(Palimpsest posljednjeg teksta iz knjige Uronjeni, Fraktura, Zaprešić, 2009.)
Delimiru Rešickom
Kao morbidna apoteka
I dođe vrijeme kad raspada se
zid i vaga.
Govor postaje zgusnuta pjena.
Otoci,
katakombe,
vrtovi –
sve još neviđeno vraća se u krugu.
Bijeli mozak isijava toplinu.
Množe se organi bez tijela.
Tako prolazi i ovaj dan.
Trajanje.
Dosada.
Trajanje.
…Čisto je sve i savršeno
kao morbidna apoteka
u Grazu.
U svakom se pretincu boli
nalaze dokumenti.
Žrtvopis naroda poredanih slijedom abecede.
Ovdje nedostaje
samo krv i vosak.
Imao sam žohara
u svojoj knjižnici
zvanog Žohar III.
Nikad se nije odmaknuo
dalje od prašine
uvučene u novo poglavlje
Kapitala.
Ničim se nije hranio,
ništa pio – to bespotrebno
biće
posvećeno trajanju
iznad svega
i ispod svega.
Kad je jednog dana stvorio gnijezdo
od nerazorivoga sluza
u skrletnim bojama,
život je postao
dovoljno ljepljiv
za buduće knjige
o
promjenama.
Ostatak je dana
rastezljivo
čekanje.
Hopeland
I nestane razloga
za nove
promjene.
Živimo od izleta do izleta
u slatku grozu.
Sjećate se,
uzvišena gospođo Traumo,
bilo je to još prije
no što smo se upustili
u ovaj slobodno
zabranjeni odnos
na rubu
incesta
između
Oca i Kćeri,
Sina i Majke.
Otac je Zakon,
Majka je Sveta krv,
Sin je Bogočovjek,
Kćer je luda djevica.
U tom kvadratnome pravokutniku
događa se povijest
sumanute
vječnosti.
Nije li predivno,
uzvišena gospođo Traumo,
pisati o emocijama
u zoološkome vrtu zvanom
Hopeland?
Tu ćemo se zaustaviti.
Rođenje nije misterij.
Rađamo se kao čudovišta.
Umiremo sami i napušteni.
Prvo Majka-Zakon
obzirno siluje Kćer-osobu,
na kraju Sin-svetac
porađa Oca-bezbožnika
u epruveti s genetskim nasljeđem
miša.
U umreženim institucijama borimo se za opstanak
društveno beskorisno i žderemo sami sebe poput
kolonija gljiva zvanih cordyceps. (https://www.nationalgeographic.com/animals/article/cordyceps-zombie-fungus-takes-over-ants )
Geometrija nadzora vlada
nad nama.
Broj, riječ, slika.
U nju vjerujemo,
njoj se klanjamo,
njezina je volja
besmrtna.
Tamne su mrene prošlosti.
I riječi su nedovoljno glatke.
Nakon…
I što više govorimo o tome, sve više nas
hvata strah od praznine.
Ovako se više ne može.
Dosta je bilo ganutljiva klonuća.
Vrijeme je za…
ne mogu više hodati
po ravninama
moje je tijelo
njihalo
na
kraju
dana
noćnik
i
kaktus…
piramida
i
jegulja
ogavna je sloboda
pod jezikom
tišti
i
stenje
traži priznanje
svojeg nevina zločina
nakon toliko godina
iznova brodovlje
pluta kanalima…
more otvara
prolaze
za davno potopljene
splavi
bilo je već vrijeme
da majstor raspada
dovrši svoje djelo/događaj
da se pretope
zlatne poluge
u
čisti
znak
i nakon svega tog užitka
u vlastitom
odustajanju od svijeta
– spora vožnja
iznad grada
“vječitog malograđanina”
odvodi me
u
svjetlosni tunel
na kraj
i
na
početak
dovoljno blizak
podzemlju
i
nebu
izlazak iz ove
tvornice žudnje
povratak u
eksperimentalni
film
na ishodu
prošloga stoljeća
s performansom
Laurie Anderson,
Stories from the Nerv Bible (https://www.youtube.com/watch?v=y932rbSMJQI )
o
budućnosti
i
utopiji
mogućnostima
prekida
i
zaborava
nema više
uzmaka
i
sumnje
pred nama je
blistavi autoput
a sumrak
naše
prirodno stanje
sve se mora dogoditi
u kratkom roku
između
odgode i nelagode
boravka
pod azurnim
tornjevima
nade
još jedan dan
bez imalo sumnje
prevodi
otoke
katakombe
vrtove
u zagrljaj
potisnutih
riječi
kojim se pokreće
poredak
nemira
i
nastaje
jezik
život
svijet
događaj
iza više nema ništa
budimo poput gôdova
na Odisejevoj maslini
i pamtimo
da ćemo sve to
opet proći
neizmjerno puta
u
nadolazećem
snu



1. Giorgia Agambena sam upoznao u ljeto 2011. godine u Kotoru. Prvu večer govorili smo o njegovu djelu dubrovački filozof i njegov prevoditelj Mario Kopić i ja, a drugu je večer Agamben održao predavanje o zapovjedi, moći i jeziku. Nakon karizmatskog mislioca i mojeg učitelja Vanje Sutlića, pojava suvremenog talijanskoga filozofa ostavila me je do […]
February 14, 2026

Sažetak: Autor postavlja pitanje o odnosu između bestemeljnosti slobode i zlo kao Unheimlickeitaunutar onto-teologijske strukture zapadnjačke metafizike. Pritom nastoji pokazati kako se pojam zla od Schellinga do Heideggera razvija i preobražava kao rastemeljenje fundamentalne strukture mišljenja jer ono što proizlazi iz ideje apsolutne slobode kao samouzročnosti ljudske volje dovodi do toga da se zlo ne […]
February 13, 2026