Daniila Ivanoviča Harmsa sam uvijek čitao u vlaku. Nema boljeg mjesta od tutnjave i dima lokomotive za njegove meditacije o apsurdu i apsurda svih meditacija kao takvih. Vjerojatno ga je obožavao i Staljin, ali samo zato jer je Harms pisao zaumne kratke forme dužine vica, koje je objavljivao u tzv. samizdatu.
Staljin je naravno obožavao samizdat jer tu ima svakakvog smeća, seksa i humora koji kao vlasti ne razumiju, pa ga zabranjuju. Posebno je gruzijski veseli satrap volio ovu Harmsovu besmislicu koju je podvukao crvenom olovkom, a koju mu je nekoć poklonio Trocki zajedno s malim irkutskim tomahawkom za pod glavu.
Jednom se Orlov prejeo pirea od graška i umro. A Krilov je saznao za to i također umro. A Spiridonov je umro sam od sebe. A Spiridonovljeva žena je pala s kredenca, pa je i ona umrla. A Spiridonovljeva djeca podavila su se u umjetnom jezeru. A baba Spiridonova se propila i završila na ulici. A Mihajlov je prestao da se češlja i dobio šugu. A Kruglov je nacrtao damu s bičem i poludio. A Perehrestov je telegrafski dobio četiri stotine rubalja i toliko se uzoholio da su ga najurili iz službe.
Sve dobri ljudi, a ne da im se da puste korijenje.
Na relaciji Strizivojna – Osijek, gdje motorni vlak prolazi u maglovitu jesen uz oranice, a u rano proljeće uz njive, Harmsova su sabrana djela u pola sveska molitvenik za babu Spiridonovu i za njezinu nepočešljanu šugu. Zašto?
To pitajte Kruglova koji je obožavao Staljina i jednom ga je toliko naganjao bičem po Kremlju da je pisac Historije SKP(b) poludio i podavio Spiridonovljevu djecu u pireu od graška.



1. Sve se može prikazati osim onoga neprikazivoga. Može li se prikazati ono što je bit tehnosfere? Ovo je pokušaj koji riskira da svojim „promašajem“ upravo postigne ne-željeni učinak; da, naime, sve što je dosad rečeno spekulativno-refleksivno o ovome fundamentalnome pojmu „novoga apsoluta“ suvremenosti bude shvaćeno i u male djece i u onih koji imaju […]
October 07, 2026

1. Metahistorijski roman predstavlja jedan od najfascinantnijih podžanrova suvremene književnosti, a Čovjek iz Apulije (Mann aus Apulien) njemačkoga autora Horsta Sterna (objavljen 1986. godine) ima iznimno važno mjesto u tom kontekstu. Roman je fiktivna autobiografija cara Fridrika II. Hohenstaufena, jedne od najintrigantnijih i najprosvijećenijih osoba srednjega vijeka, poznatog i kao Stupor mundi (Čudo svijeta). Pojam […]
October 06, 2026