Žarko Paić

Studija o astrološkom, okultnome djelu Vjekoslava Bastla Uranusa u Zagrebu, u prvom desetljeću prošlog stoljeća i u prvoj polovici 1930-ih, nastavak je razvijanja autorova simboličko-interpretativnog pristupa temama s bogatim ezoteričnim analogijama. Omer Rak objavio je niz radova iz interdisciplinarnog područja arheologije, filozofijski inspirirane analize ezoterije i okultizma, ponirući u svjetove daleke prošlosti koja nas sve više i više obvezuje na smjernost u istraživanju ishodišta moderne civilizacije. Valja spomenuti Danilski riton: struktura i simbolika kultne posude iz srednjeg neolitika (Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, Šibenik, 2008.) i prijevod na engleski The Rhyton from Danilo: Structure and Symbolism of a Middle Neolithic Cult-Vessel (Oxbow Books, Oxford, 2011.) te Mjesec iznad Velištaka (Zadarska smotra, LXVII, br. 1-3, Zadar, 2018.).

U zbirci eseja Mistični simboli zavičaja (Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik, 2019.), usporedo s neolitičkom simbolikom, tumači i razne ezoterijske simbole napose zagonetne alkemijske, koje su graditelji iz raznih razdoblja ostavljali na pročeljima šibenskih zgrada. Sve navedeno svjedoči o autorovoj iznimnoj, eruditskoj upućenosti u razumijevanje kako filozofijske, tako i znanstvene i književne sveze iskonskih mitologijskih počela i njihovih začudnih pojavljivanja u onome što nazivamo simboličkim mjestom posredovanja različitih povijesno-epohalnih svjetova.

Knjiga o Aloisu Vjekoslavu Bastlu pripada nesumnjivo ovom nastojanju da se iz zaborava povijesnoga sjećanja otvori mogućnost drukčijeg shvaćanja ne samo europske moderne i modernizma u arhitekturi i urbanizmu, već ponajprije onog rubnog iskustva kakvo je bilo hrvatsko sa Zagrebom kao srednioeuropskim malim gradom s obzirom na okultni duh moderne.

          Tko je uopće – Alois Vjekoslav Bastl? Omer Rak na početku ove knjige sažeto ispisuje bilješku o njemu. Taj hrvatski arhitekt češkog podrijetla među prvima je u domaću arhitekturu na prijelomu 19. i 20 stoljeća uveo protomoderne secesijske elemente, ali i – okultne. Ostavljao ih je kao svoj hermetički potpis na pročeljima zagrebačkih zgrada koje je većinom projektirao tijekom rada u uglednom zagrebačkom arhitektonskome atelieru Hönigsberg & Deutsch, a dijelom i kao samostalni arhitekt. Svoje je arhitektonsko iskustvo iskušao na stilovima od secesije i neoklasicizma do internacionalnoga stila. U više je svojih projekata surađivao s Rudolfom Valdecom, kiparom izražajnih alegorijskih tema. Još od studentskih dana bio je privučen snagom okultna učenju izložena ponajviše u doktrinama teozofa.

Ezoteričnom astrologijom, nastalom na temeljima toga učenja, nastavio se baviti do konca života. Bio je najpoznatiji astrolog u nas između dva svjetska rata. Kada sve to imamo u vidu, postaje razvidno kako hermeneutička i semiotička analiza sprege materijalnoga i duhovnoga, arhitektonskoga i okultnoga nije tek otklon od radikalne novosti i jednoznačnosti moderne kao tehničkoga duha napretka. Uostalom, najznamenitiji slovenski arhitekt 20. stoljeća kakav je bio Jože Plečnik, istinski prethodnik postmodernizma kao eklektičkoga stila u gradnji i oblikovanju prostora, svoju je poetiku stapanja majstorstva prošlosti sa suvremenošću legitimirao upravo razotkrićem različitih simboličko-okultnih nauka unutar modernosti. Utoliko je u analitičkome smislu rijetko uspjeli poduhvat Omera Raka da protumači kako se ono onkraj racionalnosti novoga doba, ono ezoterično i okultno, ne samo uklapa u sinkretički duh moderne. Mnogo je važnije u tom sklopu kako se na tragovima okultizma i teozofije Rudolfa Steinera, arhitektonsko oblikovanje Zagreba u djelu Aloisa Vjekoslava Bastla alias Uranusa pronosi i prenosi iz traga funkcionalne ornamentalnosti u svojevrsni tajanstveni rukopis uistinu još uvijek ne-otkrivenoga grada u njegovoj tjeskobnoj ljepoti i tihoj svečanoj agoniji. Autor najavljuje svoj istraživački pothvat na sljedeći način.

Tekst o njemu koji slijedi dokumentiran je s dosad neobjavljenim izvornim materijalima i crpi iz dvaju razdoblja njegova života: pisanja u časopisu Novo sunce (1907. – 1914.) i astrološkom djelovanju u prvoj polovini 1930-ih prošlog stoljeća. Zaključci izvedeni iz pozornog zagledavanja i zadubljivanja nad dokumentima iz Uranusove publicističke ostavštine, omogućili su mi upuštanje u zahtjevnu interpretaciju njegova djela, u osnovi astrološkog ali sa prostranim okultnim obujmom. Artikulirao ga je idejama pridošlim iz onodobog astrološkog trenda – ezoterične astrologije, popularno nazvane “moderna astrologija”. Nema nikakve sumnje da je taj poznati zagrebački arhitekt privatno bio merkurijalna sutonska pojava, istraživač oku nevidljiva svijeta, prava okultna persona modernog doba. (str. VIII)

Knjiga Omera Raka Okultni duh moderne – Arhitekt Alois Vjekoslav Bastl alias astrolog Uranus i njegovo doba u cjelini zagovara pristup koji lebdeći prolazi između tvrdokorno postavljenih svjetova – racionalnosti i intuicije ─ pokazujući strastveno i mudro kako je jedan gotovo zaboravljeni zagrebački arhitekt okultnoga duha moderne oblikovao i tumačio svijet novih tendencija u znanostima, arhitekturi i vizualnim umjetnostima, posve na tragu simbolizma drevnih iskustava povijesnoga nasljeđa od neoplatonizma do Steinerova okultizma i teozofije. Pritom Omer Rak ne zapada u nekritički zanos s otkrićem onog što je za suvremenu znanost posve neprimjereno i što se često svrstava u područje paraznanstvenih ideja i ostvarenja.

Ovo je knjiga sinkretičkoga nadahnuća koja više otvara uvid u začudnu modernost Zagreba u epohi moderne negoli što bi zagovarala povratak iskustvu ezoterije i okultizma. Baš stoga je njezina vrijednost u sustavnom i spisateljski produhovljenom pristupu tragovima zvijezda u obrisima gradskih ornamenata s potpisom Uranusa, onog koji se htio stopiti s Kristom, postati mu nalik, baš poput kasnoga Kierkegaarda i njegove obuzetosti estetsko-etičko-religioznim iskustvom moderne egzistencije čovjeka.