Žarko Paić

Eva von Redecker kritička je teoretičarka i feministička filozofkinja. Dobitnica je Marie-Curie stipendije u Istraživačkom centru PoliTeSseof Verona University s istraživačkim projektom (PhantomAiD) o neoautoritarnoj osobnosti. Između 2009. i 2019.  radila je kao asistentica na doktorskom i poslijedoktorskom studiju na Sveučilištu Humboldt. 2015. provela je kao Heuss-predavač na New School for Social Research. Objavila je knjigu, Praxis und Revolution (Campus, Berlin, 2018) u kojoj predlaže model radikalne promjene, a njegov nastavak za široku publiku obilježen je knjigom Revolution für das Leben (S. Fischer, Frankfurt a. M., 2020) u kojoj primjenjuje ovaj model na kritiku kapitalizma u svjetlu suvremenog ekološkoga pokreta za promjenom klime.

Knjiga Revolucija za život: Filozofija novih oblika protesta  Eve von Redecker može se označiti kao nova kritika kapitalizma polazeći od promijenjenoga pojma prakse koja se sada usmjerava na ekološku kritiku za promjenom stava o globalnim klimatskim promjenama. U vrijeme krize rasplamsava se politički angažman. Prosvjedni pokreti kao što su Black Lives Matter, Fridays for Future i NiUnaMenos trenutno se bore protiv rasizma, klimatske katastrofe i nasilja nad ženama diljem svijeta. Koliko god različite izgledale, ove snage otpora slijede zajednički cilj: spašavanje života. U svojoj je srži njihova borba usmjerena protiv kapitalizma koji uništava naše izvore života pretvarajući živu prirodu u mrtvu tvar u ime profita i vlasništva: Kapitalizam, prema autorici, nemilosrdno iskorištava nas i naš planet. Svoje najrazornije strane pokazuje u autoritarnim tendencijama i rasističkim neredima, u ogromnim klimatskim promjenama i globalnoj pandemiji.

U novim oblicima protesta Eva von Redecker, koja kao filozofkinja istražuje pitanja kritičke teorije i odrasla je na organskoj farmi, prepoznaje početke revolucije za život koja bi mogla srušiti destruktivni kapitalistički poredak i obećava novi oblik solidarnosti. Za naše temeljne aktivnosti mogli bismo njegovati umjesto kontrolirati, regenerirati umjesto iskorištavati. Nema nikakve dvojbe da je umjesto bezuvjetnoga napretka u tehnologiji koju kapitalizam iskorištava za svoje egocentrične interese korporacijskoga vlasništva i uništenja svega izvornoga na Zemlji rješenje u „povratku prirodi“ izvan bilo kakve para-socijalne redistribucije kapitala.  Ovo je jedna od inicijalnih filozofskih analiza novoga aktivizma, iako je ta pozicija u suvremenoj novoljevičarskoj agendi revolucije, naravno, prijeporna i problematična. Ali baš zbog toga je važno otvoriti istinsku kritičku raspravu o novim politikama subverzije dominantnog diskursa u društveno-humanističkim znanostima.

Autorica na jednom mjestu Uvoda tvrdi:

“Ova knjiga, koja je sve u svemu nešto manje krvava od svoga uvoda, ipak traga za izlazom. Ovdje se na kraju krajeva nećemo baviti samo kapitalističkom destrukcijom života; bavit ćemo se i revolucijom koja je već započela u međuprostorima. To je revolucija radi života i za drugačiji život koja nam se razotkriva u pokušaju rada našeg vremena na razumijevanju svojih borbi i želja, kako je Karl Marx jednom odredio zadaću kritičke filozofije. Pod pojam „revolucije za život“ sabirem nepotpun niz političkih skupina koje promatram kao primjere pobune protiv kapitalističke vlasti nad stvarima. No njihove oblike protesta ne tumačim samo kao otpor protiv zlouporabe i odvajanja, već i kao anticipaciju drugačijeg poretka.Već se u predočavanju katastrofe na koje nas tjeraju akteri pokreta Fridays for Future i Extinction Rebellion ocrtava stav koji probija tupu indiferentnost prema svijetu onkraj vlastitog vlasništva, karakterističnu za nas moderne vlasnike nad stvarima. Mogli bismo živjeti drugačije, u svome bismo svakodnevnom djelovanju mogli reproducirati druge obrasce. Uništenje ima alternativu. Black Lives Matter, sa svojim bezuvjetnim inzistiranjem na važnosti rasistički obezvrijeđenih života, s aktivnim intervencijama protiv svega sistemskog rasističkog nasilja – policijskoga, ali i onoga proizašlog iz toksične industrije i militariziranih sustava granica – otvara iz temelja nov politički horizont.” (str. 6-7)

 Teorijska pozicija Eve von Redecker nesumnjivo se pokazuje u tome što njezina istraživanja filozofije novoga političkoga otpora kapitalističkome sustavu eksploatacije i nasilja pridonose produbljenoj raspravi o ekološkoj krizi i pitanjima promjene politike globalnih klimatskih promjena. U tome je uistinu možda i najutjecajnija studija francuskoga antropologa Brune Latoura, Politike prirode, Mizantrop, Zagreb, 2020. Ova knjiga Eve von Redecker problematizira ključna mjesta suvremene raspre o načinima protusustavnoga otpora globalnome kapitalizmu u kontekstu ekoloških zahtjeva za promjenom globalne politike u sferi klimatskih promjena, ali isto tako i u području rasizma i vladavine desničarskih ideologija koje potpokopavaju temelje prosvjetiteljstva i demokracije u 21. stoljeću.

U cjelini riječ je o djelu koje tematizira pojam revolucije na tragu Marxa, Adorna, Lukácsa, Althussera i Foucaulta kao samoosnaživanje, kao buntovni univerzalizam, koji nema za cilj nasilno svrgavanje, već zamjenu postojećih odnosa vlasništva i dominacije zajednicom su-dionika.

“Ako želimo vidjeti revoluciju, a ne samo spektakularni kolaps, moramo stvoriti novo iz jaza između starog” – govori autorica. Njezina je knjiga utoliko snažan plaidoyer za kritikom postojećih odnosa u okviru globalnoga kapitalizma i ima funkciju probuđenja emancipacijskih potencijala novoga univerzalizma.

Drugo je, međutim, pitanje koliko je ovaj tip tzv. protusustavnoga mišljenja vjerodostojno izveden utoliko više što protesti oslabljenih „novih društvenih pokreta“ u globalnome pohodu neoliberalnoga kapitalizma uz pomoć populizma i autokratskih oligarhija u svijetu od Amerike s Trumpom i nizom njegovih klonova u svijetu uopće u stanju usmjeriti politički oštricu svoje kritike onkraj „granica rasta“.

Nisam u to uvjeren jer ovaj je način mišljenja u suvremenom neomarksizmu nastavak tek drugim sredstvima svih onih već iscrpljenih potencijala društvene kritike kapitalizma s temeljnim pojmom repolitizacije kulture kao nove ideologije.

A mi više nemamo problem s ideološkim korpusom kritike svijeta globalnoga kapitalizma kao lažne svijesti, već s problemom megastroja jedne apsolutne vladavine svijetom kao Groβraumom sinteze totalnih moći tehnosfere i politike kao sveze moći i upravljanja prirodom, društvom, kulturom iz pozicije transformacije militarizma kao vladajuće paradigme porobljavanja svijeta života. Na to fundamentalno pitanje ova knjiga iz misaonoga horizonta kojeg autorica zagovara ne nudi odgovor.