Nemjerljivo nesvodiva je uloga balkona u duhovnoj povijesti spasa, svjetskoj povijesti, povijesti psiho-seksualnosti i povijesti ljudske komunikacije. Mirisi, aura i ljepota Mediterana ne idu bez mistike balkona. Sjeverni predjeli zemlje ionako su zatvoreni u svoje šubare i bunkere, pa im ni zaleđeni balkoni ne znače ništa osim pouzdanog skladišta za krumpire, vodku i medvjeđu marihuanu s Kamčatke. Ma, evo Vam svima poznatih slika iz života i filmske umjetnosti.
Prvo, balkon i katolička soteriologija. Papa se obraća vjernicima urbi et orbi u podne na Božić i Uskrs s balkona bazilike sv. Petra. Drugo, balkon i svjetska povijest koja je po definiciji politička povijest. Duce ili Mussolini objavio je 10. lipnja 1940. godine s balkona Palazzo Venezia u Rimu rat fašističke Italije protiv Velike Britanije i Francuske. Treće, uvijek s balkona, poluobnažene ili čak i gotovo gole u zavodljivim pozama vamp-djevojki, pojavljuju se znane i neznane talijanske dive iz A-Fellinijevih i B-filmova Tinta Brassa i posve impresioniraju masovni muški puk na trgu ili na drugim voajerskim balkonima svojim zamamnim oblinama i stasom. Četvrto, u jednom dokumentarcu montipajtonovca Johna Cleesa o ljudskome govoru i gestikulacijama, grimasama i gestama, dovoljno je reći samo Napulj i gotovo.
Vika i strka, dalmatinski kazano beštimanje i nezaboravni vizualno-poetski performans stavljanja intimnoga rublja na konopac razapet između škuri tik uz susjedski prozor, ogovaranje i histerična svađa žene sa ženom, muža s mužom, strine sa stricem, babe s babom, zaove s kumom, djece s psima, mačaka s papagajima, svih protiv svih i nikoga ni s kim, dok sve završava ubrzo mirenjem i pozivom na paštašutu i litru crnoga i bijeloga uz fantastičnu mjesečinu i ariju Torna a Surriento, baš ovako kako je božanski pjeva Luciano Pavarotti:
Vide ‘o mare quante bello,
Spira tantu sentimento
Comme tu a chi tiene mente,
Ca scetato ‘o faie sunna…
Što još reći o balkonima Mediterana?
To je uglavnom sve.
Ostalo je pogled u savršenstvo i
otvorenost ovog svijeta nad svjetovima.
Tko se još danas pita o smislu «života» u kulturi spektakla osim religioznih fundamentalista, biotehnologijskih navjestitelja nove utopije svijeta kao uzgojnoga parka inteligentnih stvorova programirane mašte, i, dakako, cinično-ironijskoga cirkusa Montyja Pythona? Ima li to naizgled naivno pitanje još «smisla» u ovo post-povijesno doba pomračenja iskonske duhovnosti? Čitajući spise Béle Hamvasa izlišno je govoriti […]
March 24, 2025
1. Artaudovo promišljanje filma i cjelokupno njegovo djelovanje u tom novom mediju furioznog 20. stoljeća sve više i više danas postaje razlogom svojevrsnog obrata od jezika k slici. Na uistinu autentičan način njegovo uživljavanje u film bilo je nesvodivo iskustvo posvemašnje sinestezije zvuka, slike i tjelesne gestualnosti. O tome svjedoče mjerodavni teoretski prilozi iz područja […]
March 23, 2025