Žarko Paić

Predgovor

VANJA SUTLIĆ,  hrvatski filozof, rođen je 18. veljače 1925. u Karlovcu, a umro je 15. prosinca 1989. u Zagrebu. Klasičnu je gimnaziju završio u Zagrebu. Studirao je na Medicinskom fakultetu, no ubrzo se posvetio filozofiji i diplomirao je 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1958. na Sveučilištu u Zagrebu s tezom: Bit i otuđenje čovjeka u Marxa i u filozofijama egzistencije. Od 1949-1952.. bio je asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1958-1964. bio je docent i izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a od 1964. redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Sutlićeva je filozofijska misao sabrana u knjigama: Bit i suvremenost, Veselin Masleša, biblioteka „Logos“, Sarajevo, 1967. drugo izd. 1972., Praksa rada kao znanstvena povijest, edicija časopisa „Kulturni radnik“, 1974., 2. izd. Globus, Zagreb, 1987., Kako čitati Heideggera, August Cesarec, Zagreb, 1988. i Uvod u povijesno mišljenje, Demetra, Zagreb, 1994. (posthumno), Predavanja o Hegelu (1968-1969), Institut za filozofiju, Zagreb, 2016. (posthumno), te Predavanja o Nietzscheu, Matica hrvatska, 2022. (posthumno).

Svojim mišljenjem, filozofskim spisima i predavačkom djelatnošću Vanja Sutlić je ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj filozofiji i kulturi druge polovine 20. stoljeća. Kao jedan od najznačajnijih filozofa 20. stoljeća na južnoslavenskim prostorima, Sutlić je utjecao na cijeli niz generacija intelektualaca u bivšoj Jugoslaviji (filozofe, sociologe, politologe, književnike, umjetnike). Utemeljio je biblioteku filozofske literature „Logos“ u izdavačkoj kući Veselin Masleša u Sarajevu. Sudjelovao je na simpozijima Korčulanske škole. Recepcija njegova mišljenja vidljiva je osobito u djelima slovenskih filozofa i teoretičara književnosti poput Dušana Pirjevca, Ivana Urbančiča i Tarasa Kermaunera,  a utjecao je i na filozofsku misao Branka Despota, Damira Barbarića i mnogih drugih suvremenih hrvatskih filozofa.

Povijesno mišljenje Sutlićeva je filozofijska orijentacija na tragu Heideggera. Bio je prvi u nas koji je Heideggerovo mišljenje suvereno i autentično interpretirao. Otvarao je bitna pitanja prevladavanja epohe svijeta rada. U dijalogu s Marxom i Nietzscheom postavio je temelje za kritičku interpretaciju suvremenoga svijeta znanosti i tehnike. Nasuprot tzv. humanističkoj ili stvaralačkoj interpretaciji Marxa u okružju suvremene filozofije (Praxis-škola, frankfurtska kritička  teorija društva) i scijentističkoj interpretaciji u radovima Althussera i poststrukturalista, Sutlić je radikalno otvorio put prevladavanju tradicionalne metafizičke sheme rad-postvarenje, humanizam-tehnologija. Njegova je misao transepohalno usmjerena pregorijevanju metafizičkih granica svijeta u horizontu nihilizma svijeta rada.  O Sutlićevom cjelokupnome djelu i interpretacijama njegova mišljenja objavljeni su zbornici Izgledi povijesnog mišljenja (HDP-Antibarbarus, 2006, prir. Žarko Paić) i Prema povijesnom mišljenju: Uz djelo Vanje Sutlića, (Matica hrvatska, Zagreb, 2016, prir. Damir Barbarić).

Ova knjiga predstavlja moj dijalog s povijesnim mišljenjem Vanje Sutlića i u svim se mjerodavnim filozofijskim aspektima izvodi iz mišljenje tehnosfere koju je uz Heideggera i Deleuzea navijestio izričito u onome što kazuje paradigmatska sintagma praksa rada kao znanstvena povijest. U nizu svojih prethodnih knjiga bavio sam se Sutlićevim mišljenjem izvodeći vlastite postavke na tragu njegova povijesnoga mišljenja kao eksperimenta i otvorenosti novoga, a ne kao tek pukog navođenja svih onih mjesta koje njegovi loši adepti jučer i danas, te nemisaoni apologeti kao i tzv. arogantni kritičari još uvijek opetuju a da nisu nimalo razumjeli ni njegovu toponomiju mišljenja niti ono najvažnije uopće: zašto ovo mišljenje nije prevladavanje i nadilaženje filozofije od Heraklita do Hegela, kao što nije ni „hajdegerizirajući marksizam“ ili tzv. revolucionarno mišljenje s pečatom Marxova „historijskoga materijalizma“ kao orijentacija za nihilistički određenu suvremenost. Nije uopće stvar mišljenja Vanje Sutlića u tome je li posrijedi njegov put izvan filozofije na kraju njezine realizacije u „svijetu rada“ koji postaje zbiljskim mjestom pomirenja transcendencije i imanencije, teorije i prakse, ideje i pojave, ili, pak, otvorenost novoga mišljenja koje mora biti nužno „drugačije“ od čitave povijesti filozofije kao metafizike. Pitanje koje je Sutlić postavio u naslovima svojih dviju temeljnih knjiga u kojima se izvodi ono što naziva povijesnom zgodom jest jednostavno: može li uopće povijesno mišljenje prijeći preko epohalnih granica svoje ukorijenjenosti u prostor i vrijeme prakse rada kao znanstvene povijesti koja se pokazuje kao bit suvremenosti u svim mogućim aspektima ljudskoga života i onog neljudskoga kao takvoga?

Knjiga naslovljena Vanja Sutlić ꟷ Otvorenost povijesnoga mišljenja i njegove granice odgovor je na to pitanje kroz tumačenje razine mišljenja u odnosu spram najznačajnijih filozofijskih orijentacija 20. stoljeća, vrednovanja temeljnih iskaza i postavki, te postavljanja onih pitanja koje uopće omogućuju razgovor s jednim iznimnim mišljenjem koje obvezuje sve koji čuvaju ono što je sam nazvao u Uvodu u povijesno mišljenje. Hegel-Marx mišlju koja čovjeku još nije prestala svijetliti.

***

            Tekstovi u ovoj knjizi napisani su s težnjom da budu istodobno cjelina i dio u sintezi Sutlićeva povijesnoga mišljenja i stoga se kao i sve moje knjige mogu smatrati transverzalnim tekstovima koji se međusobno prožimaju i umrežavaju. Samo je jedan tekst prethodno objavljen u knjizi Sloboda bez moći: Politika u mreži entropije (Bijeli val. Zagreb, 2013.). Riječ je o studiji naslovljenoj „Dekonstelacija prakse: Kraj rada i posthumano stanje“, a temeljni razlog njezina ponovnoga tiskanja jest pokušaj postavljanja platforme za onaj dijalog koji sâm Sutlić nije ni mogao „slutiti“ jer nije posve poznavao francuski poststrukturalizam, osim ključne spise Jacquesa Derridae. To je dijalog s „ontologijom postajanja“ (devenir) Gillesa Deleuzea, mislioca bez kojeg ne bi bilo moguće izvesti sve konzekvencije pojma tehnosfere i njezinih bitnih konstelacija za suvremenost.

***

          Zahvaljujem filozofu, filmologu i prevoditelju Petru Milatu na nagovoru da ovu knjigu napišem i objavim je upravo u izdanju Multimedijalnog Instituta u Zagrebu.