Žarko Paić

1.

          Volim ovu riječ još od razdoblja kad je bila više od svoje današnje semantičke egzotike i pada u zaborav pred maršem engleskoga globalitarnoga kaosa. Volim je zato jer je višeznačna i možeš ju rabiti u raznim prigodama, ovisno o tzv. kontekstu. Nije, dakle, unaprijed esencijalistički tvrdokorna i nepropusna za dodatna značenja koja se mahom stvaraju u okolnostima pravog i nepravog „rusvaja“. Da bismo dobili uvid u njezinu subverzivno-estetičku razmještenost i otvorenost spram novoga, evo, za početak nužne jezikoslovne odrednice.

          DEFINICIJA

razg. veliki metež, buka, lom, nered [napraviti rusvaj]

ETIMOLOGIJA

tur. rüsvay ← perz. rusway: osramoćen, ponižen

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

kraval, dar-mar, džumbus, urnebes, kuršlus, nered, dar mar, krkljanac, pičvajz, haos, raspašoj, ršum, metež, darmar, kaos, cirkus, totalni kaos, iznered

          Tursko-iranske transverzale prolaze kroz naše suvremene ruswayizme poput baklava u prhkome tijestu od jezika. Ma, s jezikom je najljepše to što je njegova uštogljenost u modernoj ispraznoj lingvistici najbolji razlog za pravljenje rusvaja od besmislenih pokušaja da se život jezika propiše i ozakoni pragmatičkim sankcijama za glavu prikratiti. Volim rječnike poput onog genijalnog GAZOPHYLACIUMA pavlina o. Ivana Belostenca o kojem sam već pisao na broken-kajkavskome na ovome zblogu zvanom RUSWAY. E. tako će se odsad zvati, a ne više KAOS. Volim ih zato jer ih u trenutku nadahnuća mogu otpjevati kao telefonske imenike u kakofoniji ovog života bolje od bilo kakve rap-sodije u bijelo-crnome. A još ih više volim kad su poput etimologijskih Skokovih rječnika riznica svekolike talionice rječništva i nadrirječništva kojeg se ne bi postidio ni James Joyce u svojem somnabulnome romanu Bdjenja Finnegana.

Budući da u ovo doba tehnosfere jezici postaju algoritamske tablice proračunljivosti virtualnih svjetova, onda je sklonost autentičnoga jezika u njegovoj izvornoj dijalektologijskoj razbarušenosti spram rusvaja jedini pravi zalog slobode kao eksperimenta života kao igre. To da sve i ništa nema nekog izvanpovijesnoga smisla izvan samoga jezika nije bilo razvidno samo Ludwigu Wittgensteinu, već i svim kratylomanijacima koji su svoj život sveto proćerdali u slavu prolupalih bogova ovog jezika na kojem ludujemo i s njime iščezavamo u pepelni prah od zvjezdane maglice kozmičke praznine. Dakle, rusvaj…

2.

Da bi svijest o jeziku kao autonomnome instrumentu ljudske povijesti ludila i užitka u životu mogao postati sam sebi svoj sudac i sam drugome njegova briga, mora se u svijetu dogoditi „neki“ fuckin’ rusvaj. Primjerice, da na ulici sretnete nekog tipa koji i izgledom podsjeća na Groucha Marxa i da se oko njega plete moćna gomilica bezveznjaka svih fela koje on, glavom, brkovima, naočalama, cigarom i frakom uvjerava da vide ono što ne vide i da to što ne vide jest njihova iluzija u koju treba vjerovati kao i u to da crna mačka koja prolazi cestom nije znak nesreće, već da samo negdje ide i da je ne slijedi mudroslovni Ludwig mačkoljubac, već slaba svjetlost farova s olupine od Vašeg pretpotopnog folca kojeg ste naslijedili od pokojnog strica Marlene Dietrich, ali ne one u crnome korzetu i zavodljivome cigaršpicu na usnama, već jedne druge dame koja se tako ne zove, ali who cares.

Može se dogoditi, pak, i to da odjednom iz nekog crnoga portala o vijestima iz kronike univerzalnoga beščašća ispadne pred Vas i trojka domaćih veselih mafioza sa škarniclima izabrane marke torbica Louisa Vuittona s noćnoga provoda u Dubaiju, koji odjeveni u domaće šorceve s pazara u Spljetu glume ministre turizma i wellnessa prije no što se narokaju kokaina i vodke po akcijskim cijenama i zaurliču zadomoljubni rukovet spremnih navijačkih himni u gluhu U-emiratsku Noć.

I naposljetku, ono najčudovišnije, kad iznebuha i nenadano, a kako drugo, sinovi crnoga terora napadnu brzometkama i dronovskim prometalima TV-postaje i nebodere, zračne luke i dokove brodogradilišta u ime već Nekoga i Ničega, te nastane sveopći nered u sustavu i izvan njega koji traje danima i godinama. Sve su to još uvijek slučajevi rusvaja-u-svijetu.

Problem postaje nerješiv i zastrašujući kad više jezik ne podliježe tek zakonitostima anarhoidnih ruswayizama. Umjesto toga, stvar je posve Unheimlich onog trenutka kad shvatimo da je sam svijet ništa drugo negoli jedan groβe-veliki RUSWAY. Što nakon te spoznaje?

3.

Ništa, baš ništa.  

Sve ide svojim tijekom i nadalje i sve se ravna prema logici ovog rusvaja bez kojeg svijet više ne može postojati kao u zlatno doba kad je kaos još imao diskretni šarm posve obične propasti, poput ove vječne Frenkijeve koračnice za put u plaćeni beskraj.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels
And not the words of one who kneels
The record shows I took the blows
And did it my Rus-way.

Yes, it was my Rus-way.