Knjiga Izgledi nadolazeće filozofije kroz deset poglavlja problematizira odnos filozofije i suvremenih znanosti na temelju autorove interpretacije Hegela i Heideggera, H. Arendt i Th. Kuhna, Sutlića, Deleuzea i Whiteheada, a po prvi se put u njegovu opusu susrećemo s filozofskom analizom astrofizike i kozmologije. Glavna je teza da u nadolazećem razdoblju pitanje istraživanja koje znanosti provode o najsloženijim strukturama nastanka svemira kao i kozmičko-biološko-tehnološke evolucije čovjeka zahtijeva izvedbu dvaju temeljnih pojmova u ontološko-epistemološkom smislu kao što su to mjerljivost i vizualizacija. Na taj način se pokazuje da filozofija u dijalogu sa znanostima i sama mora njegovati duh eksperimentalnoga mišljenja ukoliko želi biti i nadalje vjerodostojnom ‘velikom pričom’ s onu stranu metafizike i kibernetike. Žarko Paić je ovu knjigu postavio kao svojevrsnu platformu transverzalnoga mišljenja koje pretpostavlja dosage zapadnjačke metafizike i kibernetike s dosezima interdisciplinarnog pokreta u znanostima, filozofiji I kulturi kao što je to transhumanizam. No, ono što njegove ideje razlikuje kako od stajališta tradicionalne filozofije tako i od posthumanista i transhumanista jest da nastoji očuvati bit i zadaću filozofije od njezina iskona do danas bez napasti redukcije na bilo što izvan-filozofijsko. Ako mišljenje ima za svoj ‘cilj’ biti samo i jedino mišljenje, onda filozofija kao iskon i povijesna sudbina ovog mišljenja u svojim preobrazbama od Heraklita i Parmenida do kraja metafizike u kibernetici i nastanku tehnosfere kao umjetnoj inteligenciji i umjetnoj intuiciji mora ostati krajnje ekscentrično i eksperimentalno događanje slobode.