Amarcord sam gledao dosad valjda više od deset puta. Fellini je grandiozni poeta cinematicos 20. stoljeća. U jednom dokumentarcu što sam ga nedavno imao prigode vidjeti govori tako suptilno i meditativno o filmskoj umjetnosti uopće, ali osobito o svojim filmovima i kako ih je smislio i potom snimio. Kako je u Satirikonu doslovno obojao more i stvorio fascinantni učinak sea-arta kao nastavka land–arta drugim sredstvima, kako je u Casanovi inscenirao bijeg venecijanskoga velikog ljubavnika preko tzv. olovnih krovova, kako je uživao promatrati reakcije visokopozicioniranih duhovnika i konzervativne većine na svoj film o modnoj reviji u Vatikanu, kako je postigao da mahniti i dionizijski grubijan Anthony Queen, taj božanski lik Grka Zorbe, onako bestijalno i sentimentalno juri motorom u filmu La Strada, kako je on krivac za tzv. ikoničke scene s nastankom životnoga stila mladih bonvivana s vespom i dolčevitkama u filmu Dolce Vita, kako je naposljetku sablaznio roditeljsku iluziju o umilnosti njihove djece u onoj sceni nad scenama iz Amarcorda kad mladići, još klinci, divlje masturbiraju u staroj olupini od automobila uzvikujući imena lokalne madame s ogromnim sisama i fatalne ljepotice Gradiske na usluzi gospodi fašistima i turistima poput onog bogatog arapskoga šeika iz filmske 1001 Noći kao lijepe iluzije koja se pripovijeda ne zbog toga što se to baš tako i zbilo, već zbog čarolije ljudskoga izmišljanja.
Amarcod je istinska vjera u magičnu moć filma kao ovjekovječenja slika događaja koje se prepričavaju ne više s koljena na koljeno, nego u tekstu da ih očuvamo od zaborava jer novi naraštaji više u tome ne vide ništa toliko presudno da bi poput pisca ovog Kaosa sišli s brzog vlaka za NOWHERE i u nekoj lokalnoj birtiji pored polja makova s dva suputnika iz kupea cijelu noć pili i prepričavali jedan drugome scenu s ludim stricem na drvetu koji viče bez prestanka: Voglio una donna!
Ma, Fellini nije užitak u filmskoj čaroliji. Fellini je estetska religija naše mladosti.



1. U svojim radovima, poput knjiga “Nihilizam i suvremenost – Na Nietzscheovu tragu”, “The Technoscientific Turn of Philosophy“ i rasprava o Sinestetičkom dobu, postavljam tehnosferu kao ontologijski sklop unutar kojeg autopoiesis (samoproizvodnja) postaje njezina temeljna bit. Tehnosfera nije tek skup strojeva, računala ili eksternih alata koje čovjek koristi. Ona predstavlja konstrukciju umjetnoga života nastalu kroz […]
September 21, 2026

1. Na mramornim liticama (Auf den Marmorklippen) je najpoznatiji i najvažniji roman njemačkoga književnika i filozofa Ernsta Jüngera, objavljen 1939. godine, neposredno prije izbijanja Drugog svjetskoga rata. Djelo se smatra alegorijskom osudom i kritikom nacističkoga barbarstva, totalitarizma i rasapa civilizacijskih vrijednosti. Zaslugom specifičnoga stila i povijesnoga trenutka u kojem je nastao, ovaj kratki roman ima […]
September 20, 2026