Listopad je mjesečarski pir kestena i neumrle svjetlosti.
Sve miriše na propast.
Pod stubama noćna lampa sja
i obasjava žene u grimizno crnome.
Spuštamo se u podzemlje
gdje još počivaju kosti inkvizitora
i pougljene kose benediktinskih opatica.
Objekti su uvijek iluzija pogleda.
Ništa se nikad vratiti neće
kao ni ova sumorna vječnost uz svijeće
na Kamenitim vratima.
Granice smo iscrtali pepelom i opalnom krvlju podanika.
Zauzvrat, dobili su kolodvore
i konjaničke skulpture na pustim trgovima.
Tko je taj čovjek pred teškim nakovnjem
od neobaroknih anđela i posudom od vremena
iz koje crvi jedu zlatne jabuke?
Poručnik Broch?
Svi ovdje odslužuju neke besmislene kazne.
Svi ovdje maglama iskupljuju ljubavne poraze,
kukavičko samoljublje, povrijeđeni ponos ništica.
Svi se ovdje nevješto bave psihom iz očaja.
Neka zabilježeno bude još i ovo:
– krajem listopada 1909. ovdje je boravio onaj koji će zapisati nakon Auschwitza da je čovjek smeće koje još samo stenje.
Sloboda je novo čudovište.
Poezija životari u bezdanu sjećanja.
Sve miriše na mjesečarski pir listopada.
Iz knjige URONJENI, Fraktura, Zaprešić, 2009.




1. Drevni su narodi vjerovali u neizbježnost usuda. Bez fatuma nema grčke tragedije. No, Albert Camus će u eseju „Nada i apsurd u djelu Franza Kafke“ (v. Albert Camus, Mit o Sizifu: Ogled o apsurdu, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. S francuskoga preveo Stojan Vučičević) ustvrditi kako su i usud ali i sreća podjednako fatalni, pa […]
May 18, 2026

1. Jedna od iznimnih knjiga u formi eseja o tajni gnostičkoga mišljenja, religije i duhovnosti koja je kroz povijest institucionaliziranoga kršćanstva uvijek imala navlastitost alternativne „velike priče“ o svijetu sukoba dobra i zla, Boga i Đavola, zbog svoje usmjerenosti na ono hermetičko i ujedno tajnovito što čovjeka razmatra kao stranca u svijetu ove opsjene bitka […]
May 17, 2026