tim riječima razotkriva. Zapad nije tek suprotnost Istoku, već u sebi sabire znanje i mudrost, sustav i metodu odvijanja onog što proizlazi iz bezdana i čistine bitka samoga. Odnos između metafizike […]

1. Uvod u besmrtnost: Borgesova parabola Besmrtnik Jorge Luis Borges u pripovijesti Besmrtnik iz zbirke Aleph objavljene 1949. godine govori o želji čovjeka za dosezanjem vječnosti. Pripovijest je parabola o tragatelju za Gradom Besmrtnika s one strane rijeke Ganges. Kao u svim Borgesovim književnim djelima riječ je o „kristalima vremena“. Mit sabran u tekstovima svih […]

1. Kulturkampf kao izvanredno stanje Naše doba rezultat je čudovišne povijesno-logičke aporije. Ono nema jednoznačno određenje ni u pojmovnome niti u govoru fenomena jer je sprega vladavine tehnosfere i obnove svega što se već dogodilo u zlatno doba modernosti, ali tek sada postaje realizacija njegovih ambivalentnih potencijala i to kao pseudo-sinteza. (Izraz potječe od Vanje […]

Uvod Vladimir Jankélévitch, francuski filozof, muzikolog, pijanist, esejist, profesor i pripadnik Pokreta otpora za vrijeme II. svjetskog rata i nacističke okupacije Francuske rodio se 31. kolovoza 1903. godine u Bourgesu. Roditelji su mu bili naturalizirani ruski Židovi iz Odesse. Otac Samuel prvi je prevodio Freuda na francuski jezik. Obrazovao se u licejima u Bourgesu i […]

1. Knjiga Petera Sloterdijka Prividna smrt u mišljenju: O filozofiji i znanosti kao vježbi razvija postavku poznatu iz njegova iznimno čitanog i cijenjenog djela Svoj život promijeniti moraš. Tamo je, naime, otvorio problem o mogućnosti mišljenja u doba antropotehničke nužnosti stvaranja onoga što nadilazi čovjeka u tradicionalnom metafizičkom razumijevanju. Stoga se znanost u ovoj knjizi, […]

1. O demonu konstrukcije i praznim označiteljima demokracije Što je to ─ „narod“? Od početka grčke filozofije i nastanka političkoga mišljenja problem je bio u tome što su za ovaj pojam postojala tri sinonima. Oni su međusobno stajali u odnosu uključenosti-isključenosti. To su etnos, demos i laos. U prvome je riječ o korijenima zajedničkoga bitka […]