Treći svezak Paićeve "Tehnosfere" poduhvat je u kojem autor ispisuje genealogiju odnosa estetike i umjetnosti polazeći od kibernetičke „slike svijeta“ i slikovnoga obrata (iconic turn). Nadovezujući se na vizualne studije i znanost o slici te u polemici s relevantnim teorijskim paradigmama (hermeneutika, fenomenologija, semiotika), Paić dovodi do krajnjih posljedica dekonstrukciju ideje povijesne svrhovitosti koja vodi razvoj umjetnosti. Pokazavši kako je 20. st. donijelo radikalnu preobrazbu u shvaćanju slike, a time i estetskoga, Paićeva je poruka kako je potrebno početi misliti estetsku konstrukciju svjetova, što zahtijeva refleksiju o novoj formi kibernetičke osjetilnosti, a suvremena umjetnost pak od avangardnih postupaka šoka, provokacije i eksperimenta ulazi u neizvjesno područje metateorije vizualizacije događaja. Problem više nije u tome što „jest“ umjetnost, već „kako“ se događa razlika između estetskoga objekta i tehnogeneze umjetnoga života. Provokativna, argumentirana i višeslojna tumačenja suvremenoga svijeta estetike i umjetnosti kulminiraju u ovoj knjizi postavkama o kraju estetike i reprezentacijski određene umjetnosti u digitalnome svijetu.