Žarko Paić

1.

Mračno stoljeće otpočelo je tek s otkrićem

unutarnjih iskustava –

premještanjem vatre

s Neba

na

Zemlju.

Trebalo je samo

otvoriti

prostore.

Sve poslije

zbivalo se

u ubrzanjima.

Lebdeće cigare

ponad oceana.

Gradnja uzvišenih tornjeva

zbog potrebe oponašanja gotike

bez sablasnih praznina.

2.

Okrvavljene ruke

propalih carstava.

Ljeta prepuštena

doživljaju

da je tijelo

besmrtno,

ne duša.

Izostajanje sretnoga trenutka

u orgijama

ropstva užitku

koji se beskonačno

umnaža

i nikad se ne može smiriti

bez nove

sretne

smrti.

3.

A sada?

Preuzeti dug

vraća se pokušajem

stvaranja

novoga

mita.

Život u staklenoj kući

ponad podzemne garaže

gdje svatko gleda

u svakoga

i nitko

ne vidi

drugoga

osim kao prijetnju

vlastitoj

samoći

posredovan je vizijama

iz treće ruke.

4.

U zrakoplovnoj luci

djevojka drži ljubavnika

za mošnje i odsutno prati

redoslijed letova

na displayu.

Snimani kadrovi

usporavaju metež.

Na ovom mjestu

najbolje je gledati

Lars von Trierove Idiote.

Odlazi se.

Dolazi se.

Nema se vremena.

Ima se još malo prostora

za odgodu sljedećeg sloma

koji će uslijediti kao što kiša smjenjuje sunčane

dane.

5.

Posvuda samo teror glazbe i nemoć riječi.

Znakovi su još jedino

što nas sjedinjuje u sveopćem kruženju

oko

praznoga

središta.

Čitamo ih

na površinama

stvari

kao

što jezik ljubavi

presvlačimo

u mistiku

žičanoga

korzeta.

6.

Carstvo mrtvih znakova.