Nemjerljivo nesvodiva je uloga balkona u duhovnoj povijesti spasa, svjetskoj povijesti, povijesti psiho-seksualnosti i povijesti ljudske komunikacije. Mirisi, aura i ljepota Mediterana ne idu bez mistike balkona. Sjeverni predjeli zemlje ionako su zatvoreni u svoje šubare i bunkere, pa im ni zaleđeni balkoni ne znače ništa osim pouzdanog skladišta za krumpire, vodku i medvjeđu marihuanu s Kamčatke. Ma, evo Vam svima poznatih slika iz života i filmske umjetnosti.
Prvo, balkon i katolička soteriologija. Papa se obraća vjernicima urbi et orbi u podne na Božić i Uskrs s balkona bazilike sv. Petra. Drugo, balkon i svjetska povijest koja je po definiciji politička povijest. Duce ili Mussolini objavio je 10. lipnja 1940. godine s balkona Palazzo Venezia u Rimu rat fašističke Italije protiv Velike Britanije i Francuske. Treće, uvijek s balkona, poluobnažene ili čak i gotovo gole u zavodljivim pozama vamp-djevojki, pojavljuju se znane i neznane talijanske dive iz A-Fellinijevih i B-filmova Tinta Brassa i posve impresioniraju masovni muški puk na trgu ili na drugim voajerskim balkonima svojim zamamnim oblinama i stasom. Četvrto, u jednom dokumentarcu montipajtonovca Johna Cleesa o ljudskome govoru i gestikulacijama, grimasama i gestama, dovoljno je reći samo Napulj i gotovo.
Vika i strka, dalmatinski kazano beštimanje i nezaboravni vizualno-poetski performans stavljanja intimnoga rublja na konopac razapet između škuri tik uz susjedski prozor, ogovaranje i histerična svađa žene sa ženom, muža s mužom, strine sa stricem, babe s babom, zaove s kumom, djece s psima, mačaka s papagajima, svih protiv svih i nikoga ni s kim, dok sve završava ubrzo mirenjem i pozivom na paštašutu i litru crnoga i bijeloga uz fantastičnu mjesečinu i ariju Torna a Surriento, baš ovako kako je božanski pjeva Luciano Pavarotti:
Vide ‘o mare quante bello,
Spira tantu sentimento
Comme tu a chi tiene mente,
Ca scetato ‘o faie sunna…
Što još reći o balkonima Mediterana?
To je uglavnom sve.
Ostalo je pogled u savršenstvo i
otvorenost ovog svijeta nad svjetovima.
Recent Posts
Malum Postmetaphysicum
Uvod Poznata nam je ona izreka koja se pripisuje švicarskome misliocu Denisu de Rougemontu, autoru znamenite knjige Ljubav i Zapad, kako je najveća podvala i pobjeda Đavola u tome što je svijet uvjerio u svoje nepostojanje. U svim književnim djelima europskoga srednjovjekovlja i kasnije, a ključno je pritom ono Goethea naslovljeno Faust, ono dijaboličko se […]
April 23, 2026
Academia virtualis 19.
1. Prije negoli se upustim u razmatranje je li metafora još uvijek u doba tehnosfere mjerodavna i vladajuća „figura mišljenja“ kad je i ona postmoderna zaokupljenost alegorijom svoje odvrtjela u nepovrat, dopustite mi da se prisjetimo zajednički dva slučaja u filozofiji i književnosti 20. stoljeća. Oba su naprosto nesvodivi „dvojnici“ u nastojanju da jezik oslobode […]
April 22, 2026