Plavetnilo neba, duboko plavo podmorje,
kobaltno plavi odsjaj ljepote i uzvišenosti oka one božanske žene s Botticellijeve slike,
žalobno plavi suton prije no što na umorni narcistički grad iz Andersonova filma Magnolija počnu padati one odurne apokaliptičke žabe,
plave biljarske kugle nalik satelitima nekog anti-Saturna,
obojano staklo s plavim mrljama koje izazivaju otmjeno gađenje nad ovim sivilom dosadnoga svijeta,
preplavljeno plavilo plavomodrine plavičastoga praskozorja koje ulazi kroz prozor kao monada u ćeliju DNA-metafizike,
plavi Kleinov plavocrtni plošni trag kista na platnu,
potom još i skok Plavoga jahača na zaplavljeni duh umjetnosti onog Kandinskoga koji bijaše stric filozofa kraja povijesti Alexandrea Kojѐvea i plavo govoreći ova veza vidi se i po tome što je dotični hegelijanac skupljao u svojoj zbirci fotografija s putovanja Azijom i kukce i dabrove i tko zna kakve još kataloge arhetipskih tričarija,
pritom plavo pada na pamet kad ulazimo u plave sobe čiste apotekarske estetike morbidnoga savršenstva kojemu ideja zdravlja prethodi ovoj boji minimalističke vedrine s kojom i smrtnost jedne uzvišene vrste virusa postaje više od kontingentne nužnosti i njezinih modusa poput slučajnih kocki prolupaloga Mallarméa za stolom na samotnome žalu normandijske otvorenosti spram svijeta zatočenoga u vječito plavoj točki horizonta…
Ah, da, ovo je tek-tako, zapravo bilo-kako, plutanje u plavotečini jezika koji govori sam sebi u bradu ono što mišljenje misli kad ne misli ništa osim što se prepušta slikotvorenju
bez prvog i posljednjeg razloga,
tek-tako.



Zemlja postaje ludnica.Deleuze i Guattari, Anti-Edip 1. O politici deteritorijalizacije Je li točna tvrdnja da je shvaćanje Deleuzea i Guattarija o „državi“ uistinu zagonetno? Ako se, kako to tumači francuski teoretičar Guillame Sibertin-Blanc, pojavljivanje ovog izvorno političkoga pojma može pronaći u 3. poglavlju knjige Anti-Edip: Kapitalizam i shizofrenija 1 unutar rasprave o „genealogiji moralnosti i kapitalizma“, onda to […]
June 27, 2026

1. Svaki susret s bilo kojom Cioranovom knjigom eseja bez obzira je li riječ o njegovu mladenačkome razdoblju početkom 1930ih godina kad je pisao na rumunjskome i po vlastitu priznanju imao simpatije za ono što Umberto Eco zove „pra-fašizmom“, ili, pak, o tekstovima zreloga i kasnoga razdoblja na francuskome jeziku 1960ih godina do smrti 1995. […]
June 26, 2026