Listopad je mjesečarski pir kestena i neumrle svjetlosti.
Sve miriše na propast.
Pod stubama noćna lampa sja
i obasjava žene u grimizno crnome.
Spuštamo se u podzemlje
gdje još počivaju kosti inkvizitora
i pougljene kose benediktinskih opatica.
Objekti su uvijek iluzija pogleda.
Ništa se nikad vratiti neće
kao ni ova sumorna vječnost uz svijeće
na Kamenitim vratima.
Granice smo iscrtali pepelom i opalnom krvlju podanika.
Zauzvrat, dobili su kolodvore
i konjaničke skulpture na pustim trgovima.
Tko je taj čovjek pred teškim nakovnjem
od neobaroknih anđela i posudom od vremena
iz koje crvi jedu zlatne jabuke?
Poručnik Broch?
Svi ovdje odslužuju neke besmislene kazne.
Svi ovdje maglama iskupljuju ljubavne poraze,
kukavičko samoljublje, povrijeđeni ponos ništica.
Svi se ovdje nevješto bave psihom iz očaja.
Neka zabilježeno bude još i ovo:
– krajem listopada 1909. ovdje je boravio onaj koji će zapisati nakon Auschwitza da je čovjek smeće koje još samo stenje.
Sloboda je novo čudovište.
Poezija životari u bezdanu sjećanja.
Sve miriše na mjesečarski pir listopada.
Iz knjige URONJENI, Fraktura, Zaprešić, 2009.
Similar Posts
Loša konačnost i književnost beskraja ꟷ Borges
1. Beskonačnost je ponajprije filozofijski, dakle, metafizički, potom matematički, a tek onda i književni problem. Čitava se aporija suvremene filozofije koju tvore Heideggerov pojam povijesno-epohalne konačnosti bitka i Deleuzeov pojam transverzalne beskonačnosti koja pretpostavlja proces vječnoga postajanja (devenir) svodi na nemogućnost pristajanja uz jednu obalu. Zašto? Zbog toga što je sve pitanje perspektive, rekao bi […]
January 18, 2026
Mrtva priroda tijela
„Tijelo je legitimni medij umjetnosti, no danas je teško parirati postupcima koje na tijelu (pa i vlastitom) provode raznorazni izvođači u ovom svekolikom spektaklu medija. /…/ Čovjek je definitivno izašao iz svojeg tijela i sad ga shvaća kao odijelo koje se može i treba prekrajati. Sljedeći korak je vjerojatno dogradnja i povećanje memorije. Bojim se […]
January 17, 2026