Jazz adagio Tišina (Silence) u izvedbi trubača Cheta Bakera, klavirista Enrica Pieranunzija i basista Charlieja Hadena iz 1987. godine predstavlja onaj uzvišeni trenutak uronjenosti u samoću kao intimističku baladu. Nisu slučajno svi pristupi glazbenom i vokalnome umijeću Cheta Bakera upravo fascinirani njegovom poetizacijom svijeta. Mirnoća, sabranost i suptilnost u izvedbi ovu profinjenu modernu glazbu dovodi do praga užitka u ozvukovljenju tjeskobe.
Ostavimo po strani njegov život, tu silnu patnju prouzrokovanu drogiranjem i bolešću. Tišina odzvanja u njegovim tzv. cool-school prebiranjima po trubi, podarujući ugođaj opuštenosti i spokojstva. Može li uopće glazba biti primjereni ugođaj nečeg što pripada misaonome okružju onog što je ponajbolje iskazao Heidegger u raspravi Što je metafizika? (Was ist Metaphysik?) iz 1929. godine kad je govorio o ništavilu, ništavljenju i ništini polazeći od iskustva tjeskobe koja nadilazi osjećaj straha od nečega u svijetu?
Odgovor je možda potvrdan. Poslušajmo stoga Bakerovu izvedbu skladbe Almost Blue iz 1987. godine. Uz trubu slušamo i njegov glas, to tiho, melankolično treperenje glazbe koja razotkriva tišinu kao tjeskobu i spas od onog što nas nagoni u bezdan bez razloga. Tjeskoba je bila zaštitni znak ugođaja tzv. filozofije egzistencije u 20. stoljeću. Postoji, doduše, niz romana i poetskih pokušaja da se ovo tzv. estetsko iskustvo modernosti unese u duh vremena. Sam Sartre u Mučnini nekoliko puta spominje jedan divan stih iz američke jazz-balade Some of these days, you’ll miss me, honey.
No, čini se da je tek Baker i to na kraju 1980-ih godina, kad je sve bilo prožeto duhom post-punka kao u glazbi Joy Division i književnim diskursom traganja za mrežom događaja simultanosti samoće, entropije i ekstaze kao u romanima Don DeLilla, dospio do sublimacije ove navlastite tjeskobe koju dočarava zvuk trube i klavira bolje od svih drugih instrumenata ljudske duše.
Tjeskoba koja smiruje, koja se uzdiže ponad grada okupanog jesenjom kišom i umjesto pesimizma poziva na radost zajedničkoga susreta u polumraku već odavno iščezloga jazz-kluba B.I.P. Convention Boška Petrovića uz čašu whiskeya i dim cigarete.
Some of these days…



1. Knjiga Nietzsche: Einführung in das Verständnis seines Philosophierens (hrv. Nietzsche: Uvod u razumijevanje njegova filozofiranja) njemačkog filozofa i psihijatra Karla Jaspersa, napisana je 1934., a objavljena 1936. godine. Ova opsežna monografija smatra se jednim od najvažnijih i najutjecajnijih djela o Friedrichu Nietzscheu u 20. stoljeću uz knjige Eugena Finka i Karla Löwitha, Gillesa Deleuzea […]
August 20, 2026

1. U eseju Theodora Adorna “Glazbena analiza robe” (Musikalische Warenanalysen), koji se nalazi u njegovoj zbirci Quasi una Fantasia (https://www.versobooks.com/products/1390-quasi-una-fantasia) kritički teoretičar raskrinkava kanonska i poluklasična djela ꟷ posebno Gounodovu Ave Mariju, Rahmanjinovljev Preludij u cis-molu, Dvořákovu Humoresku i Čajkovskijevu Simfoniju br. 5. Tvrdi, pritom, da ih njihova masovna komercijalna popularnost pretvara u kulturnu “robu” […]
August 19, 2026