Sve je oko mene kaos, beščašće i ništavilo.
Čitava povijest ovog kratkog boravka pod zvijezdama, premda sam, eto, rimski božanski simbol erotske ljubavi i vječne ljepote, svodi se na trenutak u kojem sreća postojanja nadvlada sve muke i tjeskobe, svu prazninu i besmisao trajanja i tog guštera pod mojim nogama i ovog mramora od kojeg sam sjajno isklesan rukom nekog majstora iz 2. stoljeća nove ere koji je možda bio rodom sa Sardinije ili baš iz okolice ovog grada kojemu Augustov hram podaruje ono najblistavije od svih divnih zdanja koja će ga nadživjeti.
Sve je oko mene kaos, beščašće i ništavilo.
Gledam u daleku budućnost i vidim brazde u režnjevima mozga isprepletenoga žicama. Znam iz rimske mitologije da je moj lik uvijek donositelj blaženstva i spokoja, kao što će to biti i slike anđela koje će preplaviti svijet nakon što zgasnu vizije Vergilija iz besmrtnoga spjeva o plovidbi od razorene Troje do novoga doma i ideja Imperija kao velikoga prostora slobode i okrutnosti. No, svaki put kad mi pronađu dvojnike sveudilj granica mojeg jezika ponavlja se isto: odjednom ljude obuzme smiješak i ganuće u pogledu na moje golo tijelo dječaka što potiče lijepe snove i snatrenja o onome bez čega ne postoji smisao svijeta, o onome što je rođeno iz poezije, mistike i besmrtnosti. Evo, ovako me prikazuju u ikonologiji i ikonografiji, nastojeći me svesti na nešto ipak posve univerzalno, ne vidjevši da sam zauvijek jedinstven i neponovljiv, mramorni usnuli Kupid iz Pule.
„Kupid je rimski bog ljubavi, često prikazivan kao malo dijete s krilima, lukom i tobolcem strijela. Ova suvremena slika oštro je u suprotnosti s njegovim drevnim prikazom, koji je crpio inspiraciju od grčkoga boga Erosa, lika povezanog sa željom i složenim porijeklom. U grčkoj mitologiji, Eros je opisan kao jedno od prvobitnih bića, koje posjeduje značajnu moć i često je prikazivan kao zgodan mladić, a ne kao dijete. Rimljani su Erosa prilagodili u Kupidona, mijenjajući njegovo podrijetlo kako bi se uskladilo sa svojim panteonom, identificirajući Veneru kao njegovu majku, a ponekad i Marsa kao njegovog oca. Kupidove strijele imaju sposobnost izazvati ljubav ili odbojnost; zlatna strijela usađuje ljubav, dok olovna strijela izaziva odbojnost. Često je prikazan kao razigrana, ali nestašna figura koja se miješa u romantične afere bogova i smrtnika. Značajni mitovi uključuju njegovu neuzvraćenu ljubav prema nimfi Dafne i njegov transformativni odnos sa smrtnicom Psihom, koji kulminira njezinim stjecanjem besmrtnosti. Tijekom vremena, posebno tijekom renesanse, Kupidonova slika evoluirala je u kerubinsku figuru, učvršćujući njegovu ulogu simbola romantične ljubavi.“
Sve je oko mene kaos, beščašće i ništavilo.
Sve je oko mene kaos, beščašće i ništavilo.
Jednog će me dana zakopana u skrivene temelje propasti civilizacije razotkriti i taj će dan odjednom na kratko ostati u sjećanju kao ono što ne pripada meni, već grčkome bogu sretnoga trenutka Kairosu. Očistit će me od praha i taloga povijesti, dati mi novi život iza staklenih odaja muzeja koje Nietzsche, moj istinski zaljubljenik u krhotine neumrle prošlosti kao zavjeta budućnosti naziva „modernim grobnicama umjetnosti“. Bit će to kraj ove vječne usnulosti i sve će uskoro postati oko mene iznova
…kaos, beščašće i ništavilo.
Sanjam o ljubavi koja nema ime, o praskozorju među zvijezdama i sutonu u raju.
Ovim gradom u koji ulazimo kroz šum zelenih borova i kroz obzorje veličanstvene samoće i usnulosti svijeta prolaze geniji i šarlatani, vojske spasa i prognanici u noći, zatočenici svojih uzaludnosti i neubrojive utvare bez kojih ne postoje snovi. Njihova ustreptala tijela pamte moja obećanja, gutaju moju krv i slinu, guše se u vrisku jezika koji uvijek može izgovoriti ono što je nestvarno i prividno i samo se prizor mojeg lika pokazuje na kraju svih krajeva onime što je jedino nerazorivo.
Sve je oko mene kaos, beščašće i ništavilo.
https://www.jutarnji.hr/kultura/art/usnuli-kupido-pula-antikna-skulptura-arheoloski-muzej-15637821
Jesam li Vam već rekao u blogu naslovljenom „Azurno prazno nebo“ (https://zarkopaic.net/blog-post/azurno-prazno-nebo/) da je san jedina istinska bit poezije i niste mi vjerovali na Riječ, zar ne? Sada netremice gledajte u usnuloga Kupida iz Pule i zavjetujte se na svetkovinu sretne šutnje.
Baš tako!


1. Na jednom mjestu u tekstu posvećenom iznimnosti mišljenja Martina Heideggera, zacijelo s razlogom naslovljenim helderlinovski, Heidegger: mislilac u oskudnome vremenu, Karl Löwith, jedan od njegovih učenika i pisac knjige Svjetska povijest i događanje spasa izrijekom pokazuje bitnu novost i navlastitost Heideggerove „stvari“ mišljenja: „Nečuveni zahtjev ovog mišljenja jest u tomu što ono postavlja u […]
November 01, 2025

1. Sigurno se pitate, dragi moji slušatelji ove virtualne Akademije koja nema ni svoj prostor u realnome svijetu vladavine onog što je još grčko-francuski neomarksistički filozof i ekonomist popularan 1960ih godina Cornelius Castoriadis zvao imaginarnom institucijom društva, a vrijeme joj ide na ruku jer je u svojoj virtualnoj aktualizaciji ono koje proizlazi iz vječnosti kao […]
October 30, 2025