Kristali slobode

(Uronjeni, Fraktura, Zaprešić, 2009.)

November 24, 2025

1.

Ovidije je morao doći

na kraj svijeta

da bi vidio

crne galebove.

Laž, obmane i trijumfi

urezani su u kamene blokove

na reljefima s kojih se cijedi

borova smola.

Treba još vidjeti zalazak sunca

nad vulkanskim padinama.

Treba još hodočastiti plažama

prepunim ubodnih igala,

zmijolikih tijela u sladostrašću

i ostataka

neprobavljene hrane.

2.

Ekstazu valja naplatiti ulaznicom za

Brandenbuški koncert na kojem

svi zadivljeno šute i promatraju

kako se na video zidu

prizori žena u crnome

opasanih bombama

smjenjuju s reklamama

za parfem.

Nitko ne vjeruje u životne zaokrete.

Pa ni bogovi ne vjeruju u

vlastito kloniranje za potrebe produžetka

ove uzvišene vrste

virusa.

3.

Prije no što somalijski gusari

otmu otmjeni brod sa sedam paluba,

bubnjevi najavljuju

poklonstvo prašini i smrti

u hladnjačama mesa.

Ne pomažu više jecaji

naučeni u visokim školama

tolerancije Zapada.

4.

Sve se događa trenutno

i bez nevidljivih uzroka.

Leptir na površini kože

ucrtava znak urotnika

koji se spremaju srušiti

poredak složenosti

u virtualnim gradovima

nalik aztečkim piramidama.

Žrtvenik je uvijek istog promjera.

Moć žrtve ovisi

o kvadraturi prostora

u stupcima informacija.

Ne postojimo više

ni Mi

ni Oni.

5.

Kako je bilo još čarobno otkrivati

mistiku safirnoga Buddhe,

poštivati izvore i čuvati biserje prapočetka

u sarkofazima

ispunjenim

svetim knjigama

na

dnu!

Bankarski službenik,

nekoć tumač apsolutnoga duha,

tako je spokojno tumarao Kjotom

i vidio ono što je trebao vidjeti.

Doći će vrijeme

kad ni grandiozni muzeji

više neće biti isprikom

za dosadu.

6.

O povijesti nerođenoga ne govore proroci.

Oni su samo omamljeni vremenom,

zureći u ono iza planina.

A iza planina nema ničega

osim novih planina i

nabujalih

drevnih

rijeka.

Ide se u nepoznato

samo zato jer negdje se mora ići.

Ne može se stati.

Sve protječe u znaku

novoga.

7.

O, kristali slobode!

Vaše je vrijeme ispunjeno.

Vratimo se Ovidiju i zamislimo ga

kao melankoličnoga

crnoga galeba.

Prognanici ljubavi mahnito

brišu riječ povratak iz

svojih bilježnica.

8.

Nebo je pročišćeni kaos.

Recent Posts

Algoritmokracija bez „Vladara“

1.          U filozofijskome projektu Tehnosfera supostavljanje tehnosfere kao vizualizacije događaja spram proroštva i futurizma predstavlja ključni rez u razumijevanju tehnološke suvremenosti, kibernetike i posthumanoga stanja. To znači radikalno odbacivanje ideje da je tehnosfera tek produžetak ljudskih alata ili linearno predviđanje onoga što dolazi. Umjesto toga, ona funkcionira kao “Veliki Treći” – autopoietički (samoproizvodeći) i planetarni […]

September 23, 2026

„Sve svoje rane i svoju sramotu premazali smo s blatom“

1. Roman Levitan (1982.) velikoga slovenskoga pisca Vitomila Zupana  predstavlja jedan od najznačajnijih tzv. zatvorskih romana 20. stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije i Europe. Kroz lik Jakoba Levitana, autor donosi ogoljenu, duboko psihološku i autobiografsku ispovijed o preživljavanju u surovom poslijeratnome komunističkom zatvorskome sustavu. Djelo uvelike redefinira tradicionalni žanr logorske i zatvorske književnosti uvođenjem specifičnih […]

September 22, 2026