Nemjerljivo nesvodiva je uloga balkona u duhovnoj povijesti spasa, svjetskoj povijesti, povijesti psiho-seksualnosti i povijesti ljudske komunikacije. Mirisi, aura i ljepota Mediterana ne idu bez mistike balkona. Sjeverni predjeli zemlje ionako su zatvoreni u svoje šubare i bunkere, pa im ni zaleđeni balkoni ne znače ništa osim pouzdanog skladišta za krumpire, vodku i medvjeđu marihuanu s Kamčatke. Ma, evo Vam svima poznatih slika iz života i filmske umjetnosti.
Prvo, balkon i katolička soteriologija. Papa se obraća vjernicima urbi et orbi u podne na Božić i Uskrs s balkona bazilike sv. Petra. Drugo, balkon i svjetska povijest koja je po definiciji politička povijest. Duce ili Mussolini objavio je 10. lipnja 1940. godine s balkona Palazzo Venezia u Rimu rat fašističke Italije protiv Velike Britanije i Francuske. Treće, uvijek s balkona, poluobnažene ili čak i gotovo gole u zavodljivim pozama vamp-djevojki, pojavljuju se znane i neznane talijanske dive iz A-Fellinijevih i B-filmova Tinta Brassa i posve impresioniraju masovni muški puk na trgu ili na drugim voajerskim balkonima svojim zamamnim oblinama i stasom. Četvrto, u jednom dokumentarcu montipajtonovca Johna Cleesa o ljudskome govoru i gestikulacijama, grimasama i gestama, dovoljno je reći samo Napulj i gotovo.
Vika i strka, dalmatinski kazano beštimanje i nezaboravni vizualno-poetski performans stavljanja intimnoga rublja na konopac razapet između škuri tik uz susjedski prozor, ogovaranje i histerična svađa žene sa ženom, muža s mužom, strine sa stricem, babe s babom, zaove s kumom, djece s psima, mačaka s papagajima, svih protiv svih i nikoga ni s kim, dok sve završava ubrzo mirenjem i pozivom na paštašutu i litru crnoga i bijeloga uz fantastičnu mjesečinu i ariju Torna a Surriento, baš ovako kako je božanski pjeva Luciano Pavarotti:
Vide ‘o mare quante bello,
Spira tantu sentimento
Comme tu a chi tiene mente,
Ca scetato ‘o faie sunna…
Što još reći o balkonima Mediterana?
To je uglavnom sve.
Ostalo je pogled u savršenstvo i
otvorenost ovog svijeta nad svjetovima.



1. An-arhé u mišljenju politike i estetike izvan tradicije „političke filozofije“ od Lea Straussa i Hannah Arendt u 20. stoljeću, ali u dodiru s idejama političke emancipacije Josepha Jacotota i Karla Marxa te anarhizma, obilježava teoriju politike kao nesuglasnosti (la mésentente) u spisima Jacquesa Rancièrea. Ono što je ovdje posebno istaknuto odnosi se na mišljenje […]
December 17, 2025

1. Riječ „život“ rijetko ćemo pronaći u Heideggerovim knjigama i predavanjima, osim kad se kritički usmjerava na redukciju bitka na različite „filozofije života“ od Diltheya do Schelera. Pojam „života“ uzurpirala je biologija kao moderna znanost u smislu produžetka fizike i kemije drugim sredstvima, tako da se povratak dostojanstva življenju života nakon Nietzschea i njegove „vitalističke […]
December 16, 2025