Žarko Paić

Daniila Ivanoviča Harmsa sam uvijek čitao u vlaku. Nema boljeg mjesta od tutnjave i dima lokomotive za njegove meditacije o apsurdu i apsurda svih meditacija kao takvih. Vjerojatno ga je obožavao i Staljin, ali samo zato jer je Harms pisao zaumne kratke forme dužine vica, koje je objavljivao u tzv. samizdatu.

Staljin je naravno obožavao samizdat jer tu ima svakakvog smeća, seksa i humora koji kao vlasti ne razumiju, pa ga zabranjuju. Posebno je gruzijski veseli satrap volio ovu Harmsovu besmislicu koju je podvukao crvenom olovkom, a koju mu je nekoć poklonio Trocki zajedno s malim irkutskim tomahawkom za pod glavu.

Jednom se Orlov prejeo pirea od graška i umro. A Krilov je saznao za to i također umro. A Spiridonov je umro sam od sebe. A Spiridonovljeva žena je pala s kredenca, pa je i ona umrla. A Spiridonovljeva djeca podavila su se u umjetnom jezeru. A baba Spiridonova se propila i završila na ulici. A Mihajlov je prestao da se češlja i dobio šugu. A Kruglov je nacrtao damu s bičem i poludio. A Perehrestov je telegrafski dobio četiri stotine rubalja i toliko se uzoholio da su ga najurili iz službe.
Sve dobri ljudi, a ne da im se da puste korijenje.

Na relaciji Strizivojna – Osijek, gdje motorni vlak prolazi u maglovitu jesen uz oranice, a u rano proljeće uz njive, Harmsova su sabrana djela u pola sveska molitvenik za babu Spiridonovu i za njezinu nepočešljanu šugu. Zašto?

To pitajte Kruglova koji je obožavao Staljina i jednom ga je toliko naganjao bičem po Kremlju da je pisac Historije SKP(b) poludio i podavio Spiridonovljevu djecu u pireu od graška.